Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

56. Planinarski križni put Udruge Ekosspiritus

Pustinjom do izvora žive vode

Samoborska Udruga Ekosspiritus, pod pokroviteljstvom Povjerenstva za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, organizirala je u vikendu 10. i 11. listopada 56. Planinarski križni put na trasi od sljemenske kapelice, preko Šestina i Gračana do Remeta, te preko Markuševca, Vincekovog Brega, Granešine i Trnovčice do Brestja. Najavljena dva kišna dana nisu obeshrabrila oko 280 mladih koji su pristigli, osim iz "Zagrebačkog prstena", iz karlovačkog, jaskanskog i bjelovarskog kraja, iz Zagorja i Međimurja, iz Splita, a pridružili su im se i oci benediktinci iz Austrije, Isusove male sestre iz Karlovca i Taizé volonterke iz Španjolske.

Geslo 56. PKP-a bila je misao Antoinea de Saint-Exupéryja: "Ono što pustinju čini lijepom jest saznanje da se u njoj negdje krije izvor". Tekstove postaja napisala je Maja Mudri, povezujući ih s različitim pustinjama koje u životu susrećemo – pustinja odbačenosti, nerazumijavanja, usamljenosti, gubitka, nepovjerenja, zatvorenosti, neuspjeha, ispraznosti, grijeha, sebičnosti, straha, nevjere, besmisla i smrti.

Nakon kapelice Majke Božje Sljemenske na 1001. metru nadmorske visine i otpjevane himne pohoda "Naš Bog je velik", slijedila je kapela sv. Jakoba na obronku Veliki Plazur te sv. Filipa i Jakova, smještena unutar zidina Medvedgrada, na južnim padinama Medvednice. Tu su postaju na njemačkom jeziku pročitali austrijski benediktinci iz okolice Beča, p. Josef i p. Filip, domaćini 57. Planinarskog križnog puta. Na Medvedgradu je 1994. podignut i Oltar hrvatske domovine, autora Kuzme Kovačića, kao spomenik palim hrvatskim vojnicima u Domovinskom ratu. Njegove kamene kocke od stijena iz različitih dijelova Hrvatske predstavljaju hrvatski grb, a stakleni elementi u obliku suza simboliziraju tešku povijest hrvatskog naroda. Nakon otpjevane Lijepe Naše, u šutnji smo nastavili prema kapelici sv. Roka, a onda i prema crkvi sv. Mirka (Emerika) u Šestinama, ispred koje je grob "Oca domovine" dr. Ante Starčevića.

Španjolke Maria i Marta, pristigle iz Valencije, pozivale su usput sudionike PKP-a na Europski susret mladih, koji će se krajem godine održati u njihovom gradu.

Crkva sv. Mihaela i kapelica Majke Božje s Isusom bile su postaje u Gračanima, a slijedila je crkva Majke Božje Remetske u kojoj su Isusove male sestre iz Karlovca, Blaženka i Angelika održale katehezu "Duhovnost pustinje u Sahari i svakodnevici". Svetu je misu predvodio vlč. Anđelko Katenec, predstojnik Ureda Zagrebačke nadbiskupije za strance – imigrante i turiste, nadovezujući se u svojoj propovijedi na katehezu, ali i na izvor žive vode usred pustinje. Večer je završila pozivom remetskog župnika o. Antonija-Marija Čirka na okrepu tijela pizzama i drugim toplim slasnim jelima, koja su nakon okrepe duše na sv. misi zagrijala i naša pothlađena i pokisla tijela.

Kiša koja je padala cijelu noć natopila je zemlju. Dio hodočasnika s malom djecom vratio se svojim kućama, a oko 220 sudionika nastavilo je iz Remeta prema Bešićima, maloj župi u kojoj su mlade dočekali župljani nudeći ih obiljem kolača i sokova. Preko šumskih usjeka, zaraslih livada na rubu Zagreba, stigli su do Markuševca, gdje su ih dočekali župljani s toplim čajem i domaćim kolačima. Župnik je mlade upoznao s bogatom poviješću župe, a na kraju su razgledali jedinstven kip Majke Božje koja u jednoj ruci drži dijete Isusa, a u drugoj grozd. Kapela u kući zajednice Bezgrešnog Srca Marijina na Vincekovom bregu bila je jedanaesta postaja, a srdačan doček pripremila nam je rođena Samoborka Marija Žganjer, članica zajednice koja živi na principima Svjetovnih Instituta.

U župnoj crkvi u Granešini molili smo 12. postaju, tradicionalno, na koljenima, a 13. u prelijepoj modernoj crkvi Majke Božje u župi Trnovčica koju vode braća dehodijanci. Mladima je, uoči izvanredne godine milosrđa koju je najavio papa, predstavljena sv. Faustina Kowalska i pobožnost Božjega milosrđa. Predstavljena im je i velikodušnost župljana – i ovdje su nas počastili i obnovili smo snage za zadnji napor – hod do 14. postaje i župne crkve Dobri Pastir u Brestju, gdje je slavljena završna euharistija s narodom i pridošlim prijateljima iz raznih župa, redovitim sudionicima Planinarskog križnog puta. Svi sudionici pratili su pozorno nadahnutu propovijed vlč. Domagoja Matoševića, rektora nadbiskupskog sjemeništa, a nakon toga uživali su u toplom gulašu.

Tako je 56. Planinarski križni put prošao kroz devet zagrebačkih župa, bio je jedan od najkišovitijih, ali ipak obilježen ustrajnošću većine sudionika da izdrže do kraja. Nakon okrepe, svi su se pozdravili i uputili u kišnu večer, svojim kućama, svijetleći iznutra, iz svoga umornog bića, nekim posebnim sjajem.

G. Ivir i R. Librić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)