Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Samoborsko skijanje i rodlanje stotinjak godina kasnije

Ni metra skijaške staze

Bliži se kraj zime, a i Svjetskog skijaškog prvenstva na kojem je Natko Zrnčić-Dim osvojio brončanu medalju u najtežoj disciplini alpskog skijanja - spustu. Rezultat je to talenta, upornosti, ljubavi, ulaganja, povjerenja i vjere u sebe i sve oko sebe.

I mi bi Samoborci o skijanju i zimskim sportovima uopće imali što reći.

U prošlom smo se broju Glasnika prisjetili prve polovice 20. stoljeća, kad su u Samoboru postojale brojne skijaške i sanjkaške staze, poput one Anindolske (Vila Olga - Trg kralja Tomislava), skijaškog spusta s Vrhovčaka (Begova vila - Obrtnička ulica), skijališta na Velikom dolu, sanjkališta na Plešivici, "Šafraničke" u Prekrižju...

Tu su, u ovom kraju, zabilježeni počeci organiziranih zimskih (i ne samo zimskih) sportova, a Samobor se može pohvaliti brojnim uglednim sportskim djelatnicima - skijašima koji su izrasli baš na toj i takvoj tradiciji.

U Samoboru živi (i ništa u njemu ne radi) Reno Fleiss, otac uspješne skijašice Nike i cijenjeni skijaški stručnjak - jedan od glavnih organizatora skijaških natjecanja na Sljemenu.

U Samoboru živi (i radi) Ivica Franjko, skijaški trener i serviser s kojim je Ivica Kostelić osvajao olimpijske medalje i svjetska prvenstva i male kristalne globuse u Svjetskom kupu.

U Samoboru, što je manje poznato, živi i radi arhitekt Ratimir Škutelj, projektant najpoznatijih skijaških staza u negdašnjoj državi (Kranjska Gora, Sarajevo...).

I sada, evo, skoro stotinjak godina nakon što se po Samoboru i oko njega organizirano skijalo, rodlalo i padalo, Samobor nema ni jednog metra organiziranog skijališta. Dobro, nema skijališta, ali zato ima nebrojeno pročelnika, načelnika, zamjenika, zamjenica, predsjednika, njegovih zamjenika, tajnika, referenata, profesora i čega sve ne. Jedno je vrijeme, vrlo kratko, prije desetak godina, bilo nešto na Velikom dolu, ali to je očigledno bio prevelik zalogaj za one koji odlučuju o sportu. Sada opet nema ničega.

Osobno poznajem sve prije navedene samoborske skijaške djelatnike i, vjerujte, pomogli bi bez ikakve naknade i s velikim entuzijazmom u bilo kakvom pokušaju suvislog osmišljavanja i organiziranja skijanja, tu, kod nas. Ali, nitko ih za ništa ne pita. No, Samoborcima, pa tako i meni, poznati su animoziteti nekih sportskih "funkcionara" prema svakom iole uspješnom sportašu ili sportskom djelatniku koji je izašao iz samoborskih okvira i napravio karijeru, jer, shvatimo ih - jal je drač koji najbolje raste između uspjeha i neuspjeha, između talentiranog i mediokriteta, između upornosti i lijenosti, između ljubavi i cinizma...

Zato se naša djeca nemaju gdje organizirano skijati, već zimske praznike provode uz igrice, televiziju, računala...

Stotinjak godina nakon...

Robert Škiljan

FOTO: Reno Fleiss i Ratimir Škutelj (gore), Ivica Franjko i Nika Fleiss (dolje)

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (18)