Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nova biciklistička avantura Zvonimira Kneževića

U dva dana od Samobora do Dubrovnika

Sama ideja nastala je za vrijeme povratka s ture iz Iloka - zašto ne otići i na jug Hrvatske, ali u što kraćem roku? Nakon što je isključena varijanta za jedan dan, ostala je ova za dva dana.

Logističke pripreme počele su čeprkanjem po bikemapu.net, dropbike forumu, bikeru..., da otprilike smislim neku "najbližu rutu". I, nakon više varijanti, ispala je ova, sastavljena od otprilike dva slična dana, koja su se na kraju pokazala različita; drugi dan puno teži, naravno.

Budući da sam se sam upustio u ovu avanturu, sam polazak je ovisio o onome - "kak mi puhne". I puhnulo mi je. Vidjevši da postoji Samoborčekov bus koji polazi svaku večer u 22:00 iz Dubrovnika, na pamet mi je pala ideja da ga iskoristim za povrat, s obzirom da je godišnji opustošio novčanik i nije bilo previše vremena i novaca za uživanje. Kako je isti autoprijevoznik sponzor kluba za DH utrku, sjetio sam se da bi ih trebalo "žicat" kartu, koja me je na kraju čekala. Ali samim time sam si nametnuo i "time limit" za drugi dan, koji na kraju ipak nije prekoračen.

Dan prvi: skužio sam da na takve ture treba krenuti što ranije ujutro, odnosno po mrklom mraku. Veći dio ove dionice sam vozio prije tri godine, tako da sam znao što me čeka, osim završnog uspona iz Gračaca prema Kninu. Prolazni pljusak me budi malo poslije 1:00, a kako prije ovakvih vožnji baš nešto i ne spavam, to je bilo to. Malo čeprkanje po vremenskim portalima i odluka pada - spremanje i polazak u 2:30! Klasični uspon iz Samobora preko Galgova do stare Karlovačke u Klinča Selu, vožnja u komadu kroz Jasku do Karlovca. U 4 sata prvo kraće zaustavljanje pa nastavak prema Slunju. Moram priznati da vožnja noću ima posebnu draž, ali je i malo sablasna, a koncentracija je povećana (čuvajte se pasa). U komadu dolazim do Slunja taman u svitanje, u 6:30. Padaju prve fotke, obilazak pekarnice, dućana, lagani gablec i odmor. Kazaljka pokazuje prijeđenih 100 km.

Tada počinju "lagani" usponi prema Plitvičkim jezerima. Fotkanje, nastavak dalje. Promet postaje gušći, oprez veći. Spust u Korenicu oko 9:30 i pozdrav s medvjedima, koji su poprilično narasli od prije tri godine, kad su bili bebači. Kratki predah, gablec, točenje vode. Sunce dobiva borbu s oblacima, što znači da počinje peći. Nakon Korenice slijede, barem meni, dosadni i zamorni djelovi - malo gore, malo dole i većinom ravno, asfalt se zagrijava, nigdje žive duše, a priroda i nije nešto. Imam još zalihe tekućine, koja se cijelo vrijeme kretala oko 2,5 litre, tako da odlučujem riskirati i ispraviti pogrešku iz zadnje vožnje i ne se penjati na Udbinu, nego se "prešvercati" brzom cestom koja vodi prema autoputu, kojih 5 kilometara, a onda prema Bruvnu i Gračacu.

U Gračac stižem u 13:00 jako zadovoljan. Slijedi sat i pol odmora i točenje "goriva" u sebe. Sunce je zapeklo, ima sigurno +35 Celzijevaca, a slijedi završni uspon prema Kninu. Napričali su mi svašta o njemu, ali na kraju i nije nešto, jer sa samo jednim kraćim stajanjem u hladu uspijevam ga savladati. Lijepi pogled na spust, slikanje i juriš! Da ne bi sve bilo idealno, pobrinula se zadnja zračnica negdje na pola spusta. Loša cesta ostavila je danak, bisage malo otežavaju zamjenu, ali uspijevam. No, kako se običnom malom ručnom pumpom i ne može baš dobro napumpati guma, slijedi jako opreznih 30-ak kilometara prema Kninu. Usput pitam dva vozača za nožnu pumpu, za dopumpati na 5.5 bara. Nemam sreće, a u zaseocima Knina nema "živog pesa". Koma. Ipak, guma me poslužila do cilja.

Dolazak u 17:30, puno prije očekivanja. Nalazim pumpu i par rezervnih zračnica, dvije brzopotezne "Žuje" za nagradu, foto s imenjakom i odlazak do Tri lovca - smještaja, za koji tek kasnije shvaćam zašto je bio samo 100 kuna. Restoran je smješten uz cestu za Split, soba gleda prema cesti i nema spavanja, ne pomažu ni čepići. Tamo srećem jedinog biciklista taj dan; stariji majstor iz Austrije, veli da je 3 tjedna na godišnjem pa se vozi malo sam. Vožnja tog dana mu je iznosila 80 km i nije mi se mogao načuditi. Uslijedila je klopa u gradu, lagana regeneracija i opet neuspjeli pokušaj spavanja.

Po mojoj Sigmi to je bilo ovak: 271 kilometar, 11 sati i 11 minuta čiste vožnje, što daje prosjek od 24,21 km/h, s najvećom brzinom od 68,72 km/h. Bikemap kaže nekih 2410 metara uspona, valjda.

Dan drugi: pokret u 3:30 (a tako bih rado nastavio spavati). Odmah za start uspon od nekih 15 kilometara s kraćim prekidima, mrak, pustoš, bježanje od par pasa. Kakav koma početak... Oko 5:00 spuštam se u Vrliku, vožnja uz Peručko jezero, uz pogled na impresivnu Dinaru. Taman sviće kod kraja jezera pa slijedi fotka. Uz pjesmu Usne vrele višnje jurim kroz Hrvace. U Sinju sam u 6:30. Prvi veći odmor, gablec, tankanje, fotkanje. Počinje gust promet. Nastavak prema Trilju, gdje se odvajam za Bisko, na prijevoju ovjekovječujem Dinaru iza sebe, Mosor ispred i Cetinu ispod. Cesta je prazna, usponi se izmjenjuju sa spustevima, koji završavaju u Blatu n/c na 70-ak metara nadmorske visine, u koji stižem oko 9:00. Malo mjesto, jeftin dućan, super plaža na rijeci Cetini, koju iskorištavam za odmor i kupanje. Uf, što je hladna! Ali paše.

Nakon odmora i prijašnjeg spusta, naravno, slijedi uspon. Sunce počinje peći. Uz kraće stanke u hladu penjem se u Šestanovac, gdje počinje impresivno Biokovo. Slikanje i pogled u daljinu prema usponu. U Zagvozd stižem oko 11:30, zaliha vode ima još dovoljno. No, iste su na kraju jedva izdržale, jer prelaskom preko autoputa slijedi uspon preko Biokova tzv. Napoleonovim putem. Sunce u zenitu, asfalt, uspon, psiha počinje raditi, ali i to izdržavam. Zadovoljstvo je spust prema Vrgorcu, koji nikako da dođe. Nigdje ljudi, auta još manje, vrućina... Napokon nailazim na izvor uz cestu - odmor, točenje vode. Slijedi za mene iritantni uspon za Vrgorac, promet se pojačava, snaga opada. U Vrgorcu oko 14:00 odmor u hladu, s još hladnijom "Žujom". Naporan put počinje ostavljati posljedice.

Srećom, slijedi spust prema Metkoviću i ravniji dio pred samim gradom, odmor, punjenje vode i spremanje za vožnju prema Opuzenu. Puše jak vjetar u prsa, naravno, koji ubija u pojam. Uz par zaustavljanja dolazim do Opuzena, nakon kojeg slijedi, a što drugo, uspon prema GP Klek i Neumu. Psihička i fizička snaga je na izmaku, promet se iritantno pojačava, usponi i spustevi se izmjenjuju. Čak mi je promaklo fotkanje prvog pogleda na more i Pelješac. Koncentracija je u velikom padu. Uspijevam se dovući do Neuma. Opskrba u dućanu, kalkuliranje s vremenom za dolazak u Dubrovnik do potrebnih 22:00 - bit će na knap!

Slijedi izmjena zavoja, uspona, spusteva... Svaki kilometar je godina, snaga na izmaku, stopala pucaju po šavovima. Uspijevam uhvatiti u fotić zalazak sunca negdje kod Slanog, što znači da slijedi završnih 30-ak kilometara vožnje po mraku. Gust promet, koncentracija na izmaku, više ni ne znam otkud mi snaga, samo slijedim uvalu za uvalom. I, napokon, spust na most, jedna fotka - 21:00. Brzo do autobusnog kolodvora, rastavljanje bajka, umivanje u WC-u, utovar, pivo...

Povratak, i to 9-satni. Mislim da me to više iscrpilo nego bajk. Spavati u busu ne mogu, tako da je uslijedilo mrcvarenje uz povremena stajanja. Pokušavam se prisjetiti puta prema dolje, al' mozak ne funkcionira...

Dolazak u Zagreb u 7:00. Dečki me voze do garaže u Samoboru. Odmah mi je lakše kad vidim svoje brege. Hvala puno Samoborčeku na sponzoriranju prijevoza natrag, Tomici Instruktoru na tehničkim stvarima, Zeki na bisagama...

Sumiranje rezultata drugog dana: 301 km, 13 sati i 8 minuta čiste vožnje, prosjek 22,92 km/h, max 63 km/h, preko 3000 metara uspona. To je to. Ne pokušavajte to kod kuće!

Kaj dalje...

Zvonimir Knežević, BBK Šišmiš Samobor

Slike se mogu naći baš tu:

http://picasaweb.google.com/108267403508794376580/SamoborDubrovnikUDvaDana#5510044713158288514

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (7)

Prijem novih članova u Gradsku glazbu Samobor

Svirajte s najstarijima!

GRADSKA GLAZBA SAMOBOR – OBAVIJEST – PRIJEM NOVIH ČLANOVA

Gradska glazba Samobor poziva sve zainteresirane mlade ljude, kao i sve koji se tako osjećaju da se priključe najstarijoj Glazbi u Hrvatskoj, već 6 godina najboljem amaterskom puhačkom orkestru Zagrebačke županije i osvajaču 3. mjesta na ovogodišnjem Državnom susretu najboljih amaterskih puhačkih orkestara održanom u lipnju u Novom Vinodolskom.

Ako svirate bilo koji puhači instrument, udaraljke ili dobro pjevate, dođite i priključite nam se u zajedničkom muziciranju od klasike, preko pop, rock, soul i latino glazbe pa sve do jazza i na taj način postanite članom ove ugledne samoborske institucije!

GRADSKA GLAZBA JE NA FACEBOOKU!

Javite se na telefon radi dogovora:

095 911 31 06

www.ggsamobor.hr

e-mail: kontakt@ggsamobor.hr

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Na Trgu Matice hrvatske okupit će se medari iz Samobora i Zagrebačke županije

Samoborski medni dani

Grad Samobor pokrovitelj je 2. Samoborskih mednih dana, koji će od ove godine objediniti i 8. izložbu meda Zagrebačke županije pod zajedničkim nazivom 1. Festival pčelarstva Zagrebačke županije. Festival je zamišljen kao edukativna, kulturno-umjetnička, izložbeno- prodajna i turistička manifestacija, a održavat će se od 11. do 19. rujna na Trgu Matice hrvatske u Samoboru i u Maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta.

Na manifestaciji, uz pčelare Samobora i Svete Nedelje, sudjeluju pčelari i pčelarske udruge iz Zagrebačke županije i drugi izlagači, a posjetitelje očekuju degustacija i promotivna prodaja mednih proizvoda. Posjetiteljima će biti prikazan dio tradicije uzgoja pčela i proizvodnje pčelinjih proizvoda samoborskog i svetonedeljskog kraja, kroz nastupe kulturno-umjetničkih društava, dječjih zborova, pjevačkih skupina, tamburaša i drugih koji su dio kulturne baštine i običaja našega kraja. Bit će izloženi radovi dječje likovne radionice na temu pčelica i med, izložba starih predmeta i alata u pčelarstvu te će biti održana tematska predavanja.

M.K.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)