07.03.2014.

Neumorni Romeo Ibrišević ne spava, već razvaža građevni materijal

Šutom Lijepom našom

Neumorni Romeo Ibrišević ne spava, već razvaža građevni materijal

Lako je s "tuđim 'alatom' gloginje mlatiti", kaže narodna poslovica. Misli se na isti alat bez kojeg se nikako ne ide u svatove. Upravo se taj alat (nije lula) pušio ovih dana mojim dvorištem te sam otkrio svu mudrost teorije i prakse ekološki osviještenog građanina pri suočenju s banalnim pitanjem: kamo odložiti pola kubika šute?

Naime, srušio sam dotrajali zidani roštilj od par cigli i malo žbuke te ga odlučio odvesti na gradsko smetlište, a ne iskrcati u Savu.

- Nebu išlo, gospon - objasne mi već na samom ulazu u Trebež. - Ali, prošle sam godine iskrcao pola kubika (kubik je bio pet kuna; pivu za djelatnike nisam uračunao).

- Ove godine neće ići, jer je takva direktiva - bili su jasni.

- Pa kam s tim otpadom?

- Ne bi znali, gospon.

- Pa kam šutu vozi majstor Zdenko?

- Ne bi znali.

- Pa kam ju voze svi zidari po lijepoj nam domovini?

- Nisu ovo informacije, pitajte njih.

Vidim da je posrijedi nekakva zavjera. Ja ne vidim problem da tu šutu šutnem tu, gdje je milijun najlon vrećica i otpada na tone. Što fali mojim ciglama? Zaduženi za red i čistoću misle da mi nisu sve cigle na broju. Ne ove u prikolici, nego one u glavi. Dobio sam i prijateljski savjet da s tim poravnam nerazvrstanu prometnicu od Špičkovine do Pripizdine. Relacija je kratka, al' još ima mjesta. Pa tamo se i premijer naše države "iskrcao". Ma, pustimo premijere s milim Bogom, ali jel' moguće da u ovoj županiji nije moguće legalno zbrinuti dvije tačke šutovine?

Ne sumnjajte da sam pitao redom sve komunalne redare i obišao reciklažna dvorišta u bližoj i daljnjoj okolici. Navozio se Renault Zelenko prikolice više nego u svih deset godina akcije Očistimo Hrvatsku. Nisam gubio živce, a dokumentarni film sam mogao snimiti.

Bio sam neki dan u Agenciji za zaštitu okoliša. Rekli su da dođem u petak i vratili me na početak. Nisam okolišao. Otišao sam ravno u Fond za zaštitu naše okoline. I tamo sam skoro dobio opekline. Nešto si mislim: ako ja ne mogu odvesti s prikolicom tih pola kubika šute, kamo se onda odlaže sav otpad koji nastane kad država nekome sruši ilegalnu građevinu negdje uz jadransku obalu ili, recimo, na nekom otoku? Sigurno to voze nekamo u neku zelenu oazu. Možda to i izvoze u druge županije, iako vidim da to baš i nije jednostavno. Ako je gradnja ilegalna, sanacija mora biti legalna. Malo morgen.

Nakon što sam se nagledao "ekologije" u proteklih 10 godina, mislim da sam blizu konačnog rješenja koje spominje i najnoviji pravilnik (glede svega toga), a koje glasi otprilike: "Penis bonus, pax in domus". U prijevodu bi to značilo: "Zabole nas alatke".

Romeo Ibrišević

P.S.

Za one koji ne znaju: upravo je danas objavljen novi Pravilnik o gospodarenju otpadom. Možete ga pronaći u Narodnim novinama ili skinuti sa stranica okolišnog ministarstva. Da ga shvatite nije vam dostatan jedan fakultet. Čitao sam pažljivo, ali nisam vidio da spominju moju šutu. Sutra je pak u Bruxellesu sastanak na kojem sudjeluje i naš ministar Zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović. Ključne teme sastanka o kojima će ministri raspravljati su: okvir politike za klimu i energiju od 2020. do 2030. godine, mogućnost da države članice EU-a ograniče ili zabrane uzgoj GMO-a na svojem teritoriju te "ozelenjivanje europskog semestra".

Hmmmm. Šutu ne spominju. Pa naravno, političari se drže one narodne: "Bez alata nema zanata", a moje je mišljenje da je hrđavom alatu svaka dlaka tlaka.

A pojašnjenje za one kojima ništa nije jasno glasi: ne vjerujte političarima, uzmite stvar u svoje ruke i gore, dole, gore, dole... Mislim, istovarite šutu u prvu udarnu rupu na koju naiđete. Ja sam svoju razasuo uz grm gloga na Čudomerščaku. Posljedice?

Zabole me. Ruke.

 

Neumorni Romeo Ibrišević ne spava, već razvaža građevni materijal

Arhiva 2014

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002