Ovo je već treći (ili četvrti?) put da o istoj stvari pišemo na isti način, a da, normalno, nekakva razumna objašnjenja ne očekujemo.
Radi se o božićno-novogodišnjim ukrasima koji po samoborskim objektima i na zelenim površinama stoje cijele godine.
Visiju tak na sve strane franđe jeftine kineske svjetlosne bižuterije kakti žalosni podsjetnik na činjenicu da je Božić daleko (onaj bivši i onaj budući), a da neko (a ko?) ima pomalo, pa čak i za Samoborce, perverzan ukus i poremećene estetske kriterije.
Je, znamo, stravični su problemi u gradu: dolazi vojarna, treba to organizirat, iz mraka bliske povijesti izranjaju razne "sinergijske solucije", bitka oko ugibališta samo par metri nesmiljena je, sad još pada i sneg i tak dalje i tak dalje...
Al, ipak, neko bi trebal znat da nakon parade za sobom treba pospremit. Dam se kladit da ni jen gradski činovnik doma v sobi nema bor od Novoga leta. Niti bora, ni odojka, ni sarme.
A zakaj mi građani moramo trpet taj šlamperaj, i to iz leta v leto?
Nikomu to ni jasno.
Robert Škiljan
|
