Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sci. Suzana Tkalčić - Samoborka u Kaliforniji

Ono što sam u svijetu naučila, želim u Hrvatskoj primijeniti

Suzana Tkalčić, doktorica znanosti, profesorica na Veterinarskom fakultetu sveučilišta Western University of Health Sciences u Pomoni, južna Kalifornija, SAD, naše je gore list. Samoborka. I to dvostruka. Ne samo da je 1969. rođena (kao posljednja generacija) u samoborskom rodilištu, već je i 10 godina bila članicom raspjevanih Samoborki i Tamburaškog društva Ferdo Livadić.

Samoborka je po tatinoj liniji, a mamina loza dolazi iz Senja, pa ponosno kaže da je i ta geografsko – genetska kombinacija zasigurno doprinijela i različitosti njenih afiniteta i vještina. A zaista je teško i pobrojati što je sve Suzana Tkalčić u životu radila, čime se bavila i što je postigla. Sada živi u SAD-u, u domovinu dolazi što je češće moguće, a neprestano smišlja i gradi veze i poveznice između svoje Hrvatske i SAD-a, s konačnim planom da će se sigurno u svoju Hrvatsku vratiti.

E. coli za doktorat

Diplomirala je 1995. godine na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu i kaže da nikad nije ni pomislila da će otići iz Hrvatske. Puno je volontirala s veterinarima i u Samoboru i u Senju, no tih ratnih i poratnih godina posla u Hrvatskoj i nije bilo. Zato je iskoristila priliku (i svoje izvrsne reference) za trogodišnji poslijediplomski studij i stipendiju u Americi, Georgia, kamo je otišla u siječnju 1996. godine. U to su vrijeme, kaže Suzana, istraživanja Escherichije coli bila trend u SAD-u i za to su se izdvajali značajni fondovi pa je pred kraj magisterija dobila ponudu da nastavi sa svojim znanstvenim radom o utjecaju probiotika na eliminaciju E. coli u buragu preživača te je na tome i doktorirala, nakon još tri godine u SAD-u. Slijedi nastavak na specijalizaciji iz veterinarske patologije (ukupno traje tri godine, ali je Suzana dio već odradila za vrijeme postdiplomskog studija) pa, zatim, ponuđena joj je jednogodišnja praksa u Georgiji. Za to vrijeme tražila je posao u Nizozemskoj, Hrvatskoj, Francuskoj i SAD te se konačno odlučila za Kaliforniju. Kad je stigla tamo, kaže Suzana, bila je oduševljena, jer je u njoj prepoznala Hrvatsku. A tamo je i brojna hrvatska zajednica, u koju se ubrzo uključila pa je i sada tamo aktivna.

Hrvatska u SAD-u

Osim što je direktorica za kulturu Hrvatskog kulturnog centra za širi Los Angeles u San Pedru, gdje je hrvatska zajednica 2001. godine dobila svoju zgradu od lokalnih vlasti, ponovno je propjevala i glazbena je voditeljica Vokalne grupe Izvor i dječjeg zbora Hrvatske škole pri tom centru, a sudjeluje i u tečaju hrvatskog jezika za mlade.

Nakon što je godinama volontirala u šerifovim policijskim postrojbama okruga San Bernardino (kontrola prometa, okupljanje građana, sudjelovanje u prevenciji i zbrinjavanju ljudi i životinja kod požara), kao veterinarski stručnjak uključena je u u profesionalne udruge za prevenciju i saniranje prirodnih katastrofa, pri izbijanju zaraza, zbrinjavanju životinja i sanaciji terena, a uz to Suzana Tkalčić već dulje vrijeme u ime Hrvatskog kulturnog centra radi na suradnji s profesionalnom Vatrogasnom postrojbom iz San Pedra, odnosno službom 911 (kod nas sada 112).

Suradnja je započela urođenim interesom za vatrogastvo kao dio očuvanja sigurnosti građana i imovine pa, kada je u SAD-u prigodom raznih lokalnih humanitarnih akcija upoznala vatrogasce, porijeklom Hrvate, a i njen pradjed Herceg, kao i djedov brat Tkalčić, bili su članovi članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Samoboru, pa to nije slučajno, kaže Suzana. Toj inicijativi se pridružuje i Vatrogasni muzej u San Pedru, a u zadnje vrijeme nastoji povezati i što više informacija o vatrogastvu prenijeti iz SAD-a u Hrvatsku i obrnuto.

Osnovna je razlika, što se u SAD-u vatrogastvo uglavnom oslanja na profesionalce i što razne interventne jedinice, uključujući hitnu pomoć i policiju, djeluju koordinirano i gotovo bez iznimke na teren dolaze zajedno. Koordinacija među njima naročito je poboljšana nakon terorističkog napada na New York, naglašava Suzana, i od njih naša služba 112 sigurno može puno naučiti. Međutim, takve profesionalne postrojbe su i skupe pa se sada, u vrijeme recesije, kada se u SAD-u najviše štedi na učiteljima, vatrogascima i policiji, i oni ponovno okreću dobrovoljnom vatrogastvu, a tu se može puno naučiti iz hrvatskih iskustava, sigurna je Suzana, koja je blisku suradnju već uspostavila s Vatrogasnom zajednicom grada Samobora.

Oporavak i kongresi

Kalifornija sliči Hrvatskoj, no puno je više napučena, skupa i zagađena smogom pa je nakon nekoliko godina Suzana "zaradila" i alergiju, koju svake godine liječi negdje u Dalmaciji (nastoji upoznati što više otoka, kojima je oduševljena). I stalno se ponovno čudi zašto naša turistička sezona traje tek dva, tri mjeseca, i zašto se ovako zdrav i čisti zrak Dalmacije i Gorskog kotara više ne koristi za medicinski turizam. I tu pokušava, noseći prospekte, info materijal i uzorke naše etno baštine, Amerikancima dočarati ljepote svoje domovine. Više ne može, kaže, jer joj fale kontakti za konkretizaciju takvih ideja.

No, i tu je povezala svoju profesiju pa je organizirala u Zagrebu, u suradnji s Veterinarskim fakultetom, međunarodni interdisciplinarni simpozij, na koji je dovela i dvanaest svojih kolega, kojima je bila i turistički vodič kroz Hrvatsku. A oni su nam najbolja reklama, kaže Suzana. Oduševljeni su podjednako i Zagrebom, i Samoborom, i Zadrom i Dugim otokom, Krkom i Cetinom i Đakovačkim vezovima.

Jedno zdravlje

Suzana Tkalčić surađuje redovito sa Sveučilištem u Zagrebu, od Veterinarskog fakulteta i Instituta, do Medicinskog fakulteta i Vinogradske bolnice, preko komparativne patologije pa s Hrvatskom udrugom bivših studenata, a planira se kad tad vratiti u Hrvatsku. No, to nije tako jednostavno, kaže, i sigurna je da svojoj domovini može puno pomoći nastavljajući suradnju na brojnim projektima, na edukaciji i razmjeni studenata, na kongresima i prenoseći najnovija, vrhunska znanja.

Zato joj je žao kad se neselektivno prihvaćaju tuđa iskustva pa navodi primjer svjetskog trenda interdisciplinarne suradnje na području zdravlja. U veljači je, kaže, održan prvi svjetski kongres Jednog zdravlja – poveznice humane medicine, veterinarske medicine, javnog zdravstva, ekologije... A mi smo to imali, ali smo veterinare, nažalost, maknuli iz javnog zdravstva, a to sad tek postaje svjetski trend. U toj međuprofesionalnoj edukaciji i Jednom zdravlju Sveučilište na kojem radi Suzana Tkalčić je vodeće u SAD-u pa se ona nada da će i dio tog znanja prenijeti u Hrvatsku.

A kao doktorica znanosti, u SAD-u Suzana Tkalčić ima titulu doktorice filozofije. Jedna je od njenih "filozofskih" poruka - kad vam je teško sjetite se da imate zdravlje, jer bez zdravlja nisi niti građanin, niti profesionalac, niti volonter, nisi ništa. I zato sam, kaže Suzana, ja tu profesiju odabrala, da radim na zdravlju životinja, da bih sačuvala zdravlje ljudi, da pomognem životinjama koje su mi drage i koje utječu na zdravlje ljudi i psihološki i preko hrane animalnog porijekla i da na jednom globalnom nivou educiram novu generaciju mladih ljudi koja je spremna otići u svijet, biti optimistična i doprinijeti općem napretku.

Diana Koller

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)