23.11.2002.

Predstavnici Grada Samobora posjetili Vukovar i Ilok

Oporavak spor, ali vidljiv

Predstavnici Grada Samobora posjetili Vukovar i Ilok

Svake godine, oko 18. studenog, dana na koji je pao Vukovar, taj grad postaje mjesto brojnih komemorativnih susreta i događanja. Pohode ga dragovoljačke udruge, obitelji stradalih i nestalih, predstavnici institucija i gradova na bilo koji način vezanih uz Vukovar, ali i pojedinci željni iskazivanja poštovanja i pijeteta žrtvama palim u neravnopravnoj tromjesečnoj bitci za taj grad. Njen je ishod bio tragičan, ali vrijeme, snagu i inicijalnu energiju izgubljenu u njoj neprijatelj do kraja rata više nije mogao nadoknaditi.

Među vukovarskim borcima, dragovoljcima iz svih krajeva Hrvatske, bilo je i Samoboraca, a svoj su privremeni dom u našem gradu našle brojne obitelji protjeranih i izbjeglih Vukovaraca. Veza između Samobora i Vukovara postoji i na manje važnoj, ali simboličkoj razini: sadašnji gradonačelnik Vukovara Vladimir Štengl porijeklom je iz Ruda, a sjećanja ga često vraćaju u djetinstvo, kad je za vrijeme ljetnih praznika dolazio u Rude i bio podvrgavan svojevrsnoj "torturi" planinarenja po obližnjim brdima. Njemu, dječaku iz ravne Slavonije, to je ostalo u neugodnoj uspomeni. No, danas je to ipak prekrila prašina vremena i Vladimir Štengl rado pohodi samoborski kraj, pa je tako prisustvovao i nedavnoj svečanoj sjednici Gradskog vijeća, povodom Dana Grada Samobora.

Zbog svega toga, među onima koji su ovih dana krenuli prema Vukovaru bili su i članovi samoborskog Gradskog poglavarstva, pojačani za predsjednika Gradskog vijeća Marijana Pehara, nekolicinu gradskih vijećnika, djelatnika gradske uprave i novinara lokalnih glasila.

Osim posjete Vukovaru i Iloku, u planu je bilo i održavanje 38. sjednice Gradskog poglavarstva u Prkovečkom Merolinu, lovištu kojim, na osnovi koncesijskog ugovora, upravlja poduzeće Agrogrom.

Život u sjeni Erdutskog sporazuma

Iz Samobora se krenulo oko 7 sati, a odmah po dolasku u Vukovar bili smo primljeni u Gradskoj vijećnici od strane zamjenika gradonačelnika Petra Mlinarića, kojem se kasnije pridružio i gradonačelnik Vladimir Štengl.

- Danas se ipak osjete rezultati obnove i povratka ljudi na ovo područje. Bez obzira što na nekoga izgled naših ulica, zgrada i sveukupnog stanja može djelovati pesimistički i deprimirajuće, oni koji u gradu žive sigurno osjećaju razliku u odnosu na vrijeme kada je povratak tek započeo. Ovog trenutka u njemu živi približno 28.000 stanovnika i svakako je najveći problem s kojim se suočavamo nezaposlenost. Međutim, on je izražen u cijeloj Hrvatskoj, a broj osoba bez posla u Vukovaru se ipak ne povećava, možemo reći kako on stagnira. To ipak nešto govori s obzirom se postupno povećava broj stanovnika - rekao je gradonačelnik Štengl - Prema popisu od prije godinu dana, u gradu živi oko 32.000 stanovnika, dakako uključujući i one koji se još uvijek nalaze diljem Hrvatske, različito smješteni kao prognanici. Od ukupnog broja stanovnika, po nacionalnoj strukturi, 58 posto su Hrvati, 32 posto čine Srbi, a 10 posto ostali, što otprilike odražava nacionalnu strukturu od prije rata.

Gradonačelnik je govorio i o kompromisima na koje ih obvezuje Erdutski sporazum, a kojim su, pristankom na mirnu reintegraciju, Srbima obećana i priznata prava na čije ostvarivanje još uvijek ima pravo međunarodna zajednica. A ta prava hrvatsko stanovništvo, iz čijih je redova izginulo preko 3000 ljudi, doživljava kao iritirajuću nepravdu.

U pratnji zamjenika gradonačelnika Mlinarića prošli smo kroz još uvijek neobnovljenu staru jezgru Vukovara i prošetali do križa na Dunavu. Petar Mlinarić, koji je u Vukovaru bio do zadnjeg dana i zatim više od devet mjeseci proveo u srpskim logorima slikovito je opisivao dane provedene pod stalnim granatiranjima i žalostan kraj vukovarske priče.

Na stratištima

Posjetili smo i memorijalno groblje s velikim trodimenzionalnim križem, na kojem su predstavnici Grada Samobora položili vijenac i zapalili svijeće. Na tom je mjestu pokopano preko sedamsto Vukovaraca palih za vrijeme opsade, a među njima i velik broj djece. Tu je i grob legendarnog zapovjednika obrane Vukovara Blage Zadre i njegovog sina koji je poginuo na Kupresu.

Iako je vrijeme za posjetu Vukovaru isticalo, ponuda da se obiđe i grobnica na Ovčari nije odbijena. Podsjetimo, na Ovčari je pobijeno dvjestotinjak ranjenika iz Vukovarske bolnice, koji su na prevaru, pred očima međunarodnih promatrača, odvedeni na farmu Ovčara i u njenoj blizini pobijeni.

Time je završio posjet Vukovaru i mjestima koja svjedoče o njegovoj tragediji. Čekao nas je posjet Iloku i njegovim vinskim podrumima.

Put do Iloka vodi uz Dunav, koji je cijelo vrijeme skriven iza obonaka Fruške gore i tek se kod Šarengrada na tenutak pokazuje u svoj svojoj širini. S druge strane je Šarengradska ada, vlasništvo Šarengrađana, hrvatski teritorij još uvijek pod "mirnom okupacijom" srpske vojske. Još jedan od neriješinih "imovinsko - pravnih" sporova sa susjednom državom. Šarengrađanima je život bez njihove ade nezamisliv i nadaju se da će ona doživjeti sudbinu najjužnijeg dijela Hrvatske - Prevlake i jednog dana biti reintegrirana u hrvatski državni prostor.

Uz Iločki traminac

I Šarengrad i Ilok djeluju prilično zapušteno i napušteno, uz velik broj oronulih kuća, sklonih urušavanju. Jasno je da u njima nitko ne živi. Njihovi su vlasnici najvećim dijelom Srbi, koji nakon mirne reintegracije nisu imali volje dočekati povratak hrvatskog stanovništva. No, onog čega u južnim krajevima koji su prošli ratne sukobe ima napretek - "spontanog" miniranja kuća, ovdje nema. Dok se u zadarskom i šibenskom zaleđu, pa i obali i otocima jasno može pretpostaviti tko je bio vlasnik uredno minirane kuće, ovdje toga nema. Kuće propadaju same.

Vinski podrumi u Iloku Samoborcima nisu poznati samo po svojoj i u svijetu poznatoj proizvodnji vrhunskih vina od kojih je najpoznatiji Iločki traminac, već i po poslovnim namjerama samoborskog gradonačelnika Pavla Groma, odnosno njegovog poduzeća Agrogrom, prema tom poduzeću. No, od tog aranžmana najvjerojatnije neće biti ništa i privatizacija iločkih vinskih podruma proći će, nažalost, bez Gromovog angažmana.

Primljeni od direktora podruma Ivana Juroša, obišli smo impresivne prozvodne pogone, te s vidikovca razgledali nasade vinove loze koji se protežu kilometrima uokolo. Na žalost, za vrijeme okupacije brojni su nasadi zapušteni ili iskrčeni, a njihova obnova je u tijeku. Naravno, domaćini nisu zadovoljni ni tempom ni razinom državne potpore, ali ipak, ide na bolje. Za prodaju iločkih vina ne bi smjelo biti problema - pila su se ona na engleskom dvoru i njihova je kvaliteta poznata diljem svijeta. Tradicija je ipak teško uništiva, ali je osmogodišnja okupacija ostavila traga i na prepoznatljivom simbolu vinskog podrumarstva - bačvama. Njih su, naime, okupatori ispraznili i ostavili prazne. Dogodilo se neminovno - bačve u nadaleko poznatim Odescalchijevim podrumima su se rasušile i sada služe samo kao ukras u podrumima ispod iločke tvrđave, u kojima stalna temperatura omogućava optimalno zrijenje vina.

Veze sa Samoborom

Domaćini su za nas priredili prilično ručak na kojem su nam se pridružili Iločki gradonačelnik Zvonimir Dragun i njegov zamjenik Željko Sladetić. Bilo je prilike za razmjenu gospodarskih iskustava, a g. Juroš je obrazložio probleme na koje nailaze proizvođači vina.

Razmijenjeni su i prigodni pokloni, a nakon ručka još je bilo prilike za posjet crkvi sv. Ivana Kapistrana i franjevačkom samostanu. Upoznati smo s vrlo dobrim vezama tamošnjih i samoborskih franjevaca, a u samostan je ukrašen brojnim slikama žumberačkog slikara Zubovića. Spomenimo na ovom mjestu da je i zamjenik iločkog gradonačelnika, g. Sladetić, također porijeklom sa Žumberka, te podsjećanjem na vukovarskog gradonačelnika, "Rudara" Štengla, brojne i čvrste veze tog kraja sa Samoborom pokazuju se u pravom svjetlu.

Došlo je vrijeme za povratak i onaj službeni dio - sjednicu Gradskog poglavarstva. Kasno na večer stigli smo do prije spomenutog lovišta u Prkovečkom Merolinu.

Što reći o sjednici?

Na Dnevnom redu nisu bile odluke od posebne važnosti, pa je njegovih tridesetak točaka odrađeno za manje od dva sata, što je činjenica za pamćenje.

Nakon sjednice - večera i povratak kući.

U Samobor smo stigli oko dva sata u noći, umorni i zadovoljni. Svugdje smo bili primani s izuzetnom pažnjom, kao predstavnici Grada sa zavidnom reputacijom uspješne i poticajne sredine.

A prilike za ponovne i uzvratne posjete biti će još.

Robert Škiljan

FOTO: Zajednička fotografija kod križa na obali Dunava (gore). Na Ovčari (u sredini). U Iločkim podrumima (dolje).

 

Predstavnici Grada Samobora posjetili Vukovar i Ilok

Arhiva 2002

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003