23.08.2019.

Jedan auto i jedan Greyp

Radije na asfalt nego u auto

Šećem 22. kolovoza oko 15 sati Ulicom dr. Franje Tuđmana, Novaki - Sveta Nedelja, i vidim kako mi u susret dolazi omiljeni biciklić kojega nikada neću voziti, a ispred njega vozač se nesigurno pokušava uključiti u promet s osobnog kolnog izlaza. Skretao je lijevo, a da je pogledao desno vidio bi Greyp biciklista, ali nije - gledao sam u njega, a uključivao se u traku ispred Greypa.

Uključio se u promet. Da je pogledao u ogledalce u kabini morao bi vidjeti Greyp iza sebe, ali nije. Greyp biciklist na vrijeme shvaća kako je vozač osobnog vozila izgubljen, neodlučan i zbunjen pa je nakon kočenja po vlažnoj cesti (pola sata prije bio je prolom oblaka - munje su parale iznad Svete Nedelje) odlučio podleći gravitaciji, pasti i poljubiti asfalt radije nego osobno vozilo koje se kretalo presporo, iako se očekivalo da će ubrzati. Na taj način izazvao je manje oštećenje na Greypić bajku, na Opelu, a vjerujem i na sebi, jer udarac u vozilo ispred sebe može biti gori i bolniji od pada na asfalt, a nakon tog udarca opet bi pao, a gdje nego na mokri asfalt.

Biciklist je pao, klizio par metara po asfaltu, meni je sve to bilo jako teško gledati. Mobitel mi u rukama, od šoka nisam ga uspio otključati za snimanje, koncentraciju sam usmjerio na tablice vozila, pošto u mojim godinama memorija otkazuje i zakazuje, pamtim kao kokoš, ravno 3,14 sekundi (nek mi kokice oproste ak' neka od njih pamti dulje), moja je memorija istrošena kao SSD kojem je preostalo još par ćelija po kojima se može švrljati još samo u par navrata).

Vozač osobnog vozila i dalje je odlazio lagano, bez ubrzanja, mrtav-hladan, kao da se ništa nije dogodilo, a morao je shvatiti kako mu gledam tablice i s prednje i sa zadnje strane. Morao je primjetiti kako šokiran ukočeno zurim u njega dok prolazi pored mene. Ukucao sam tablice u SMS poruku i poslao nikome - pa dobio nazad, čisto da ne zaboravim, opalio prvu fotografiju ležećeg Greypa, okrenuo se i vidim kako je vozač osobnog vozila parkirao pedesetak metara dalje, iako je mogao stati i ranije - a nije. Ja sam već povjerovao da uopće neće stati. Došao je lagano i izgledao jako odsutno, ne od šoka već kao da je prirodno takav ili u nekoj svojoj kratkoročnoj traumi, kao da se ništa nije dogodilo, tvrdi da nije vidio Greyp biciklista, jer je bio okupiran vozilom iz suprotnog smjera.

Biciklist tvrdi da je vozio manje od 30 (ne godina, već kilometara na sat), gornji dio trenirke mu se izderao od struganja po asfaltu, na donjem dijelu trenirke isto tragovi mokre ceste i prljavog asfalta. Zavrnuo je rukave, lakat mu je krvav, sastrugan i ima još par krvavih ožiljaka i ogrebotina, opipava potkoljenice i bedra, gospodin je u srednjim godinama, žao mi ga, ali ne mogu mu pomoći, a vjerujem da će bolovi doći do izražaja tek kad se ozlijede ohlade.

Očekivao sam da će netko zvati policiju, hitnu, ali ništa. Biciklist je zabrinuto ponavljao "samo da biciklu nije ništa". Uvidio sam da moje prisustvo više nije potrebno, da je moje moguće svjedočenje događaja nebitno i pješice nastavio doma popapati jednu od zadnjih ovogodišnjih lubenica.

Evo, ovo je prvi prijenos prve prometne u kojoj sudjeluje i Greyp Bike. Možda imaju kameru u njemu, kak i u onom nedavno maznutom u Dojčlandu, pa je Greyp sam sve to snimio, tako i mene kako snimam njega. Ima neka tajna veza između moje malenkosti i Greypa, koju nikada nećete saznati.

S.R.

 

Jedan auto i jedan Greyp

Arhiva 2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002