Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

U organizaciji Malog muzičkog ateljea održan prvi Youngmasters – ljetna gitaristička škola uz Pedra Rodriguesa, Tomislava Vasilja i Petrita Çekua

Youngmasters - preludij i ljetna impresija u tri stavka

Jedna mala nepretenciozna svibanjska ideja o oživljavanju ljetne gitarističke škole u Samoboru, sasvim je neočekivano, poput grude snijega koja se otkotura niz padinu ili sjemena nakon što padne na plodno tlo, izrasla preko noći u nešto puno veće od prvobitnog nauma.

I još uvijek raste!

Prvobitna namjera bila je prvenstveno pobrinuti se za ljetno aktivno vježbanja učenika gitarskog odsjeka naše glazbene škole. Nakon vrlo aktivne godine, mnogo truda oko učenika koje spremamo za natjecanja i javne nastupe vlro lako, preko praznika, otiđe u vjetar . Ljetni praznici naprosto su preduga stanka , osobito za učenike mlađeg uzrasta za čiji je napredak potreban konstantan input i vrlo konkretan motiv. Kako je pohađanje ljetnih glazbenih škola na Jadranu vezano uz velike putne troškove te troškove smještaja za djecu i roditelje, za tu se opciju odlučuju samo oni koji su već odredili svoj glazbeno-profesionalni put. Naša nova škola trebala je biti otvorena, poput one koju sam vodila devedestih godina, za svakog učenika gitare, bez obzira na uspješnost u redovnom školskom sustavu koji pohađa. Moja je uloga, pak, u tome trebala biti pomoć u organizaciji ovog programa preko udruge Mali muzički atelje te na taj način stvoriti predavačima kvalitetne uvjete za rad s učenicima.

Iznijela sam prijedlog svom mladom kolegi Pedru Rodriguesu, odnedavno zaposlenom u Glazbenoj školi "Ferdo Livadić". Način na koji ga je saslušao i prihvatio, radost zbog mogućih invencija u novoj formi, otvorenost i spremnost za posvećivanje ovom projektu, bili su više nego inspirativni. Istovremeno, taj je trenutak potvrdio moje uvjerenje o tome kako mladima treba otvarati vrata u plasiranju njihovog znanja i umijeća koje su godinama stjecali tijekom školovanja u zemlji i inozemstvu. U pet minuta Pedro je stvorio viziju... Internacionalizirati, obznaniti, stvoriti festival ...No, meni ipak nije bila namjera ići tako daleko!

Iako zaokupljen probama za nastupajući koncert u dvorani Lisinski oduševljeno je prenio namjere svojim kolegama iz gitarističkog tria Elogio; Tomislavu Vukšiću, mladom profesoru Glazbene akademije u Zagrebu i Petritu Çeku, prvom gitaristu-pobjedniku Samoborskih glazbenih jeseni i karizmatičnoj glazbenoj osobnosti koja zadnjih godina plijeni pozornost i oduševljava sveopću glazbenu javnost u Hrvatskoj. Već u tom prvom razgovoru Petrit je spontano izrazio želju da nam se pridruži u našem projektu i održi svoj prvi masterclass u Hrvatskoj!

Znala sam da ću učiniti sve da se ova ponuda realizira! Sljedećihih dana, dok smo pokušavali pronaći odgovarajuća rješenja i moguće termine, Petrit je u jednom trenutku htio odustati i prolongirati događaj za sljedeću godinu. Naravno da sam upotrijebila sve verbalne argumente kako bih ga razuvjerila . Kad je takva glazbena veličina u pitanju samo je pitanje dana kad će njegova karijera vrtoglavo otići u sam svjetski glazbeni vrh, i to ne samo gitaristički. Dovoljno je spomenuti Anu Vidović koja je kao osmogodišnja djevojčica svoje prvo natjecanje osvojila u našoj glazbenoj školi. Koju godinu kasnije njen me je otac nazvao i zamolio da im pomognem oko realizacije njihove ponude za koncert, u tadašnjem Narodnom sveučilištu u Samoboru, tražeći za Anin nastup više nego simboličan honorar. Ana je tada nastupila ponovo u našoj dvoranici . Danas je međunarodna gitaristička zvijezda i prava je rijetkost imati je priliku slušati u Hrvatskoj, a njenom umijeću sve se više divimo uglavnom preko You tubea.

Drugi tjedan svibnja bio je pri kraju. U jednom kratkom razgovoru obavijestila sam ravnateljicu škole o našim ljetnim namjerama i predložila da se ljetna škola gitare (iako u organizaciji Malog muzičkog atelje koji svoje programe održava u Gajevoj 35) zbog svoje namjene i ciljeva, većim dijelom odvija u prostorima Glazbene škole "Ferdo Livadić". Gospođa Zdenka Mečep je odmah prepoznala kvalitetu potencijalnog projekta i njegovu svrsishidnost za naše redovne učenike te se složila s istim.

Bila sam već prilično umorna od mnogobrojnih nastupa i pripremanja učenika za regionalno i dva državna natjecanja, a pred nama su još bili audicija i koncerti za Dan škole te nekoliko prijema na kojima se uručuju nagrade i priznanja učenicima i nastavnicima za postignute rezultate na Državnom natjecanju. Sve to treba popratiti i pripremanjem onih najboljih za glazbene točke. Zatim, preostali su još godišnji ispiti i odjelni nastupi te redovna zaduženja koja imaju učitelji svih škola. Kao mentorice radionica Malog muzičkog ateljea preda mnom je stajao još velik projekt svečanog završnog koncerta u dvorani kina 12. lipnja, o uspjehu kojeg su ove novine već nesebično izvještavale. Pitala sam se, mogu li nekako izvesti da mi dan traje 48 sati? Umjesto toga prestala sam misliti o tome čemu mi sve to treba na početku četvrtog desetljeća mog radnog vijeka i sljedeći vikend bacila se na posao osmišljavanja koncepcije i promidžbenih materijala za našu ljetnu školu. Koncert tria Elogio trebao je biti prilika da se većem broju učenika i studenata gitare na jednom mjestu podijele brošure za ljetnu školu. Naime, plakati svih domaćih i nekih stranih ljetnih škola i festivala već su odavno stajali izvješeni po hodnicama glazbenih škola, na internet stranicama i fejsbukovima. A naša je bila još samo zamisao.

Ideja o mladim predavačima činila mi se dovoljno osebujna za naš projekt, a ni sama ne znam u kojem mi je trenutku te subote pao napamet naziv Youngmasters. Tek što sam ga smislila moja je grafička suradnica, Romana Ivanščak, napravila logo. U tom trenutku još nisam imala trećeg predavača. Naime, zamišljeni osmodnevni kursevi trebali su biti ponuđeni u srpnju i u kolovozu, kako polaznici ne bi trebali mijenjati planove za godišnji odmor. Za središnji dio, trodnevni masterclass, izabrali smo termin početkom kolovoza koji je jedini odgovarao našem predavaču zbog njegovih koncertnih angažmana. Gotovo nemoguća misija!

Prvobitna mi je želja bila da treći predavač bude netko od mojih bivših učenka. Uputila sam mail Tomislavu Blažunu koji je kao talentirani mladi gitarista, nakon što je zapažen na jednom međunarodnom natjecanju, bio pozvan na na studij gitare u Düsseldorf. Nakon redovnog i poslijediplomskog studija ostao je djelovati u tom gradu kao glazbenik i pedagog. Kako njegov odgovor nije stizao, bilo je jasno da moram potražiti drugog predavača. Izbor je pao na nešto iskusnijeg i zrelijeg profesora gitare Tomislava Vasilja. Kao član Zagrebačkog gitarističkog kvarteta Vasilj se izgradio u sjajnog komornog glazbenika, a kroz svoj pedagoški rad i u vrlo traženog gitarskog pedagoga. I ova je suradnja bila zacrtana nakon kratkog telefonskog razgovora i još kraćeg promišljanja.

Deadline za plasman promidžbenog materijala Youngmastersa došao je prebrzo, a ja još uvijek nisam imala vizualno rješenje naslovnice i plakata. Nekoliko sati prije početka koncerta priprema za brošuru već je bila poslana u tisak kada je Romana pronašla famoznu fotografiju položene žute gitare, koja me je oduševila. To je to! Ipak, sve na vrijeme i vijest o Youngmastersu odaslana je 18. svibnja 2011. u naš gitaristički svijet .

I. Suncokreti

S najtoplijim danima srpnja započeo je i prvi stavak našeg Yungmastersa . Rad ljetne škole obuhvaća sakodnevnu individualnu nastavu sa svakom polaznikom ponaosob, sviranje u duu ili triu te skupnu nastavu na kojoj se obrađuje neka instrumentalna ili glazbena problematika. Središnji dio radnog dana je proba ansambla gitara.

Zbog takve koncepcije broj polaznika je ograničen na maksimalno desetak učenika. Za srpanjski razred profesora Pedra Rodriguesa prijavilo se petero dječaka različitog uzrasta iz Samobora i Zagreba, a last minute prijava četrnaestogodišnjakinje Lane bila je na samom početku potvrda višestruke namjene ovakvog programa. Učenici su se okupili s naoko različitim motivima, no svatko je od njih ponio iz ljetnog razreda nešto što mu je u datom trenutku obogatilo spoznaju i svijest o istinskom razlogu bavljenja ovom disciplinom. Za najmlađeg Lukšu Vugeca ti su dani bili prepuni novih doživljaja i saznanja o gitari, glazbi i vještini sviranja, dok je za Leona i Tomislava, koji su svakodnevno putovali iz zapadnog dijela Zagreba, ovo bila prilika za uvježbavanje novih skladbi, ali i za upoznavanje umijeća sviranje u komornim satavima. Za Tina Balabana, koji je nakon pete godine u Glazbenoj školi počeo gubiti motivaciju za vježbanje, ti su dani bili poticaj za nova dostignuća i predanost ozbiljnijem radu. Kristian je pak uživao u svakom trenutku, od svih oblika poduke do zajedničkog druženja i muziciranja. Lana se spremala završiti svoje glazbeno obrazovanje, a ljetna škola bila joj je tek prilika da uvježba svoj ispitni program i položi ispite od kojih je već gotovo sasvim odustala. Ljetne vrućine bile su naš vjerni pratilac pa za dogovoreni piknik na Vugrinščaku nismo mogli pogriješiti dan. Svaki je tog tjedna bio jednako vruć. Iako smo planirali ručak, kupanje i neobavezno druženje, svi su dječaci ponijeli sa sobom instrumente.To se pokazalo dobrom odlukom jer su dvojica dječaka, umjesto u kupanju na koje smo ih bezuspješno nagovarali, relaksaciju našli u preludiranju i laganim gitarskim improvizacijama.

Predzadnjeg dana organizirali smo odlazak u Zagreb na koncert Petrita Çekua u sklopu ljetne scene Amadeo. Naime, Gospodin Çeku nam je osigurao deset slobodnih ulaznica , što je bio njegov poklon srpanjskoj grupi Youngmastersa. Za osmogodišnjeg Lukšu bio je to prvi posjet cjelovečernjem gitarističkom koncertu. Iako je teško svladavao san, sasvim se razbudio na dodatku . Bila je to jedna od najpoznatijih skladbi za klasičnu gitaru, koju ovaj dječak često spominje i koju voli slušati. Nakon koncerta čestitali smo umjetniku i zahvalili mu se, a Lukšino pitanje koje je usljedilo bilo je više nego stručno: "Molim Vas, s kojim ste prstometom svirali tremolo u Sjećanju na Alhambru?"

Sljedećeg dana polaznici su priredili svoj završni koncert u dvorani glazbene škole. Izmjenjivale su se solo i komorne točke . Uveli smo i tri poetska intermezza u kojima nas je naša Lana Vlahović , inače vrlo darovita i višestruko nagrađivana mlada pjesnikinja, počastila svojom poezijom. Tako se rodila nova ideja o formi naših glazbenih priredbi. Često puta glazba bude ambijentalni ukras večerima poezije. Ovog puta poezija je potkrijepila ljepotu naših skladbi za gitaru.

Kraj pozornice je stajala vaza sa suncokretima; ljetno nadahnuće i reminiscencija na Van Goghovo djelo beskrajno snažne umjetničke ekspresije.

Muđustavak br. 1

Razdoblje koje je uslijedilo djelomično sam uspjela posvetiti obitelji, ali i pripremama moje kćeri i učenice Marte za predstojeći masterclass . Bilo je vrijeme da se obratim i službenim gradskim vlastima i upoznam ih s našim, sada već i te kako zahuktalim, projektom i zatražim neku manju financijsku podršku. Vrijeme je godišnjih odmora i za konkretan odgovor trebalo je pričekati. Pred sobom sam imala tek četiri prijave za ključni događaj našeg programa. Ni jedan student, ni jedan zagrebački srednjoškolac. Ipak, petero prijavljenih polaznika, od kojih troje učenika naše škole dovoljan je broj da se masterclass održi. Osobito kad imate podršku udruge kao što je nosilac ovog programa, Mali muzički atelje. Marta je bila tek nekoliko dana na Braču kad sam došla po nju da bi smo na vrijeme stigli na masterclass. Tako sam i sama ipak odradila svoj morski dvodnevni odmor.

II. Čarolija

Nakon blagdana Dana zahvalnosti, Samobor je gotovo sasvim opustio. Blaženi ljetni mir razasuo se gradom. Nema nikakve fešte ni glasne muzike iz kafića. Nekoliko dana uoči Svete Klare atmosferski i meterološki bilo je najidealnije vrijeme ovog ljeta.

Ponosno sam uvela prof Çekua u našu nedavno obnovljenu dvoranu prepuna hvale za njenu novu akustičnu kvalitetu, osobito blagonaklonu gitarskom zvuku. Druga njena ljepota je vizualna. Ne propuštam naglasiti svakom od naših gostiju kako je freska na toj pozornici djelo našeg bivšeg učenika, akademskog slikara i glazbenika-klarinetista, Mihovila Dorotića. Središnji motiv te freske je položena gitara iz čijeg zvučnog otvora izlaze svirači puhačkih instrumenata. Samo je umjetnik takvog senzibiliziranog sluha mogao vizualizirati najvrijednije u gitarskom zvuku; kolorit, prvenstveno, puhačkih instrumenata.

Svi su polaznici bili maksimalno dobro pripremljeni za ovaj seminar. Već prvog dana posjetio nas je gospodin Darko Petrinjak, naš sugrađanin i redovni profesor gitare na Glazbenoj akademiji koji je odgojio niz velikh gitarističkih imena, uključujući Pedra i Petrita, i zbog kojeg je zagrebačka gitaristička škola postala poznata i priznata u cijelom svijetu. Teško da se bilo koja druga glazbena disciplina u nas, osim možda violoncella, može pohvaliti takvom svjetskom reputacijom.

Za Petrita Çekua, kao mladog predavača, podučavati dvanaestogodišnjake bila je novost, jer je do tada imao iskustva samo u radu sa studentima na svom poslijediplomskom studiju u Baltimoreu, u SAD-u. Njegova je poduka od prvog trenutka bila usmjerena ka glazbenom izrazu, otkrivanju stila i poticanju slobode u glazbenoj agogici. U svojim je predavanjima Petrit potvrdio ono po čemu je i kao koncertni umjetnik prepoznatljiv; najveći glazbenik među gitaristima. Već drugog dana našu su školu pohodila nova gitaristička imena. Zahvaljujući Petritu naši su đaci imali prilike upoznati legendarnog Zorana Dukića, profesora gitare na poslijediplomskim studijima u Haagu i Barceloni, umjetnika koji je još uvijek prvi u svijetu po broju osvojenih prvih nagrada na prestižnim svjetskim gitarističkim natjecanjima. Bio je tu i dubrovački gitarista Maroje Brčić . Nekoliko sati dnevno trojica su umjetnika u miru samoborske glazbene škole pripremali svoj zajednički program za nastup na dubrovačkom festivalu koji je bio održan neposredno nakon samoborskog majstorskog tečaja. Našim polaznicima to je bila prilika za opušten razgovor i druženje sa svojim gitarističkim idolima te za zajedničko fotografiranje.

Iako trodnevan, masterclass je trebao završiti koncertom polaznika. Za nadarene učenike to nije bio nikakav problem, jer su svi redom imali nastudiran program koji mogu gotovo svakodnevno besprijekorno izvesti . Trodnevnim intenzivnim radom usavršili su program uvježbavan preko ljeta te sami odabrali skladbe za večernji nastup. Spontano su odlučili slušati jedni druge i na pozornicu dolaziti izravno iz gledališta. I tada je usiljedila čarolija; Dominik, Mislav, Marko, Marta i Petra. Svatko od njih dao je svoj glazbeni maksimum. Bez napetosti i nervoze u potpunoj odsutnosti straha od greške ili neprihvaćanja izvlačili su ono najljepše iz svog mladog bića, a gitara, kao da ih je slušala više nego ikada. Činilo se kao da je svatko od njih ostvario svirku života. Na kraju koncerta zamolila sam Petrita da nam iznese svoj kratki osvrt na sam koncert kao i na tijek masterclassa. Mladi je profesor bio i sam očaran nastupom naših nadarenih učenika gotovo isto toliko koliko smo mi bili očarani njegovim sviranjem. Govorio je o ljepoti podučavanja i ispunjenja nakon što prepoznaš svoj udio u glazbenom rastu svog učenika. Nesebično nam je obznanio da je i sam dosta naučio radeći s njima te da je u njima pronašao i nove prijatelje. Možete samo zamisliti kakav je to poticaj bio za naše mlade polaznike.

Kasnije mi je ponovio kako mu je učiteljski rad beskrajno zanimljiv i kako donosi ispunjenje, gotovo poput samog umjetničkog čina, s čime sam se iskreno složila.

Vraćajući se kući razmišljala sam o nevjerojatnom blagu koje ovaj umjetnik nosi u sebi. I zahvaljivala nebu na takvim ljudima.

Međustavak br. 2

Veliku Gospu provela sam pripremajući članak za jedan švicarski časopis na talijanskom jeziku. Pisala sam o glazbenoj pedagogiji, o zagrebačkoj gitarističkoj školi, o Youngmastersu. Samoborski je Trg tih dana još više opustio.

Stigao je i odgovor s Grada. Gradski su oci zaključili da podržavaju naš projekt, ali bez i jedne kune podrške. I baš kad sam htjela baciti ovo jalovo rješenje, pala mi je na pamet jedna omiljena i poučna pripovjetka iz djetinstva...

Rješenje sam ipak spremila u arhivu. Pozitivan stav! I to je nešto, pomislih.

III. Finale

S početkom našeg radnog tjedna u kolovozu temperature su ponovo počele rasti . Baš kao i sa srpanjskim razredom. Ako ništa drugo zamišljena trodjelna forma aba dobila je potvrdu i u meteorološkom prilikama.

Naravno, i ovaj je stavak ljetnog programa imao svoj last minute surprise. Osmorici prijavljenih polaznika pridružila su se dvojica izuzetnih mladića iz Zagreba. Njihova je majka savim slučajno pronašla brošuru koju je u dobila na spomenutom svibanjskom koncertu u Lisinskom i koja je umjesto da završi u smeću i te kako poslužila svrsi; za Josipa i njegovog brata Nikolu ljetna je škola gitare bila prilika za mnoga nova otkrića. Svoje glazbeno obrazovanje stjecali su preko privatne poduke tako da su sada prvi puta imali prilike zasvirati u ansamblu i po prvi puta nastupiti u nekom koncertnom prostoru. Spomenimo i to da nam se Nikola u ansamblu pridružio kao kavijaturist dok je svoje solo točke uvježbavao s voditeljem Josipom Bošnjakom koji se na moju iznenadnu zamolbu rado odazvao kao gost-suradnik u ljetnoj školi. Još jednom, vrlo šaroliki sastav polaznika različitih sviračkih dometa tražio je dodatan napor u pripremnju zahtjevnog broja za ansambl. Bila je to Pizzicato polka Johanna Straussa prema obradi koju sam napravila za potrebe ansambla moje ljetne škole iz devedesetih. Nova prijateljstva ponovo su nikla zahvaljujući malim komornim sastavima; duu Stelle i Marije i triu Dominika, Josipa i Hrvoja. Nerazdvojni Matea i Martin kompletan su program uvježbavali zajedno. Ivan se, pak, nakon dvogodišnje pauze, zahvaljujući ljetnoj školi, vratio gitari. Najmarljiviji su uspjeli navježbati komornu i solo točku, dok je nekolicini krajnji domet bio rad na Polki i ponavljanje glazbene teorije kao pripreme za ispit iz solfeggia.

Završni koncert bio je prilika da izađemo iz glazbene škole i ostvarimo ga u nekom drugom prostoru u Samoboru. Od početka ljeta razmišljala sam da to bude novouređeni podrumski prostor u Obrazovnom centru Lug. Poetična dvorana starinskih debelih zidova i poprečnih lukova i nadasve izvrsna akustika za naš tihi instrument. Na tihoj, ali sofisticiranoj svečanosti priređenoj na otvorenju dvorane i popraćenoj komornim točkama stalnih članica Samoborskih gudača te izvedbama iznimne kvalitete klape Samobor, bila sam impresionirana, ne samo novo uređenim prostorom, već i cijelom pričom oko tog stvaranja. Dvorana je stvorena (ne kažem obnovljena jer je to prije bio tek podrumski prostor) radom štićenika i djelatnika Centra i osobnog zalaganja njihovog ravnatelja, gospodina Kljajića. Toliko dobre namjere i konkretnog rada ...možete samo izraziti svoje duboko poštovanje.

Na moju veliku radost gospodin Kljajić je prihvatio zamolbu za održavanje koncerta u ovom prostoru. Nadamo se da ćemo u budućnosti svojim djelovanjem imati prilike zahvaliti te uzvratiti tu ljubaznost.

Osim polaznika razreda profesora Vasilja na finalnom koncertu ponovo nam se predstavio srpanjski Youngasters ensemble izvevši Cumparsitu, a naša najiskusnija polaznica Petra Karia svojom je izvedbom čuvene skladbe Sakura, japanskog skladatelja Yochoha, razgalila mnoge u publici.

Osim roditelja i prijatelja naš je koncert posjetio i gospodin Hrvoje Ton, pročelnik gitrističkog odjela glazbene škole Ivan Zajc iz Zagreba iz koje nam dolazi većina zagrebačkih polaznika. Vrlo zadovoljan zbog postojanja ovog projekta i u budućnosti će poticati učenike svog odjela da se prijavljuju na Youngmasters.

Koncert je završio zahvalom publici i svima koji su podržali ovaj projekt, a nadasve roditeljima koji su svojoj djeci omogućili sudjelovanje u ljetnoj školi gitare. Uz zakusku. priređenu od strane članova Malog muzičkog ateljea, nastavili smo druženje, razmijenili dojmove i svi redom izrazili želju da i sljedeće godine budemo sudionici Youngmastersa.

Vesna Faullend Heferer, prof.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)