Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Održan 45. Planinarski križni put u organizaciji Udruge Ekosspiritus iz Samobora i KUD-a Danica iz Bedenice

Izgubljene ovčice nađene na Zelinskoj poljani

Nakon osam godina izbivanja vratilo se veliko stado ovaca u okolicu Grada Svetog Ivana Zeline i susjedne Bedenice. Spustilo se to stado s više od 600 ovaca i u Hrvatsko zagorje, na područje Konjščine. Neobično je bilo vidjeti ovce svih naraštaja, čak i malu janjad, kako dva dana pasu i složno borave na ovom području. Domaći stanovnici nisu ih tjerali sa svojih polja, nego su ih dočekivali i nudili živu vodu u svojim selima i zaseocima. Njihov pastir bio je zadovoljan. Radovao se svakoj ovci, a posebno onima koje su se vratile nakon lutanja u zajedništvo. Bilo je tu ovaca planinarki, političara, studenata, šminkerica, darkerica, pankerica, svećenika, navijačica, sportašica, strankinja... i drugih. Začudo, sve su se one našle oko stola Gospodarevog u zajedništvu kakvo se na pamti u tome kraju.

O čemu se zapravo radi?

Naime, u vikendu od 12. do 14. ožujka održan je 45. Planinarski križni put pod geslom "Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu" (Lk 15,6), u organizaciji udruge Ekosspiritus iz Samobora i KUD-a Danica iz Bedenice, a pod pokroviteljstvom Povjerenstva za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije. Ponovno nakon osam godina stotine mladih pjesmom i molitvom zakoračalo je kroz zelinski kraj, ovog puta na dionici Sveti Ivan Zelina – Konjščina – Bedenica. Među gotovo šesto sudionika iz pedesetak zajednica Zagrebačke nadbiskupije, te grupica iz drugih krajeva, pohodu se pridružila i mala skupina iz Kotorske biskupije.

Sve je počelo još u petak navečer kada se na katehezu i zajedništvo u župnoj dvorani župe sv. Ivana Krstitelja u Svetom Ivanu Zelini okupilo stotinjak sudionika. Ostali su pristigli u subotu ujutro, a dočekali su ih vrijedni župljani s okrepom, predvođeni župnikom Dragutinom Šengulom. Jutarnji program, igrokaz s lutkama ovaca, od kojih je svaka predstavljala jednu od uloga (političar, župnik, planinarka, šminkerica, darkerica, studentica, strankinja...), na kreativan i duhovit način uveo je sudionike u razmišljanje nad zajedničkim geslom.

Meditacije su se nastavile i tijekom hoda prvog dana kod križeva krajputaša, kapelica i crkvi u Zelinskom prigorju, gdje su svaki od njih predstavljali jednu od postaja križnog puta. Mještani su dočekivali veliku kolonu sudionika nudeći ih čajem i domaćim kolačima. U kasnim popodnevnim satima, nakon cjelodnevnog hodanja po šumama i poljima, uglavnom pod snijegom, stiglo se u Hrvatsko zagorje, u Konjščinu, gdje je nakon smještaja u osnovnu i srednju školu slijedio večernji program koji je sadržavao multimedijalnu katehezu, ponovno baziranu na izgubljenim ovcama našega vremena. Mnogo je mladih pritom iskoristilo i mogućnost za ispovijed, a vrhunac večeri, svečanu euharistiju, predvodio je povjerenik za mlade Domagoj Matošević. Naglasio je, razmatrajući evanđelje o izgubljenoj ovci, važnost upoznavanja Boga koji traži svakog čovjeka, te kroz osobna isustva rada s potrebitima u talijanskoj komuni, Boga koji ide ususret čovjeku.

Nedjeljni hod prema Bedenici ponovno je donio emotivne susrete s domaćim župljanima, koji su se i dalje nesebično trudili krijepiti sudionike. Posebno lijepo je bilo na jedanaestoj postaji, u Beloslavcu, gdje je priređen zajednički ručak.

Završna euharistija održana je u crkvi Svih Svetih u Bedenici, predvođena don Dejanom Turzom, povjerenikom za mlade Kotorske biskupije, koji je aktualizirajući nedjeljno evanđelje, progovorio o Izgubljenom sinu i Milosrdnom ocu. Kroz svoje viđenje ljudi koje je sreo na pohodu, slušajući ih i susrećući ih dva dana, uputio im je ohrabrenje za nastavak mladenačkog hoda s Isusom. U organizaciju pohoda uključili su se brojni članovi udruge Ekosspiritus i prijatelji zajednice. Lutke, ovce, izradila je Lidija Momić iz župe Domaslovec, a štap kao zajedničko obilježje izradio je u svojoj stolarskoj radionici Valent Bedenic iz Zeline. Marko Škledar bio je na čelu organizacijskog tima iz Bedenice. Udruga Srce, čiji su članovi osobe s invaliditetom, imali su meditaciju prve postaje, a i svojim rukama izradili su srce od keramike kojeg su sudionici stavili na svoje naprtnjače i tako simbolično ponijeli članove na svoj hod.

Teško je opisati ljepotu zajedništva, napor puta, radosti susreta s Gospodinom. Organizator vjeruje u plodove ovakvih susreta, upućujući mlade u aktivnosti njihovih župa i zajednica u kojima žive. Sljedeći pohod najavljen je za listopad u okolici Donje Stubice.

Radovan Librić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)