Niste korisnik? Registrirajte se..
18.12.2007.
Kviz znanja za školarce koji se protive nasilju nad životinjama i biljkamaSvetonedeljčani srebrni!Međunarodno društvo za sprečavanje okrutnosti nad životinjama i biljkama PCAP International (Prevention of Cruelty to Animals and Plants) u okviru projekta "Eko-kućice za naše ptičice" organizirao je 14. prosinca u zagrebačkoj Osnovnoj školi Voltino kviz znanja za školarce. Svaku školu predstavljala su 2 - 3 učenika, a koncepcija kviza obuhvaćala je (timske) odgovore na pitanja koja su oblikovana u PowerPoint prezentacijskoj formi. Inače, ovaj projekt zaštite ptica dupljašica, u trajanju od jedne godine, uz njegovanje ekološke i tehničke kulture u osnovnim školama, provodi samoborski ured PCAP Int. u suradnji s pet osnovnih škola Zagrebačke županije (OŠ Sveta Nedelja, OŠ Luka - Sesvete, OŠ Vugrovec - Kašina, OŠ Sesvete, OŠ Voltino) uz potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Projekt je obrazovnog karaktera, kako u praktičnom tako i teoretskom smislu, a u njemu izravno sudjeluje nešto više od 300 učenika, uglavnom viših razreda. Sama koncepcija ovog projekta jest da se učenici na zabavan i zanimljiv način potiču na praktičnu primjenu stečenog znanja s područja biologije (upoznavanje i zaštita ugroženih vrsta ptica) i tehničke kulture (izrada i postavljanje kućica i hranilica za ptice). Projekt nije vezan samo uz ptice i njihovu zaštitu, već je multidisciplinarnog karaktera. Na kvizu su pobijedili dečki iz OŠ Kašine, 2. mjesto pripalo je ekipi iz OŠ Sveta Nedelja (Tena Bencetić, Barbara Lindić i Marko Jurin), a 3. OŠ Luka iz Sesveta. Svi učenici primili su istovrijedne nagrade, bez obzira na osvojeno mjesto. Damir Kršić
Tamara Krklec Čvangić, vlasnica je obrta Ma-La, specijaliziranog za izradu narodnih nošnjiČuvari narodne baštineObrt Ma-La iz kerestinečkog I. odvojka ulice Purgarija 21, službeno se vodi kao krojački obrt. Međutim, upoznavanje s vlasnicom Tamarom Krklec Čvangić i njenim suprugom Mirom, odmah će razbiti očekivanja uobičajena za krojačke radnje. Naime, Ma-La je u stvari prava mala riznica hrvatske kulturne baštine i obrt kojem je prije svega interes očuvanje tradicijskih i umjetničkih obrta. Tako je Ma-La specijalizirana za izradu narodnih nošnji i to korištenjem tradicionalnih dezena, tehnika i materijala. Ključna riječ je autentičnih, jer se sve nošnje rade u dogovoru s etnografima kako se ne bi izgubilo ništa od onoga što nošnje čini specifičnima i posebno vrijednima za očuvanje kulturnog identiteta. Ne čudi stoga što su za Ma-Lu čuli i izvan granica Hrvatske pa je uspostavljena i suradnja s Maticom iseljenika. Osim nošnji, Tamara i Miro krenuli su i u suvenirski segment, gdje su posebno zapažene bile male lutke u narodnim nošnjama za koje je prošle godine stigla i nagrada Zagrebačke županije.
- Izrada narodnih nošnji nije tipičan krojački posao. Otkud vi u njemu? - Tamara: Sada će biti već skoro četvrta godina da se bavim isključivo šivanjem nošnji, a inače sam od 80-ih godina u folkloru i nekako je ispalo da mi je hobi postao posao. Naime, uvijek sam nešto šivala vezano uz nošnje, izrađivala dijelove nošnji... U početku jednostavnije stvari, ali vremenom čovjeka sve više i više zanima kako nešto napraviti, traži sve moguće izvore, tako da sada više nema hrvatske nošnje koju ne bismo mogli napraviti. Inače, obrt smo otvorili iz čisto praktičnih razloga, jer nam je kćer krenula u 1. razred i nešto se trebalo promijeniti.
- Svjesno ste krenuli na tržište narodnih nošnji? - Tamara: Krenula sam od postavke da što god radila, ako radim dovoljno kvalitetno, velika je vjerojatnost da će se naći nekakvo tržište. Ipak, u ovom slučaju je tržište pronašlo mene. Krug ljudi s kojima sam bila i družila se znao je da se bavim šivanjem, a za svoje društvo sam radila nošnje, a ne postoji baš toliko ljudi koji se time bave, čak niti ne znam da postoji obrt koji se bavi isključivo narodnim nošnjama. Ako ih netko i radi onda su to uglavnom žene koje rade svoj kraj, a ne nošnje cijele Hrvatske. Tako da je došla jedna narudžba, pa druga, pa treća... - Miro: Osnovna je stvar bila da budemo doma, s obitelji i da žena radi za sebe. Velika je stvar što imamo vlastiti prostor koji je dobro uređen i nije u najmu, jer bi nam to bio minus. Uz to se i stalno nadograđujemo što se znanja tiče. Supruga je završila za majstora krojača, dobila licencu, ja sam završio za savjetnika za mala i srednja poduzeća tako da joj mogu pomoći, zaposlili smo još jednu radnicu, a pomažu i kćeri. Također, imamo struku iza sebe, jer surađujemo s etnolozima. Kad nađemo staru stvar po njoj napravimo repliku, a s etnolozima se konzultiramo kako bi izrađivali autentične nošnje kakve su naši stari nosili.
- Koliko su ti zahtjevi za autentičnošću ograničavajući? - Tamara: Sve se mora poštivati. Ne mogu napraviti, na primjer, nešto što se meni više viđa. Kako je, takvo mora biti. Ipak, svaka je nošnja ujedno i unikat, jer se radi ručno i uvijek postoji neki detalj po kojem se razlikuje. Danas nikomu nije gušt da ima isti lajbek ili kaput kao netko pored njega; ipak to nije vojska, nego folklorni ansambl (najčešće). Dakle, zadano je što se mora poštivati, ali postoje razlike. Naravno, prije svega dolazi kvaliteta. To što radim, radim najbolje i najkvalitetnije što se može. - Miro: Upravo tako smo se i nametnuli. Kod nas je prva stvar kvaliteta, drugo je rok isporuke, a treće je cijena. Ljudi se prepoznali što i kako radimo. Inače, radimo tri segmenta – narodne nošnje, stiliziranu odjeću i suvenire kao što su lutke u narodnim nošnjama za koje smo i nagrađeni prošle godine.
- Što još nudite u suvenirskom dijelu? - Miro: Radimo tkanice, zidnjake, lutke... Uvijek tražimo nešto novo i trudimo se nuditi nešto novo, a radimo isključivo ciljano. Sada, na primjer, za Subana radimo eko-etno torbe s medicinskim jastukom. To je univerzalni suvenir u tri dimenzije koji se puni raznim ljekovitim biljem tako da ima medicinska svojstva, može služiti kao osvježivač, lijepo ga je za vidjeti i odličan je poklon. Udruga žena Građanske organizacije razvoja GORD tka prvi dio torbe, Suban opskrbljuje ljekovitim biljem, a mi osmišljavamo, završavamo i zatvaramo jastuk i torbe koje obogaćujemo etno motivima. Željeli bismo taj suvenir napraviti kao županijski i hrvatski proizvod, jer je to odličan suvenir i krasan poslovni poklon.
- U budućnosti će se Ma-La orijentirati više na narodne nošnje ili na suvenire? - Miro: Htjeli bismo zadržati primat u našoj osnovnoj djelatnosti, da se zaštiti kulturna baština. Jer, niti jedna zemlja u Europi nema nešto tako raznoliko. Svoj utjecaj su ostavili Mađari, Austrijanci, Slaveni, pomorci su pak donijeli utjecaje izdaleka. To sve moramo zaštititi i želja nam je da to sačuvamo za generacije koje dolaze, da se ta tradicija ne izgubi i zamre. - Tamara: Pokušavamo spasiti od zaborava blago koje propada. Kruno Solenički
Budućnost tradicijskih obrta - Kakva je budućnost tradicijskih i umjetničkih obrta poput vašeg? Imate li kakve olakšice, obzirom da radite i na očuvanju kulturne baštine? - Miro: U drugim zemljama se tradicijski i umjetnički obrti puno bolje tretiraju nego kod nas, oslobođeni su nekih davanja i do njih se puno drži. Dosta je obrta koji izumiru – restauracija narodnih nošnji, svječari, medičari, tkalci, izrađivači glazbala... Europa to čuva, a mi imamo ogromnu baštinu za koju bi trebalo brinuti. Nedavno su iz Obrtničke komore dali prema Vladi prijedloge mogućih olakšica za takve obrte. Na primjer, smanjenje nekih poreza i slične olakšice. Nemamo tisuću takvih obrta, nego su stvarno rijetki. Zato ukidanje npr. poreza na dohodak ili spomeničke rente ili komunalne naknade jednom takvom obrtu za jedan grad ne bi značilo ništa, ali bi u konačnici bilo neprocjenjivo u očuvanju tradicije i prenošenju narodne baštine. Ministarstvo kulture je 2001. godine svrstalo tu kategoriju u materijalnu i nematerijalnu baštinu, a ove godine je s UNESCO-m ratificiran taj sporazum. Donesen je i pravilnik Ministarstva gospodarstva o tradicijskim i umjetničkim obrtima i sada se radi na tome da ti obrti dobiju posebne markice. No, htjeli bismo da to bude popraćeno i konkretnim mjerama, poput smanjenja poreza, da nam na taj način pomognu državne institucije, a posebno i jedinice lokalne samouprave, jer je njihova uloga najbitnija u nastojanjima da ne nestane ono što čini nacionalni, regionalni i lokalni identitet.
|
Kviz znanja za školarce koji se protive nasilju nad životinjama i biljkamaTamara Krklec Čvangić, vlasnica je obrta Ma-La, specijaliziranog za izradu narodnih nošnjiArhiva 2007
2024202320222021202020192018201720162015201420132012201120102009200820062005200420032002 |