Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Naš stalni suradnik Romeo Ibrišević javlja nam se s američke turneje

Jedva čekam Đuku, u Americi sam ojačao ruku!

Pozivnice za Samoborski fašnik dijelio sam po Americi svima - građanima i kongresmenima. Pismenima i nepismenima.

Pisao sam i ćirilicom (za svaki slučaj), da me ceo svet razume, ali sam onda negdje oko Jume odustao, jer su mi na Fordu same od sebe popustile sve četiri gume. Prošao sam sve salune od Ruda do San Diega. Cilj je bio doći do velikog brijega na kojemu stoje slova Hollywooda. Natekla mi malo muda od tolikog truda i zamjensku je Sraku cijelim putem boljela glava, što od vrućeg zraka, što od Marilyn Monroe frizure, a bila je ljubomorna na sve druge cure.

Ali, tko za bol mari kad su svi obećali doći: iz San Diega stižu mariači. Oni pravi, deblji i jači. Pozvani su i svi likovi koji šeću glavnom ulicom Las Vegasa; i dežurne policajke (jadne li im majke) i sve gospon-dame što u paru šeću, a misle da su same.

Zvao sam i Supermena i Superhika i Patka Paju i zvao sam i svu ostalu raju. I Supermene i Spajdere i sve američke šnajdere.

Prošao sam kroz Sedonu pa došao do pustinje Nevade, gdje ga kauboji nikada ne vade. Projahao sam Fordom E 350 skoro 3500 milja. Nije to šala, što god tko da veli. Praznog tanka i suha grla došao sam do Los Angelesa i parkirao se do najvećeg šanka. Nije me napustila volja da bos prošetam po vrućem pijesku Santa Monike, a onda sam s nekim čudnim društvom otišao na piće. Mislim da je pisalo na salunu House of Blues. Bilo je baš nekako lijepo i pobožno – kako i ne bi kad su časne pjevala gospel. Baš sam ispao tup, kao u filmu Forrest glup. Tu je ionako bio svršetak moje muke, a i kraj čuvene rute. Pisalo je 66. Ma da je pisalo 69, izdržao bih i to. Bile su milje, a onda smo prešli na galone. Ujutro sam cuclao samo Fisherman’s bombone.

Ako se istrijeznim za ova dva dana i jednu noć, još stignem na vrijeme i doma doć i vidjeti pravu Sraku. Zamjenska je bila dobra i fina dok mi ju nije oteo neki frajer - vol s tri istetovirana T.

A i ovdje mi nekako postaje vruće, jer sve je ovdje ipak samo rad i znoj. Zato je odavde i otišao Franky Boy... I Tony Maglica sprema se otići kući do Zlarina.

A što ja još čekam? Trčim brže od Forresta Gumpa. Moram još samo skoknuti do Vegasa da pomoću poluautomata na dijetu stavim dva-tri bankomata. Čekiram se na Srakomlat za petak. Već čujem kako mlazni motor para zrak - letim preko velike vode do slobode gdje je Onlywood.

Umorila me ta Amerika, malo je ipak prevelika. Jedva čekam da se dočepam Čudomerščaka gdje Rio Gradna čez brege vrluda sve do natpisa: Stranče, došao si do Ruda. Tu pričekam Đuku. U Americi sam ojačao ruku...

Romeo Ibrišević

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)