15.12.2020.

Tisućljetni suodnos čovjeka i prirode na Žumberku i u Samoborskom gorju

Kultura u kulturnom krajoliku

Krajolik, odnosno cjelina koja se po svojim značajkama razlikuje od većeg dijela geografskog prostora kojemu pripada, može u najosnovnijim pravilima spadati pod prirodni ili onaj kultivirani. Kao takav, krajolik se dijeli na skladne sastavnice koje ga čine cjelinom, a od kojih raspoznajemo one prirodne (tlo, vegetacija, klima, reljef, geološka obilježja), kulturne (naselja, sustavi komunikacija i prometa, poljodjelske čestice, arheološki slojevi, itd.), estetske (oblik, boja, uzorak, proporcija, linije razgraničenja) i osjetilne (asocijativne, duhovne, identitetske, simbolične, običajne). Takva područja raspoznajemo i po vrijednostima: ekološkim, kulturnim, povijesnim itd.

Odmaknemo li se od strogih teoretskih odrednica što to krajolik čini prepoznatljivim i pristupimo li određivanju istog kroz iskustveni ili emocionalni doživljaj, lakše ćemo shvatiti što uopće znači taj pojam. Možemo ga prepoznati kao jedinstvenu cjelinu prepoznatljivu po sebi svojstvenim elementima, ali i percipirati ga kroz takozvani "osjećaj mjesta". Emocije koje nam se javljaju prilikom posjeta svome zavičaju, mjestu gdje redovito ljetujemo ili čak planinarimo, emocije koje nas prožimaju pri doživljaju turističkih destinacija ili one koje proživljavamo posjetom memorijalnim spomenicima opisuju upravo to. Takvi prostori imaju sebi svojstven identitet i karakter, tzv. "duh mjesta", prema kojemu stanovnici i posjetitelji razvijaju emocionalni odnos, sukladno intenzitetu i vrsti emocije. Pridodamo li tome specifične vizure svojstvene baš tome kraju, što bi po vama bio krajolik i koji vam trenutno pada na pamet?

Oni krajolici kojima je pridodana iznimna vrijednost, a zajedničko su djelo čovjeka i prirode, karakterizirani specifičnim kulturno-povijesnim elementima, nazivaju se kulturnim krajolicima. Prema Carlu Saueru, američkom geografu, kulturni je krajolik "rezultat djelovanja kulture (agens) na prirodni krajolik (medij). Prirodni krajolik je materijalna osnova, a kultura sila koja ga oblikuje". Trenutno je u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske 15 zaštićenih kulturnih krajolika, među kojima nalazimo i nama bliski "Žumberak – Samoborsko gorje – Plešivičko prigorje", opisan kao "povijesni, spontano razvijani, ruralni krajolik, koji u svojoj današnjoj pojavnosti prikazuje međudjelovanje prirode i čovjeka kroz više tisuća godina povijesnog razvoja".

Posebnost Žumberačkog i Samoborskog gorja s plešivičkim, slavetićkim, krašićkim i vivodinskim prigorjem je bogato raščlanjen reljef prepoznatljivih mozaičnih uzoraka šuma, pašnjaka i oranica, vinograda i voćnjaka te drugih prirodnih struktura koje se sklapaju u harmoničan odnos s povijesnim selima očuvane tradicijske arhitekture. Osim prirodnih (bioloških, geoloških i hidromorfoloških) vrijednosti, zaštićenih kategorijom Parka prirode od 1999. godine, sveukupnost ovog krajolika kojeg karakteriziraju vrijedni primjeri graditeljske baštine starih gradova, crkvi i kapela, klijeti i mlinova te brojnih arheoloških lokaliteta, je 2019. godine zaštićena i od strane Ministarstva kulture kao kulturno dobro.

Granica ovog kulturnog dobra polazi od državne granice s Republikom Slovenijom, od naselja Grdanjci, cestom uz potok Breganicu, penje se padinom do ceste za Slani Dol, obilazi građevno područje naselja, cestom do naselja Gregurić Breg, cestom do Hamora, obilazi građevno područje grada Samobora, uključuje šumu Tepec, prolazi cestom do zapadnog ruba građevinskog područja naselja Rude, vršnim padinama Braslovja spušta se do Jerbića, cestom do Manje Vasi, tokom potoka Konščica do središta naselja Konščica, cestom do Svetog Martina pod Okićem i Podgrađa Podokićkog, cestom do Purgarije, Betra i Repišća, poljskim putom do Stankova, obilazi naselje i poljskim putom prelazi do Prhoča, obilazi naselje i poljskim putom prelazi do sjevernog ruba naselja Malunje, poljskim putom do sjevernog ruba naselja Dolanjski Jarak i Miladini, spušta se do naselja Belčići, poljskim putom prelazi do Rastoka, Brebrovca i Pribića Crkvenog, cestom do južnog ruba naselja Strmac Pribićki, prolazi vršnim dijelom brda od lokaliteta Glavica do Gornjeg Prekrižja, obilazi naselje i poljskim putom vodi do Konjarić Vrha i Cerovice, sve do granice s Karlovačkom županijom, potom uz granicu županije dolazi do državne granice s Republikom Slovenijom sve do početne točke kod naselja Grdanjci.

No, što zaštita područja unutar ovih granica točno znači za stanovništvo i posjetitelje ovoga kraja? Tisućljetni suodnos čovjeka i prirode kao katalizator kulturne i biološke raznolikosti te velikog broja tipova staništa rađa produkt koji opstaje na životu samo ako se ravnoteža tih dviju sila ne poljulja. S obzirom na depopulacijski trend gorja, priroda nadilazi utjecaj čovjeka i ona je ta koja djeluje protiv samog krajolika. Šuma "guta" naselja, livade i druga staništa koja čovjek više ne održava i tako se gubi raznolikost bilja i životinja, a iseljavanjem i odumiranjem stanovništva odumire i dio hrvatskoga identiteta i kulture. Stoga navedeni spoj, koji je potaknuo bujnost vrijedne bioraznolikosti uz kulturno-povijesne i tradicijske elemente, opstaje na životu onoliko dugo koliko dugo ima i lokalnih stanovnika. U namjeri očuvanja kulturnog krajolika dužnost je preostalog stanovništva, ali i lokalne i područne samouprave te nadležnih ustanova, brinuti o njegovom stanju i daljnjem napretku.

Shodno rješenju o zaštiti kulturnog dobra proizlazi i sustav mjera koji, između ostalog, govori kako svaka nova gradnja mora biti usklađena s arhitektonskim izričajem ovog područja radi zaštite kompozicijskih vrijednosti naselja, panoramskih vizura i ukupne slike prostora. Poželjno je graditi iz trenutnog građevinskog fonda – kroz očuvanje tradicijskih stambenih i gospodarskih zgrada i njihovo obnavljanje u tradicijskom duhu, uz očuvanje dekoracija i stilova starih majstora. Bitno je očuvati izvorne puteve, podzide u kamenu, suhozide, travnjake i druge kultivirane površine, kao i domaće vrste voćarica i usjeva. Nije poželjno premazivati drvene konstrukcije kemikalijama, uvoditi moderne građevinske elemente ili koristiti napadne boje. Nije prihvatljiva gradnja na vizualno istaknutim lokacijama niti na područjima prirodnih i kulturnih vrijednosti. Osim tradicijskog oblikovanja moguća je i interpretacija suvremenim arhitektonskim izričajem s obilježjima regionalne arhitekture i primjerenim materijalima završne obrade itd.

U konačnici, potrebno je znati kako je danas autohtonost područja poželjna komponenta u pozitivnom utjecaju na očuvanje ovog kulturno-prirodnog sklopa, ali kako je isti i turistička destinacija svoje vrste, a autohtonost donosi dobrobit i u ekonomsko-turističkom aspektu. Pribjegavati stranim arhitektonskim rješenjima uz nepoznavanje bioloških i kulturnih vrijednosti kraja dovodi korisnika u sraz s mjerama koje ih štite, ali na njih ne treba gledati kao represivne, već kao edukativne i poticajne, koje će održati kulturno dobro, dobar dio identiteta lokalnih stanovnika i njihov zavičaj onakvim kakvim su ga stvorili njihovi preci.

Namjera teksta je obratiti pažnju na vrijednost područja koje je danas dvostruko zaštićeno, kao park prirode i kulturni krajolik i objavljujemo ga sa željom da osvijestimo čitatelje da se o ovom području treba brinuti dvostruko više, a osobito ako ih i pokoja vrsta emocije veže za ovaj kraj. Ta višestruka briga zadaća je nas koji ovdje radimo i vas koji ovdje živite, ali i onih koji ovaj kraj posjećuju.

Marko Trupković

FOTO:

- Granica Parka prirode (žuto) i kulturnog krajolika (crveno) (izvor: Ministarstvo kulture)

- Kulturni krajolik "Žumberak – Samoborsko gorje – Plešivičko prigorje" (izvor: Ministarstvo kulture)

 

Tisućljetni suodnos čovjeka i prirode na Žumberku i u Samoborskom gorju

Arhiva 2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002