Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Godine prolaze, a panj od breze još stoji

Pa kaj su to četri leta?!

"S ponistre se vidi Šolta", pjeva pjesnik, a s mog prozora na Čudomerščaku vidi se tek Rudarska draga. Cijelom dužinom. Krasan pogled. Gledam točno prema ruševinama Staroga grada. Kad spustim pogled vidim parkić u Rudarskoj dragi. Istu sliku gledam svakoga jutra i ne znam što mi bi, ali mira mi ne da jedan stari panj. Uočio sam ga tek prošli tjedan, kada se dida Grgos popiknuo na njega, a onda su ga odnijeli u Dali-Dali. Didu, naravno - panj nitko nije dirao. Sada vidim da dida hoda malo ali-ali. Navukao sam zavjese i ne gledam više u park. Mislim da ni Grgosu nije do pjevanja. Panj nije nitko uklonio, a rekli su da budu u isto vrijeme kada će šišati breze, kositi travu...

Priča o panju počela je na dan gospodnji 20.7.2011. Veliko je nevrijeme pogodilo naš gradić. Vjetar je srušio veliku brezu u parku, stigli su vatrogasci i izrezali nesretno drvo, promet prema Rudama i Jastrebarskom je bio kratko zaustavljen. Kao spomen na taj događaj ostao je samo taj veliki panj i par slikica u mojoj arhivi s poprečenom brezom nasred Rudarske drage.

I nije me briga, ne guram nos u panj, tek gledam i pitam se zašto ga nitko ne makne? Rekli su mi susjedi da su molili i kumili odgovorne i dobili obećanje. Pa znate čemu služe obećanja. Baš su naivci ti iz Rudarske drage. Pitao sam i prvog susjeda Jocu (nije iz Amsterdama, ali je iz mjesnog odbora). Rekao je da će panj nestati do ljeta. Onog 2011. Međutim, ljeto je prošlo u trenu, godišnji odmori, pa stigla jesen, berbe, Martinje, kolinje... I dok si rekao "panj", eto, i 2012. je tu. Pao je i prvi snijeg: tko normalan sjedi u parku po snijegu? Stiglo proljeće, procvjetao i panj i narasli jaglaci po njemu. Panj kojeg su obećali maknuti već bi odavno bio uklonjen, ali baš se pokvario grajfer, onda gužva s odronom na Rudama. Eto, stiže i 2013. Kako vrijeme leti. U Perkovčevoj je ovih dana pukla vodovodna cijev. Godina je 2014. - za one koji se ne snalaze u vremenu i prostoru. Tko bi rek'o - možda čuda da se dese pa Gradna taj panj odnese.

Mala Eva je krenula u školu i sve je manje djece u parku. Svrati tu još samo Martin, a ako Librić zakuri u pečenjari svrate dečki iz stolarije Hercigonja. Oni znaju s drvom pa ih panj ne smeta.

Mi smo s Čudomerščaka svi živčani, htjeli bi da se naši komunalni problemi riješe odmah i onda se žalimo po novinama. Nije me briga, nije moja ulica, nije kreč u vodu pao, samo gledam kako dida Grgos zapinje svaki dan na taj panj. Stari ljudi su čudni. Idu kao slonovi istim utabanim stazama i nikako da se naviknu da u životu nije sve ravno. Uostalom, kaj mora baš ići u park? Ima i doma gdi sediti. Ma ne smeta mene taj panj, nego sve gledam kak zadevaju noge u korenje i svi koji dolaze u parkić. Neki dan je Vladek upalil motorku i skresal panj do zemlje, al' korenje je na pol vani pa ipak smeta. Možda bu i strunul taj vražji panj za koje leto. Najbolje je da okrenem glavu na drugu stranu. Pa stvarno sam poblesavil. Jel' to moj panj? Nije! Gledam na drugu stranu ulice gdje prolaze djevojčice: mam se lepša slika kaže.

Da ja stanujem u Rudarskoj dragi i da je panj moj, ja bi ga zapalil. Znate kaj se dogodi kad se stari panj zapali? Zovu se vatrogasci. Pa oni su tu brezu i pilili prije četiri godine. Da ju nisu pilili, ne bi bilo ni panja. Mislim da su vatrogasci zapravo glavni krivci. Ili su meni tanki živci?

A možda ipak treba biti strpljiv. Pa kaj znače četri leta!? Dobro da sam panj uočil tek nedavno. Da smo se ranije sreli, verovatno bi završil vu Vrapču. 1460 dana (pa dodamo i prestupnu godinu) čekanja. Sitnica u odnosu na vječnost. Blago strpljivima, njihovo je kraljevsto u parkiću zagarantirano. Ali tek u onom na nebesima.

Ovde se, kol'ko vidim, buju još dugo popikavali.

Romeo Ibrišević

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)