Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ekipa za dekoraciju u bivšim ZET-ovim garažama ovih dana marljivo radi na izradi fašničke scenografije

Mjesto gdje stanuje fašnički duh

Bivše ZET-ove garaže mjesto su gdje se standardno i ove godine smjestila fašnička dekoraterska ekipa. Prostorije su ispunjene bojom, stiroporom, letvama i šperpločama, "fleke" posvuda, pod prošaran produžnim kablovima, i na prvi pogled teško se može naslutiti da se u stvari ovdje radi o pravoj maloj tvornici smijeha. Tek kad se baci pogled na poludovršene karikature, scenografske elemente i kad se okupe dekorateri, čovjek shvati kako fašnički duh ovdje stanuje puno prije nego što će se i službeno naseliti u još jednoj od Fašničkih Republika.

- Nemoj slikati previše - upozorava voditelj dekoraterske ekipe Marko Amić zabrinut da ne bi u javnost izašlo previše detalja prerano. Naime, fašnički dekorateri trude se svake godine napraviti nešto novo, nešto "štosno", nešto što će podići raspoloženje u gradu. Jer, prvo što će posjetitelji Fašničke Republike primijetiti i komentirati (osim nedostatka parkirališnih mjesta, naravno) upravo su dekoracije. Stoga smo odlučili poštivati želju gospodina Amića i pažljivo birati fotografske kadrove. Osim toga, kad netko uz sebe ima psa čija glava teži kao manji odojak, jasno je da pozorno slušate što vam se govori, bez obzira na uvjeravanja tipa "ma miran je on". Inače, Max (jer tako je psu ime, uz ispriku što nismo pitali o kojoj se pasmini radi) je neslužbeni čuvar i pridruženi član dekoraterske ekipe.

Nažalost, ove godine voditelj ekipe za dekoraciju doživio je nesreću da je negdje "pokupio" upalu pluća, tako da višesatna zadržavanja u garaži ne dolaze u obzir. Ipak, na jednom od zidova "instaliran" je "videolink" kojim je Amićeva ekipa pod stalnom prismotrom velikog gazde pa zastranjivanja ni ove godine neće biti. Unatoč i usprkos zadatcima koji iz dana u dan iskrsavaju pred njima.

– Tek jučer su nam javili da se ipak ide na postavljanje Fašničkih vrata kod "Griča" umjesto s varijantom "slavoluka", tako da smo se hitno morali prebaciti na dekoraciju istih – objašnjava jedan od primjera "iskrsavanja" Darko Kupres, koji će i ove godine biti jedan od fašničkih likova. Međutim, kaže Kupres, rad na dekoracijama mu je ipak veći gušt. Baš kao i ostalim članovima dekoraterske skupine.

- Radimo svaki dan od 9 ujutro, često i do ponoći, s tim da imamo slobodno od 15 do 17 sati. Naravno, s vremena na vrijeme napravimo i pauzu za kavu. Bitno da nam je gušt raditi, a uvijek sve stignemo napraviti čak i prije roka.

U ZET-ovim garažama dekorateri su uredili, između ostalog, mali kutak za relaksaciju - dovukli su i stari trosjed da bi imali mjesto za trenutke možebitnih kreativnih blokada. Iako, takvi trenuci su rijetki. Ne zato što je kreativni dio većim dijelom odrađen pa je sada pred njima samo "šljaka", nego zato što su prava ekipa u kojoj jedni druge guraju.

- Ima nas sedam, osam, a okupili smo se još za Fašnik 2001. i svake se godine ponovno okupljamo. Jednostavno, baš smo "se našli". Tu su Marko Amić, Vandekar, Tomislav i njegova žena, Niko, striček Ivica i Panker – nabraja Darko Kupres članove male složne družbe.

- Svi rade sve, ali Niko Barun, Marko Amić i Igor Vandekar više rade dio vezan uz samo crtanje dok mi ostali više radimo druge poslove poput izrade podloga, obrade materijala i sličnog. Uglavnom, nadopunjujemo se, radimo i zabavljamo.

Naravno, to ne znači da se tu i tamo ne pojave trzavice, uostalom, kao i kod svake grupacije gdje prevladavaju testosteronska bića. Međutim, one su kratke i bezazlene. Na primjer, sjeća se Igor Vandekar, on je jednom baš bio loše volje, a netko mu je stao na jedan dobar kist i slomio ga, što je završilo demonstrativnim napuštanjem prostorija. No, već drugi dan sve je bilo po starom. Doduše, neke stvari ne blijede tako lako iz sjećanja. Konkretno, Vandekarov bliski susret s jednom rupom u mračnoj garaži, a na konto kojeg svako malo doživi "podbadanje" kolega po kistu. Ali, nećemo u detalje. Čisto da se ne bi jedne mračne noći "slučajno" susreli s Maxom.

Osim što garaže, dakle, znaju biti opasne, miris nafte koji se tamo širi podsjeća na nekoliko stvari. Prvo, da je to nekad bio dom prilagođen potrebama autobusa i, drugo, da je taj veliki prostor, koji je kao takav pogodan za scenografije većih dimenzija koje se izrađuju, izuzetno teško zagrijati. Ove godine, barem za sada, dekorateri imaju sreće - proljetne temperature vesele. Ali ih ne zavaravaju.

– Čim krenemo na teren s postavljanjem Fašničkih vrata počet će padati snijeg i bit će ledeno, pazi što ti kažem – proročki najavljuje Vandekar, dok se Kupres prisjeća kako je jedne godine bio dvoznamenkasti temperaturni minus prilikom rada na vratima. - Bilo je tako hladno da su se čavli lijepili za prste – slikovito opisuje Igor, dok Darko pozira s karikaturom Ivice Račana u svojoj verziji "Plesa sa zvijezdama". No, tu već zadiremo u tajnovite detalje onoga što će osvanuti na gradskim ulicama neposredno pred početak 181. Fašnika. Možemo vam samo dati opću ilustraciju – tema su izbori na cirkuski način, a što to sve obuhvaća vidjet ćemo službeno 9. veljače kada će fašnički duh iz garaža izaći i proširiti se Slobodnom Fašničkom Republikom Samobor.

Kruno Solenički

Ne koštaju puno

Ono što posebno veseli organizatore Fašnika (prije je to bila Turistička zajednica, a sada Pučko otvoreno učilište) je to što ovi dekorateri ne koštaju puno. Kao ogledni primjer štedljivosti Marko Amić voli istaknuti situaciju s Fašničkim vratima koje je Jadran film na jednom od Fašnika htio postaviti za dvjestotinjak tisuća kuna, a koja su dekorateri napravili za desetak puta manje novca. No, s druge strane, to se njihovo umijeće racionalnog raspolaganja kunama organizatora ponekad pretvori u razmišljanje da su im možda dostatna i manja sredstva za isti posao. Zato ne bi trebalo zaboraviti onu staru – koliko para, toliko muzike. Odnosno, dekoracija.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)