Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Stalo se s izgradnjom asfaltne baze, a djelatnici investitora umiruju građane

Straha ne bi trebalo biti!

Miroslav Krčmarek: Utjecaj asfaltne baze na okoliš je minimalan. Praktički ga i nema. Prva kuća udaljena je od asfaltne baze 300 metara i oni uopće neće primijetiti radi li asfaltna baza ili ne. Sama baza je jako malog kapaciteta, a prašine uopće i nema zbog filterskog otprašivanja. Prema svim studijama i istraživanjima, ovakva asfaltna baza okoliš zagađuje manje od automobila koji svakodnevno tuda prolaze. To je činjenica. Sam miris asfalta može se osjetiti samo u trenutku kada se masa ispušta u kamion, ali i to u nekakvom krugu od petnaestak metara.

Samoborska javnost, a pogotovo neposredno dirnuti građani Ulice Nikole Šubića Zrinskog, u posljednje je vrijeme okupirana problemom izgradnje poslovnih objekata Samoborke, a pokazalo se i poduzeća Hvar d.o.o. u svom susjedstvu. Učestala su protestna okupljanja pred spomenutim objektima i na glavnom gradskom trgu, a cijeli je slučaj dospio i do informativnih emisija državne televizije. U Saboru je u vezi s time postavljeno zastupničko pitanje, a nadležna ministrica Marina Matulović Dropulić obećala je postupanje po zakonu. Bilo je i teških riječi, razumljivih u psihozi izazvanoj strahom od mogućih onečišćivača u neposrednoj blizini obiteljskih kuća.

Na prosvjede građana gotovo redovito su se odazivali gradski čelnici, dok ih je pozivani i prozivani vlasnik Samoborke Kodrić izbjegavao.

Spomenuti prosvjedi odnosili su se, kao što smo već rekli, na dva objekta: betonaru koju je izgradila Samoborka i asfaltnu bazu u izgradnji na području bivše Fotokemike, čiji je vlasnik, kako se pokazalo, poduzeće Hvar d.o.o. Vlasnik (ili jedan od vlasnika) tog poduzeća je također Željko Kodrić, kao fizička osoba, ili preko Samoborke kao pravne osobe.

Kako nismo željeli propustiti da po pitanju izgradnje asfaltne baze čujemo i drugu stranu, razgovarali smo s djelatnicima poduzeća Hvar d.o.o. neposredno zaduženima za izgradnju i kasnije održavanje procesa proizvodnje buduće asfaltne baze: Miroslavom Krčmarekom, kemijskim tehničarem i Ivicom Palijanom, inženjerom elektrotehnike. Obojica su iskustvo stjecala u američkom Bechtelu, donedavno najvećem izvođaču radova na hrvatskim prometnicama. Obojica su nas čvrsto uvjeravala u apsolutnu ekološku sigurnost "portabl" asfaltne baze, čija je izgradnja trenutačno stala. Miroslav Krčmarek bio je konkretan:

Nije jasno zašto protestiraju

- Ne znam zašto građani protestiraju, ali znam da je sve što se o tome govori proizvoljno ili se govori napamet. Nitko od njih nije kontaktirao struku i pitao o utjecaju te asfaltne baze na okoliš, da li ga ima ili nema. Upravo zbog svih ovih događanja izrađeno je stručno mišljenje o utjecaju na okoliš, koje je pokazalo da je utjecaj asfaltne baze na okoliš minimalan. Praktički ga i nema. Prva kuća udaljena je od asfaltne baze 300 metara i oni uopće neće primijetiti radi li asfaltna baza ili ne. Sama baza je jako malog kapaciteta, prašine uopće i nema zbog filterskog otprašivanja, a iako je prijavljena za kapacitet od 70 tona, ona će u radu ostvarivati do 50 tona, jer se nikad ne radi sa 100% kapaciteta. Nadalje, kamioni ne voze kroz naselje, već voze okolnim putevima, a baza ne koristi naftu i generatore električne energije, koji su najbučniji. Prema svim studijama i istraživanjima, ovakva asfaltna baza okoliš zagađuje manje od automobila koji svakodnevno tuda prolaze. To je činjenica. Sam miris asfalta može se osjetiti samo u trenutku kada se masa ispušta u kamion, ali i to u nekakvom krugu od petnaestak metara. Dakle, netko se ipak prije svega trebao informirati o svemu tome. Primjer takve asfaltne baze je u centru Slavonskog Broda.

Inženjer Palijan pojasnio je sustav filterskog otprašivanja:

- Svi glavni elementi postrojenja za proizvodnju asfalta, rotacioni bubanj ili sušara, te mješaoni toranj, su u sustavu podtlaka. To znači da se sva prašina u sušari koja nastaje prilikom zagrijavanja pijeska, te dim u mješalici koji nastaje kao posljedica miješanja bitumena i vrućeg pijeska, usisava u filtersko postrojenje gdje se u potpunosti filtrira tako da na izlazu imamo praktički samo vrući zrak.

Na primjedbu da su građani imali prilike vidjeti asfaltnu bazu, ali onu u Rakitju, koja je dimila na sve strane, Palijan je spremno odgovorio:

- Moram reći i to da je najveća asfaltna baza koja je ikad postojala u Hrvatskoj napravljena u Oštarijama, u Lici, kapaciteta 400 tona/sat, za potrebe gradnje autoceste koju je radio Bechtel i koja je prošla sve testove, a praktički je bila u centru mjesta. Mi garantiramo asfaltnu bazu koja će raditi na najmodernijim principima i koja ni po čemu neće zagađivati okoliš. Ljudi vide staro postrojenje u Rakitju, jer i tamo je asfaltna baza, i misle da će svakodnevno biti u oblaku dima i prašine. Ova asfaltna baza rađena je prema europskim standardima, sa svom potrebnom zaštitom, a količina prašine koja bi izlazila nakon filtriranja je 2 i pol puta manja od europskog standarda predviđenog za ovakvo postrojenje i iznosi 20 mg/Nm3. Dakle, zadovoljavamo sve propise i tražili smo od proizvođača da poštuje sve najrestriktivnije mjere i granice što se tiče zagađenja okoliša.

Bit ćemo bolji i jeftiniji

Sugovornici Palijan i Krčmarek pojasnili su i korist koju bi Grad imao od nove asfaltne baze:

- Mi ćemo raditi bolji asfalt od onoga koji se sada nabavlja, a bit ćemo i jeftiniji; to je ono što možemo garantirati. Jer, uz laboratorij koji će sve to kontrolirati, uz novu tehnologiju, nove ekološke norme, Samobor će dobiti kvalitetan proizvod kojim će npr. Komunalac, koji održava ceste, moći raspolagati u najkraćem roku i pod najpovoljnijom cijenom.

Djelatnici Hvara d.o.o, koji čekaju sve "papire" potrebne za nastavak montaže pristiglog postrojenja, razumiju i susjede koji već tjednima protestiraju, posebno Krčmarek, koji i sam stanuje u Samoboru:

- Ja to mogu razumjeti. Ipak, pozivam ih da dođu i da vide o čemu se radi. Ja mogu, kao i vi, imati o tome svoje mišljenje, ali postoji mišljenje stručnjaka i garancija koju oni mogu proučiti i koja njima zaista jamči da će ova asfaltna baza biti napravljena tako da ju neće vidjeti niti čuti. Ja također živim u Samoboru, relativno sam mlad i kao takav i ekološki osviješten. Isto tako mi je cilj provoditi sve ekološke mjere, bez obzira tiču li se mene direktno ili ne. Kada to ne budem mogao, pogotovo ako me netko u tome bude sprječavao iz bilo kojih razloga, tada to neću više raditi. Nama zaista nije cilj nešto zaraditi na uštrb građana Samobora i k tome još i zagaditi sve okolo. Građani moraju znati da asfalt nije štetan. On se radi iz prirodnih sastojaka, imamo ga svuda oko sebe. Što se same štete tiče, veću štetu nam nanosi atomska centrala u Krškom.

Ima i lijepih primjera...

U međuvremenu izgradnja stoji. Pola baze je u Krškom, a pola u Samoboru. Zajedno sa sugovornicima prošetali smo bivšim kompleksom Fotokemike i uvjerili se u činjenicu da se zaista radi o malom kompleksu, sa, za laike, impresivnom zaštitom od mogućeg zagađivanja. Viđeno sugerira da se radi o suvremenom pogonu, a o tome svjedoči i mišljenje poduzeća OIKON d.o.o., registriranog za izradu sličnih certifikata. U Hrvatskoj već ima pogona koji su do prije dvadesetak godina bili onečiščivaći prvog reda da bi sada, s uvođenjem novih tehnologija, postali oaze zelenila i uređeni parkovni prostori. Primjer za to je cementara u Koromačnom. Svjetski i europski standardi izuzetno su strogi. Spalionice smeća u razvijenom svijetu, kojem se polako približavamo, rade usred gradova, a iz njih izlazi samo čista vodena para. Radi li se u ovom samoborskom slučaju o tehnologiji te razine ekološke sigurnosti ili...

Građani su dovoljno puta opečeni. Koga su zmije ujedale i guštera se boji. Ulica Nikole Šubića Zrinskog "ušla" je u samu gospodarsku zonu i bivše zelene površine i dječja igrališta pomalo gutaju pogoni kao što su betonara i asfaltna baza. Život postaje sve nekvalitetniji, a cijene nekretnina padaju.

No, može li se zaustaviti neminovno?

Vjerojatno ne, ali za početak bi bilo dobro da netko od njihovih predstavnika posjeti asfaltnu bazu u izgradnji i porazgovara s njenim predstavnicima. Možda će ipak biti susjedi, a bolje je i za jedne i za druge da se "ne gledaju preko nišana".

U skladu s time naši su sugovornici izrazili želju za uspostavom dijaloga, posebno s predstavnicima Mjesnog odbora Franjo Kuharić, po potrebi u prisustvu novinara. Spremni su, kažu, sve izneseno i dodatno pojasniti.

Mladen Guliš:

Predsjednik samoborskog ogranka HNS-a Mladen Guliš stanuje u blizini nove asfaltne baze u izgradnji i jedan je od organizatora nedavnih prosvjeda građana. Prije dvadesetak je dana posjetio spomenuti pogon i nije nimalo impresioniran.

- Sve je to lijepo, i moderna oprema i suvremena tehnologija i certifikati. Ali, mi više nikome ne vjerujemo. I prilikom izgradnje novog pogona Samoborke, sada već nekoliko godina u funkciji, naslušali smo se sličnih priča. Obećavano je da će oko nje biti park i zasađeno cvijeće, a posječen je drvored. Prometni su znakovi iščupani i nikad više nisu vraćeni. Filteri su vrhunski, a iz pouzdanih izvora znamo da se rabe samo povremeno. A i nakon ovih najnovijih protesta zbog izgradnje betonare i spomenute asfaltne baze, obećano je da kamioni više neće prolaziti Ulicom Nikole Šubića Zrinskog. A prolaze, i to još i više nego prije. Zato nam je dosta priča i obećanja, tražimo čist i zdrav okoliš.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)