Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Dok šećete samoborskim ulicama usporite i – otvorite oči

Stari grad u Langovoj!

Ako šećete i gledate svijet oko sebe možete vidjeti stvari koje ljudi koji trče i telefoniraju dok hodaju nisu povlašteni unijeti u svoja srca.

Tako se u Langovoj, na broju 45, skriven iza bršljana nazire – Stari grad Samobor.

Zastao sam i pogledao oko sebe, jer zadnji put sam Stari grad vidio na drugom mjestu. Moje nedoumice razbistrila je Davorka Meglić koja je upravo izlazila iz dotičnog dvorišta.

Naime, njen dvadesetčetverogodišnji brat Denis Meglić već od rane mladosti slika, i to najčešće auto bojom i lakovima. Denis je hiperproduktivan, oslikao je i cijeli zid garaže, ali ga je "pojeo" bršljan.

- Ovu sliku Staroga grada stavili smo van, jer više nemamo u kući mjesta za njegove uratke – pojasnila nam je Davorka.

Nenad Kobasić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

"Jedinstvena pojava" Željka Pervana u Samoboru

Glad za smijehom

Božanstvena komedija naziv je stand up nastupa Željka Pervana koja je izvedena u subotu navečer, 12. studenog, u velikoj dvorani Hrvatskog doma u Samoboru. U punoj dvorani gledatelja svih uzrasta, od penzionera do zaista male djece, gotovo sat i pol izmjenjivali su se smijeh i oduševljen pljesak koje je Pervan mamio svojim živopisnim, poznatim kratkim pričicama i komentarima o Slovencima, Dalmatincima, ženama, penzionerima, političarima i brojnim drugim aktualnim temama. Poklonicima Pervanovog britkog humora repertoar je većim dijelom bio poznat, a uz nekoliko noviteta, pokazao je koliko je današnja publika gladna dobrog, sočnog humora i smijeha.

Ova "jedinstvena pojava", kako sam sebe naziva Pervan, nasmijavat će Božanstvenom komedijom brojnu publiku diljem Hrvatske, jer Samobor je bio među prvim gradovima u kojem je gostovao u sklopu svoje turneje.

Ivica Horvat

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Luka Bošnjaković iz Male Rakovice dobio dva izuzetno vrijedna priznanja na međunarodnom sajmu inovacija IENA 2005.

Ljetne praznike provodim u školi

Sedamnaestogodišnji Luka Bošnjaković iz Male Rakovice, učenik Srednje strukovne škole iz Samobora, primio je dva izuzetno vrijedna priznanja na međunarodnom sajmu inovacija IENA 2005. koji se održavao u Nürnbergu od 2. do 5. studenog ove godine. On je svojim radom "Robot s gusjenicama", upravljanim pomoću mikrokontrolera, u juniorskoj konkurenciji 670 inovacija iz cijeloga svijeta osvojio srebrnu medalju u kategoriji elektrotehnike.

Zbog kvalitete i atraktivnosti rada Luka i njegov mentor i profesor Ivan Vlainić dobili su i priznanje Ruske akademije na prijedlog ruskog akademika Jurija Makarejeviča. Priznanje nosi ime Jurija Gagarina i dodjeljuje je Federacija kozmonauta Rusije, krovna ruska institucija za istraživanje svemira, nešto kao američka NASA, a Luka je prvi Hrvat koji je dobio takvu diplomu. Naime, ona je sve do Luke bila dodjeljivana inovatorima seniorske kategorije.

Skromni i povučeni Luka sa šestoro mlađe braće živi u Maloj Rakovici kamo je doselio prije pet godina iz Zagreba. Lukin tata je umirovljeni hrvatski branitelj, a mama nastavnica razredne nastave u Brdovcu kod Zaprešića. Lukinim tehničkim stopama krenuo je i njegov mlađi brat Marko koji se ove godine upisao u Srednju strukovnu školu.

U Srednjoj strukovnoj školi, u sobi broj 47, na mjestu gdje se nagrađeni gusjeničar stvarao, porazgovarali smo s Lukom i Ivanom Vlainićem, njegovim profesorom elektrotehnike i mentorom.

- Luka, kada si se počeo baviti tehnikom, robotima i sličnim stvarima?

- Dok sam živio u Zagrebu nisam se bavio ničim sličnim. Kad sam došao u Samobor potaknula me u sedmom razredu osnovne škole profesorica tehničkog odgoja Vera Dumbović. Ona nam je malo pokazala "kak to ide" i ja sam se zainteresirao. I, evo, završio sam na natjecanju, s nagradom.

- Jesi li zadovoljan školom koju pohađaš i što kaniš poslije završene srednje škole?

- Ja sam znao točno što želim upisati. Sada sam smjer tehničar za računalstvo. Do treće godine imam klasičan program elektrotehničara, a u četvrtoj godini počinju se predavati stručni računalni predmeti. Zadovoljan sam, prolazim s vrlo dobrim uspjehom, a poslije kanim i dalje raditi nešto s elektronikom, robotikom, nešto hardverski ili nešto u tom smislu.

- Kada i kako se stvarao robot gusjeničar?

- Poslije nastave te subotama i nedjeljama.

Tu se u razgovor uključio Ivan Vlainić, Lukin mentor i profesor elektrotehnike, koji mu predaje radioničke vježbe, najzaslužnija osoba što je nagrada došla u prave ruke.

- Moram svakako reći kako je kompletan rad osmišljen, dizajniran i sklopljen u ovom malom kabinetu u kojem se nalazimo. Važno je istaknuti da su cijeli kabinet, od građevinskih radova, polica, izrade električnih instalacija, spajanja računalne mreže, hardverskog i softverskog sklapanja ovih namjerno otvorenih računala i sve ostalo napravili učenici preko ljetnih praznika.

Prije je to bio kabinet nastavnika elektrotehnike, koji je služio kao spremište za različite stvari i okupljalište pušača, no, kako smo trebali svoj prostor, "najurio" sam kolege van i sada je to prostor opremljen suvremenom tehnologijom u kojem se između ostalog nalazi i komplet za beskontaktno lemljenje pomoću vrućeg zraka. Tako možemo s učenicima raditi na izradi i popravku novijih tehnologija. Ovdje učenici stječu znanja iz elektronike i elektrotehnike. Njima nije nikakav problem izraditi hardversko sučelje i poslije toga programirati, odnosno izraditi software. Inače, kako mi s još dvije škole dijelimo ovaj prostor, učionice su zauzete gotovo cijelo vrijeme. Nadam se da će se to uskoro riješiti. Kako se radi dvorana, vjerujem da će se naći i rješenje za još četiri učionice koje su nam neophodne.

- Je li vas ovaj uspjeh iznenadio?

- I prije smo imali dobrih rezultata, ali prvi se put sada dogodilo da je u sustav natjecanja ušao učenik koji nije maturant, nego je učenik trećeg razreda. Luka je već u šestom mjesecu, kada je bio učenik trećeg razreda, na državnim natjecanjima pretekao maturante i nakon toga stavljen je na listu za natjecanje u inovacijama te je na početku četvrtog razreda (u 11. mjesecu) kao učenik naše škole osvojio ove nagrade, za razliku od prijašnjih godina kada su svi učenici koje smo vodili na natjecanja već bili upisali fakultete.

U školi imamo sekciju elektrotehnike, robotike, strojarstva, prometne tehnike i prošle su se godine iz sva ta četiri područja četiri naša učenika plasirala na državna natjecanja. Luka je bio iz područja robotike, Zdenko Stanec iz područja elektrotehnike, Josip Petrić iz područja prometne tehnike i Zvonimir Čizmar iz područja strojarstva. Dakle, događalo se da smo i ranijih godina imali kvalitetne učenike i dobre radove, ali nismo bili adekvatno prezentirani. Ove godine smo krenuli puno koordiniranije u rad i uspjeh nije izostao.

- Kada ste prvi put javno predstavili nagrađeni rad?

- Predstavili smo se na Danima tehničke kulture u Samoboru kada su se gradu predstavile udruge članice Zajednice tehničke kulture Grada Samobora. U sklopu te izložbe predstavljeno je i Društvo pedagoga tehničke kulture, koje okuplja nastavnike osnovnih i srednjih škola i koordinator je rada iz područja tehničke kulture u osnovnim i srednjim školama te je kao dio naših aktivnosti predstavljen i Lukin rad.

Budući da je ova vrijedna nagrada bila posljednja u nizu, a ujedno i najatraktivnija, predstavili smo Luku koji je sa svojim radom prošao cijeli niz tehničkih natjecanja da bi se plasirao na ovo međunarodno. Bio je prvi na županijskom natjecanju mladih tehničara, pa se plasirao na državno natjecanje u sklopu Hrvatske zajednice tehničke kulture pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti. Potom je sudjelovao na Arhimedu, međužupanijskom natjecanju inovacija u Puli, a zatim i na Arci, međunarodnoj izložbi inovacija u Zagrebu, gdje je Lukin robot odabran među 15 radova različitih kategorija koji su predstavljali Hrvatsku na Međunarodnom sajmu inovacija IENA 2005. u Nürnbergu.

Na svim tim natjecanjima mi smo, poučeni iskustvom krađa ideja, sve tehničke pojedinosti rada razotkrivali malo po malo. Na onim prvim stupnjevima natjecanja prikazali smo osnovnu verziju robota, da bi na svakom daljnjem natjecanju rad bio obogaćivan i dorađivan i tek je na kraju predočen rad u potpunosti, onakav kakav je zamišljen.

- Je li rad i kod nas u Hrvatskoj bio zapažen?

- Za vrijeme međunarodnog sajma u Zagrebu, Luka je dobio ponudu od strane Poglavarstva Daruvara da se to njegovo vozilo, taj njegov rad, koristi u arheološkim istraživanjima nedostupnih dijelova podnožja utvrde starog srednjovjekovnog grada Sirač pokraj Daruvara. Voditelj arheoloških istraživanja mr. Berislav Schejbal je jedino imao zahtjev da se robot gusjeničar malo smanji i opremi reflektorom i kamerom. Mi smo tu ponudu prihvatili i već je dogovoren početak istraživanja za proljeće 2006.

I to nije sve. Na međužupanijskom natjecanju u Puli, mr.sc. Vladimir Mitrović, glavni urednik Svijeta elektronike, poslao nam je ponudu da se rad u cijelosti objavi u Svijetu elektronike, na što smo također pristali.

- Znači, bit će novca i slave za Luku. A što je s vama mentorima i profesorima?

- Mi, mislim na mentore i voditelje, od svega ovoga nemamo nikakve materijalne koristi već samo moralnu satisfakciju i zadovoljstvo kad neki naš učenik postigne neke vrijedne rezultate, bilo da se poslije samostalno nečim bavi, da starta s nekom tvrtkom, bilo da zbog postignutih rezultata ima kasnije osiguran direktan upis na fakultet pa kasnije kroz znanstveni rad pridonosi našoj zajednici i bude na ponos Gradu Samoboru.

- Tko je financirao cijeli projekt i njegovu realizaciju?

- Sav materijal za izradu robota plaćala je škola, a i ja sam se snalazio na raznim stranama. Dobili smo neke donacije, neki ljudi su nešto poklonili i tako smo se snašli. Što se putovanja tiče, sve što se zbivalo u Hrvatskoj plaćala je škola, ali za natjecanje u Nürnbergu trebalo je ipak sakupiti veća sredstva, pa smo se obratili za pomoć i Gradu. Moram reći da su u Gradu prepoznali naš rad, izašli nam u susret i stvarno nam puno pomogli. Među prvima koji su nam poslali čestitke za osvojenu medalju bio je i gradonačelnik Filipec. Uz gradonačelnika bih se naročito zahvalio zamjenici gradonačelnika Marici Jelenić, pročelniku za društvene djelatnosti i brigu za mladež Damiru Fabeku, pročelniku Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, šport i tehničku kulturu Zagrebačke županije Miroslavu Buriću i, naravno, našem ravnatelju Davoru Škiljanu koji se svojski potrudio oko zatvaranja financijske konstrukcije. Pri nabavi novca dijelom nam je pomogao Grad Samobor i Upravni odjel za prosvjetu, kulturu, šport i tehničku kulturu Zagrebačke županije, a dijelom Zajednica tehničke kulture Županije i Grada Samobora na čelu s predsjednikom Krešimirom Motočićem.

- Na ovom natjecanju u Nürnbergu puno "jačih" škola nisu ništa osvojile. Kako to objašnjavate?

- To znači da vrlo uspješno konkuriramo školama puno zvučnijih imena. Tu nije u pitanju samo moj rad s učenicima već i rad ostalih kolega.

- Kako komentirate priznanje koje vam je dodijelila ruska federacija kozmonauta?

- Oni vrlo revno snimaju potencijalne kadrove. Moram se pohvaliti da su u Nürnbergu obišli dosta štandova, ali na naš štand su se vraćali šest puta. Razgovarali su sa mnom i Lukom i rekli da su odlučili da naš rad zaslužuje njihovo posebno priznanje koje obično dodjeljuju u kategoriji seniora. Na to smo stvarno ponosni.

- Kako se, zapravo, dolazi do inovacija?

- Neki puta učenici sami imaju nekakvu viziju pa im se tokom rada daju određene smjernice, a neki puta imamo učenike velikog potencijala koji možda nemaju neku ideju, ali kada im se "baci buba u uho" onda oni to samostalno i bez problema realiziraju.

- Kako je nastala ideja za robota gusjeničara?

- Osnovni koncept tog robota je bio da se zadovolje kriteriji natjecanja mladih tehničara. Propozicije nalažu određeni broj ulaza i izlaza, način upravljanja itd. Ja sam Luki dao ideju da, kad već sve to radi, napravi nešto naprednije što bi se moglo koristiti i u druge svrhe osim u školske i izložbene. Mislili smo pritom na izviđanja nekih nepristupačnih terena, razminiravanje i slične stvari.

- Imate li kakvih novih planova?

- Planova uvijek ima, ali mi inovatori ne volimo govoriti o stvarima koje još radimo. Uglavnom, spremamo novo izneneđenje.

Nenad Kobasić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (7)