Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ni Snježna kraljica nije prošla bez našeg kolumnista

Plečko gost Kool & The Gang

Svjetski poznata američka funky grupa Kool & The Gang večeras svira na Trgu bana Jelačića u sklopu priredbe Snježna kraljica, uz direktni prijenos HRT-a.

Kako je Clifford Adams, pjevač i trombonist grupe i poznati jazz glazbenik, već više od deset godina dobar prijatelj našeg kolumniste Drage Plečka, on je bio gost grupe na kavi u Westinu, a dogovoreno je i da dio grupe, koja broji 11 glazbenika, sutra gostuje u našem gradu i isproba kremšnite o kojima ih je, naravno, informirao Plečko.

Plečko je upoznao Adamsa u SAD-u, gdje ga je sreo na nekim koncertima, ali ih povezuje i poznanstvo s nekim od najpoznatijih američkih i indijskih duhovnih učitelja.

Zadnji puta su Adams i Plečko završili na večeri kod obitelji Zvonka Varošanca, točno prije 10 godina! Naime, grupa je tada zadnji puta gostovala u Zagrebu, a Adams je stigao na koncert u zadnji čas. U međuvremenu su se sretali u Americi, a ponovni susret je rezultirao pozivom grupe na današnji spektakl, ali i darovima u vidu DVD-a i CD-a grupe koja je na glazbenoj sceni već više od 20 godina.

Najveću je slavu jedan od hitova grupe doživio zahvaljujući kultnom filmu Pakleni šund Quentina Tarantina, koji je kao glazbenu podlogu koristio i njihovu pjesmu Jungle Boogie.

Ivica Horvat

Snimila: Ivana Plečko

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (28)

Ovogodišnji Novogodišnji autobus opet je vozio

Muhe još nisu pojele sve prave ljude

Od Matka sam u četvrtak, 27. prosinca, u sedam navečer dobio poruku da se moram pojaviti na ovogodišnjem Novogodišnjem busu, događaju koji se održao u Poduzetničkom centru u Bregani, jedinoj zgradi u tom mjestu u kojem se tako veliki događaji mogu održati.

Znao sam što me otprilike čeka: svi poznati Samoborci koji su tu večer odlučili izaći van plus katastrofalan zvuk u dvorani koja nije namijenjena za svirke. Na samom ulazu dočekao me Matko i odmah mi platio pivu. Poznatih Samoboraca je bilo manje nego sam mislio. Sviralo je sveukupno šest bendova, među kojima i Heroina, Pars Petrosa, Muhe jedu ljude. Žao mi je što nisam barem malo poslušao prva tri, ali me Nina uvjeravala da je jedan od ta tri užasno loš, jedan sam bio već prije čuo, a o trećem nisam imao baš nikakvog pojma.

U dvoranu sam ušao na Heroinu. Na gitari tipičnoj za jazz pedesete svirao je tip koji je htio dotaknuti zvuk osamdesetih, točno onakav kakav je uspijevao proizvoditi Thurston Moore iz Sonic Youtha. Na basu klasičan tip, smiren i stalan, bez ispadanja. Bubnjeve je svirao trancer. Već tako dugo ufuran u beat da jedva primjećuje okolinu, ali fantastično se uklapa u cijeli bend. Vrhunac benda je vokal, neurotični, ali iskreni lik, sa shizoidnom frizurom, karakterističan za devedesete godine. Možda bi se cijeli bend mogao usporediti sa strijelom koja se probija kroz šaroliko nebo, već prezasićeno raznom muzikom, u kojem svatko od muzičara traži svoje vlastito mjesto. Heroina će se, kao strijela, ili zaustaviti u nekoj producentskoj kući ili proletjeti bez da će ju itko primijetiti.

Najjače me se dojmila Pars Petrosa. Mladi samoborski, pun potencijala, grunge bend. Oni koji slušaju Alice in Chains, naći će puno sličnosti s ovim bendom. Međutim, solo dionice ne dozvoljavaju bendu da ode prema Seattlu nego da se, zbog svog orijentalnog zvuka, zadrže na našim prostorima. Točku na "i" čini sjajan saksofonist koji donosi fusion zvuk. Na čas sam pomislio da bi uz još dva ili tri puhačka instrumenta i barem tri udaraljkaša koji bi istovremeno bili back vokali, takav bend mogao dosegnuti vrh spoja grungea i fusiona.

Za kraj su nastupile Muhe jedu ljude. Ad hoc bend sastavljen od organizatora, pomagajućih članova organizatora i tonca koji je do sada uspješno kontrolirao zvuk u prostoriji, ali se našao potpuno bespomoćan usred peteročlanog benda u kojem je svatko individualno odlučivao kad će napraviti prelaz.

Unatoč mojim skrivenim predrasudama o lošem zvuku, hladnoći prostora i lošoj ponudi pića (ovo zadnje se ostvarilo - prodavala se Žuja), Novogodišnji bus je ispao daleko bolji od mojih očekivanja. Najvažnija stvar, zvuk, sijao je kao kristal. Svaki od instrumenata se u svakom trenutku čisto čuo, što je vjerojatno i pomoglo muzičarima da ugodnije i bolje sviraju. I nije mi bilo hladno. Organizator, udruga S.E.K.S., još jednom je pokazala da umije ugoditi mladima svoga grada.

Tomislav Kozarčanin

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)