Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Epidemija trovanja mačaka se svako malo događa u Samoboru

Zaustavite trovateljice!

Kažu da se ljudi obično dijele u dvije kategorije – one koji vole mačke i one koji vole pse. Ipak, kako pokazuje slučaj koji se u Samoboru događa još od ljetnih mjeseci, postoje i oni koji uopće ne vole spomenute četveronošce. Naime, upozorili su nas čitatelji, još je negdje u lipnju počela čudna epidemija umiranja mačaka.

– U krugu ulica oko vrtića u Mlinskoj počelo se događati da mačke umiru, a barem je 10-ak obitelji ostalo bez najmanje jedne mačke i to u razdoblju u dva do tri tjedna – požalila nam se Jasmina Prica Jugo, inače poznata svojim susjedima i kao osoba u čijem je dvorištu broj mačaka uvijek dvoznamenkast. Međutim, i njihov se broj prepolovio.

- Stradalo je mojih 10-ak mačaka pa ih sada imam otprilike 14. Prvo sam našla jednog žutog, odvela ga veterinaru, ali je bio otrovan i nije mu bilo pomoći. Nakon toga ih je jako puno nestalo, a puno sam ih vidjela da krvare na oči i na nos – priča Prica.

Srećom, neki su spašeni terapijom vitaminom K, ali ih je znatan broj skončao. I to zbog trovanja.

- Veterinari su odmah otkrili da se radi o trovanju i to vjerojatno o otrovu za štakore. Mace ne osjete taj miris, a otrov im stave na mamac – kaže Jasmina Prica, koja je slučajeve i prijavila policiji. Za sada se kao počinitelj vodi "nepoznat netko", no gospođa Prica upozorava kako se gradom priča da, navodno, neke dvije žene hodaju Samoborom i bacaju zatrovane mamce ljudima u dvorišta.

– Sada se stanje malo primirilo, ali svako toliko se događaju takve stvari. Bilo je toga i prije, a u toj fazi su stradavali i psi – prisjeća se Jasmina Prica izražavajući nadu da će možda netko vidjeti moguće počinitelje i zaustaviti osobe koje ne vole kućne ljubimce.

K.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Priprema se 40. planinarski križni put

Kardinal Bozanić na završnoj procesiji

Već je dvadeset godina prošlo od prvog planinarskog puta kojeg su organizirali mladi iz župne zajednice sv. Anastazije iz koje je proistekla i Planinarska bratovština sv. Bernarda. Logično, mladi iz ove bratovštine preuzeli su i brigu o daljnjoj organizaciji planinarskog križnog puta koji se održava dva puta godišnje; jednom u korizmi na proljeće, a drugi puta u jesen. Prije pet godina, osim Planinarske bratovštine sv. Bernarda, planinarski križni put organizira i Katehetski tim Ekosspiritus. Ove je godine na sastanku s Pastoralom mladih odlučeno da zajedno organiziraju križni put, ali s dvije trase, jer se očekuje dolazak oko tisuću ljudi.

Dvije grupe bi krenule na križni put 20. listopada, i nakon noćenja 21. listopada krenule natrag prema Samoboru da bi se ujedinile kod crkve sv. Mihalja od kuda bi u večernjim satima krenula procesija prema crkvi sv. Anastazije koju će predvoditi kardinal Josip Bozanić, a križni put bi završio svečanim euharistijskim slavljem u župnoj crkvi koje će predvoditi kardinal Bozanić.

Planinarska bratovština sv. Bernarda noćenje će organizirati u Noršić Selu, a dio hodočasnika će biti smješten i u njihovom gostinjcu – planinarskoj kući u kojoj će biti otvorena i izložba u povodu 20. godina organiziranja planinarskog križnog puta. Druga grupa će noćenje imati u Sv. Martinu pod Okićem.

M.Š.

Prijave do 15. listopada

Kako bi se moglo organizirati noćenje, u Bratovštini sv. Bernarda mole zainteresirane da se za 40. planinarski put prijave do 15. listopada. Mogu se javiti Ani (098/1990-376) ili Lovorki (098/790-790). Ovogodišnji križni put je besplatan, a sudionici puta dobit će za uspomenu prigodno obilježje. Pokrovitelj je Povjerenstvo za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, a sve informacije mogu se naći na www.bratovstina-sv-bernarda.hr

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

I u Samoboru je obilježen Svjetski dan zaštite životinja

Pomoć je dobrodošla

Ako niste znali, 4. listopad obilježava se kao Svjetski dan zaštite životinja, s ciljem da se građani upozore na odgovornost u očuvanju životinjskih vrsta. Naime, prema brojnim istraživanjima i podacima nekoliko relevantnih svjetskih ustanova, svaki dan nestane stotinu životinjskih vrsta, a najugroženije su morske kornjače, gorile, pande, slonovi, kitovi i tigrovi. Naravno, najodgovorniji za to je čovjek koji im uništava staništa, zagađuje vodu i tlo te ih izlovljuje.

U Hrvatskoj je prema zakonu zaštićena 531 vrsta, a kršenje zakona kažnjava se od 170 do 25.000 eura ili zatvorskom kaznom do 5 godina. No, provedba ovog zakona i kažnjavanje ipak su neka druga priča.

Zato umjesto isticanja samo statističkih brojki treba pohvaliti ljude koji su se aktivno uključili u zaštitu životinja. I u Samoboru je najčešća boljka pitanje napuštenih pasa i mačaka, jer gradski azil za životinje nije profunkcionirao, iako je i to zakonska obveza. Stoga je sve palo na leđa pojedinaca i Udruge Đeki, koja se najaktivnije bavi ovim pitanjem. Zasluga je to i predsjednice udruge Biserke Jurin, koja je na Trgu kralja Tomislava prigodno postavljenim štandom prikupljala sredstva za rad udruge, svim problemima usprkos. Svatko je mogao ostaviti dobrovoljni prilog koji će se koristiti za nabavu hrane i veterinarske preglede.

Oni koji žele pomoći radu Udruge Đeki i na taj način skrbiti o napuštenim psima i mačkama mogu uplatiti kune na račun udruge otvoren u Samoborskoj banci: 2403009-1120006574.

Mato Šipuš

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Berbom grožda osobe s invaliditetom uspjele pomaknuti granice mogućeg

I vinogradi postali dostupni

U suradnji sa samoborskom tvrtkom Otto Bock Adria i cijelim njihovim timom senzibiliziranim prema osobama s invaliditetom, ostvarila se fantastična ideja berbe grožđa pomoću dvije vrste posebnih kolica - Paramobile, s posebnim hidrauličnim pogonom koji omogućava podizanje tijela u stojeći položaj i Superfour, prilagođen za kretanje po zahtjevnim terenima. Tako je četrnaest osoba s tjelesnim invaliditetom, koje se kreću pomoću invalidskih kolica, uspjelo obrati grožđe u vinogradu obitelji Mihaliček u Oratju.

U toj, samo naizgled, sasvim običnoj berbi grožda, berači su na posao prionuli s neobičnim entuzijazmom. Većina je njih to činila prvi put u životu.

- Nova kolica prava su revolucija, a cilj je da postanu dio svakodnevice invalida. Ovo je prva ovakva berba. I prije smo znali sudjelovati, ali kao promatrači i moralna potpora, jer klasična tehnologija ne dopušta takvu razinu mobilnosti i vertikalizacije – rekla je Ines Pehnec iz samoborske Udruge invalida.

- Svrha je takve berbe grožđa integracija osoba s invaliditetom i pomicanje granica njihove mobilnosti. Želja nam je bila da u posao uključimo osobe s invaliditetom i na kraju su sve sami napravili - objasnio je Marko Husić iz tvrtke za ortopedska pomagala Otto Bock Adria, koja je i ustupila sedam specijaliziranih kolica.

Predivne gorice, fino grožđe i veselo društvo ravnodušnom nisu ostavili ni Mirjanu Dobranović, predsjednicu Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida.

- Ne samo da sam uživala u radu nego i u razgovoru s kolegama i kušanju finog grožđa! Ovo treba postati normalan život osoba s invaliditetom! Naime, deset posto osoba u Hrvatskoj su osobe s invaliditetom, a toliko je i mladih ljudi. No, mlade ljude viđamo na cesti, a osobe s invaliditetom ne, jer one nemaju pristupa. Za njihovu je radost potrebno jako malo - rekla je Dobranović.

Sladak je umor poslije berbe, kako ga je sam opisao, svladao i Darka Krtanjeka iz Zagreba

- Teško mi je ovo uopće prepričati. Ovo je san snova, jer pomičemo granice mogućnosti. Prvi sam put u svom životu aktivno brao grožđe – ustvrdio je Darko nakon što je grožđe ubrano u rekordnom roku.

I.H.

Posebna kolica za po trsju

Posebna kolica s hidrauličkim pogonom razvijao je od 2000. do 2005. godine Christian Nachtwey iz Gottlingena u Njemačkoj.

- Nakon što sam stradao u nesreći na motoru želio sam se baviti golfom. Iako su svi govorili da to nije moguće, znao sam da mora postojati način pa sam počeo raditi na starim kolicima u suradnji s prijateljem iz Južnoafričke Republike, bivšim profesionalnim igračem golfa - objasnio je Christian.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

PREDSTAVLJAMO SAMOBORSKE OBRTNIKE - Obrt STT-Trkeš: 40 godina u metalskoj struci

Obrt pun ponosa i tradicije

Dva brata prezimena Trkeš, Miljenko i Renato, već godinama vode STT – Trkeš, obrt za proizvodnju opreme, strojeva i uređaja od metala. Smješteni u Bistracu 23, u Lugu, jedan su od rijetkih obrta te vrste koji se može pohvaliti da je opstao na metalskoj sceni. No, STT – Trkeš ne samo što je uspješno nastavio posao koji je njihov otac pokrenuo 60-ih godina prošlog stoljeća, već su i uspješni izvoznici koji surađuju s velikim tvrtkama na čitavom području bivše Jugoslavije. Koja je tajna njihovog uspjeha saznali smo u razgovoru s Miljenkom Trkešom (uz svesrdnu asistenciju Renata).

- Čime se točno bavi STT-Trkeš?

- Mi smo metalo-prerađivački obrt, znači strojobravarsko-kovinotokarska djelatnost kojom pokrivamo kompletnu obradu metala. Tu je uključeno sve - tokarenje, štancanje, varenje, savijanje, a većinom je naglasak na bravarskim poslovima. Naš proizvodni program je ovjesni pribor, gdje su nam krajnji korisnici HEP-ovi i Telekom Slovenije, Hrvatske, Bosne i šire. Znači, nudimo proizvodni program koji je specijaliziran za njih. Taj program je i naša dugogodišnja tradicija. Naravno, ukoliko netko treba i ako imamo slobodnih kapaciteta, možemo raditi ograde ili druge strojarske stvari, jer se kroz godinu nađe i koji slobodni termin za takve poslove. To je najčešće u zimskom razdoblju.

- Radite, znači, uglavnom s "velikim kupcima"?

- Naši glavni kupci su veliki sistemi koje sam spomenuo, a tu su još i Elektropromet, Elektromaterijal, ali i ostale veće firme koje su jako poznate na tržištu. Kod dobivanja tih poslova puno nam znači tradicija i, naravno, da bi došli do poslova moramo ići preko javnih natječaja. Inače, velik naglasak dajemo na izvoz i to je nešto na što smo vrlo ponosni. Na čitavom prostoru bivše Jugoslavije imamo dobru pokrivenost telekoma i monterskih firmi svojim proizvodima. To je također dio tradicije koju smo nastavili. Doduše, sada je malo teže, jer ne možemo direktno ulaziti na ta tržišta, nego preko predstavnika. No, makar i tako, naša je roba prisutna i izvan naših granica.

- Znači, jedva čekate ulazak Hrvatske u EU?

- I brat i ja smo veliki pobornici ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, pogotovo u poslovnom smislu, da se čim prije otvore te granice baš zbog samog izvoza. Sama procedura kod izvoza nam oduzima dosta vremena stoga su i troškovi poslovanja automatski veći.

- STT-Trkeš je među rijetkim obrtima metalne struke koji se može pohvaliti s gotovo 40 godina tradicije?

- Zanimljivo je da smo svaki dan, od 1969. godine radili bez ikakvog prekida. Stvarno smo ponosni na taj dio našeg poslovanja, kao i na samu tradiciju. Ona traje još od 1967. godine kad je naš tata otvorio kućnu radinost, a od 1969. godine je i službeno otvoren obrt. Tada je napravljen i prvi dio radione, gdje se radilo na proizvodnji i obradi materijala te na prvim artiklima. Ja sam u posao ušao 1985., a Renato 1988. godine. Od tada smo u zajedničkom obrtu nastavili proizvodnju, usavršili je i osmislili kompletan proizvodni program s otprilike 100 artikala. To je većinom monterski program, uglavnom se radi o nosačima, konzolama, ovjesnom priboru... Inače, Renato je zadužen za proizvodni dio priče, jer je pravi majstor u svom poslu, a ja sam više zadužen za poslovni segment.

- Kakva je situacija s radnicima? Je li i u vašoj struci teško naći kvalitetnog radnika?

- Kod nas nije takva priča. Imamo ljude koji već 15-16 godina rade kod nas i, hvala Bogu, nemamo te probleme. Nikad nismo bili zainteresirani za poslove na kratke staze, kao neki koji uzimaju radnike na par mjeseci. Imamo odličnu ekipu u kojoj svatko zna svoj zadatak, svoj posao i uvijek radimo na tome da budemo čvrsti kolektiv, gdje svi znamo da od ovog posla živimo. Trudimo se omogućiti dečkima da od svog posla dobro žive. Radno vrijeme je od 6 do 14 sati, svi su naši zaposlenici "domaći" i ukupno nas je 10 u obrtu - dva poslodavca, sedam radnika i jedan praktikant koji je već tri godine s nama.

- Kakvi su planovi za budućnost?

- Upravo radimo rekonstrukciju postojećih radiona. Tendencija nam je zadržati ovaj sistem rada, ali pokušavamo uvesti i neke inovacije s novim artiklima. Stalno se usklađujemo s monterima s kojima radimo i pratimo njihove potrebe, trebaju li nove artikle. Vrlo se lako možemo prilagoditi potrebama tržišta, a pripremamo se i za EU norme pa ćemo iduće godine krenuti i prema ISSO 9001 certifikatu. Inače, svi naši proizvodi su atestirani, prolaze stalne provjere kvalitete i do sada nismo imali niti jedan slučaj reklamacija, što je još jedna stvar kojom se ponosimo.

Kruno Solenički

Struka koja se pomalo gasi

Miljenko Trkeš je i u Sekciji metalaca, gumara i plastičara pri Udruženju obrtnika Samobor. Nekada jedna od jačih sekcija danas proživljava teške dane.

- Malo nas je među metalcima koji radimo proizvodnju i preradu materijala. Prije smo bili puno jači, a danas se kod nas malo po malo proizvodnja u svim segmentima gasi. Ljudi uglavnom prelaze u uslužne djelatnosti, u kojima nikad sa sigurnošću ne možete reći hoće li biti dobra godina, hoće li se zaraditi. Bojim se da nas ne čeka blistava budućnost. Najveći problem je nedostatak mlađeg stručnog kadra, jer iz škola izlazi premalo bravara, tokara, kovinotokara, alatničara, glodača... Tih profesija ima sve manje. Također, artikli se sve više uvoze i, kao što sam rekao, sve se više pokušava i s metalskim uslužnim djelatnostima. Ali, mislim da je to krivi put. Trebalo bi više raditi na proizvodnji, jer tada imaš proizvode koje možeš plasirati na tržište, a proizvodnjom se stvaraju radna mjesta i sve ide na bolje. U uslužnoj djelatnosti to je malo teže. Proizvod je ipak proizvod.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (14)