Boris Kušt, bivši direktor Komunalca, govori o problemima u tom poduzeću te direktorima koji su mu bili na čelu
Direktor Raguž zalutao je u Komunalac, koji bi mogao proći kao Brodosplit
Boris Kušt, dugogodišnji direktor samoborskog Komunalca u više mandata, rođen je u Đakovu 1957. godine. U rodnom gradu završava osnovnu školu i gimnaziju, a potom odlazi u Zagreb na Pravni fakultet, na kojem 1980. godine i diplomira.
Sada je u mirovini, živi u Zagrebu, oženjen je i ima dvoje odrasle djece.
Ako itko "u dušu" poznaje poslovanje Komunalca, to je u svakom slučaju Boris Kušt, koji se rado odazvao na razgovor o problemima u toj firmi od iznimnog značaja za Grad Samobor i njegove građane.
U samoborskom Komunalcu proveli ste puno godina. Koje sve poslove ste obavljali?
U Komunalcu sam bio ukupno 27 godina, od kojih sam u tri mandata bio i direktor, a u četvrtom sam bio član nekadašnje "trojne" Uprave. Dakle, pola tog radnog vijeka proveo sam kao direktor.
U vrijeme čije vlasti ste bili na rukovodećim pozicijama?
Promijenio sam gotovo sve gradonačelnike; i Bedeničića, i Filipca, i Groma, i Beljaka, osim ove nove vlasti.
Vjerojatno je bilo i teških i lijepih trenutaka. Koje biste istaknuli?
Naravno. Prvi lijepi trenutak bio je kad smo davne 1998. napravili onu prvu zgradicu na groblju za naše grobare. Sljedeći je bio kad smo krenuli u otkup zemljišta za sadašnju lokaciju zgrade Komunalca i kad smo napravili prvu zgradu za vozni park. Bio je to početak razvoja firme. Napravljena je potom i ova lijepa poslovna zgrada, a zadnji u nizu je novi Autobusni kolodvor, na koji sam jako ponosan.
Kako je biti direktor velike tvrtke s puno zaposlenika, a koja, k tome, uvelike ovisi i o gradskoj politici?
To je uvijek jako teško. S jedne strane imaš pritisak radnika, koji uvijek traže bolje uvjete rada i veću plaću, a s druge strane je politika, koja, jasno, gleda interese Grada koji nisu usmjereni samo prema Komunalcu. Vidjelo se to najviše na pitanju novih prostora, jer Komunalac je godinama pokušavao doći do njih. Nikako da se maknemo iz Perkovčeve, a tamo su stvarno bili teški uvjeti. Radnici nisu imali gdje ni pošteno ruke oprati prije pauze. Bilo je jako teško uskladiti potrebe i mogućnosti, ali sam stalno pokušavao. Grad ima svoje interese, politika je usmjerena na predstojeće izbore, ali Komunalac uvijek mora biti tu. Vjerojatno sam zato toliko dugo i opstao i mislim da sam uspio doprinijeti razvoju Komunalca. Bilo je i kriza, dakako, najviše vezanih uz financije. Zadnji teški trenutak bio je kada je bivši gradonačelnik Beljak odugovlačio s plaćanjem 12 milijuna kuna po ovjerenim računima za obavljene brojne radove u Gradu. Kasnije se i naplatilo, ali bilo je jako teško.
Na koje sve radove su se odnosili ti računi?
Bili su to računi za obavljene usluge na održavanju cesta, zelenih površina, javne rasvjete i slično, redom ovjereni od nadzornih inženjera. Možda Grad tada nije imao novaca pa se odugovlačilo s plaćanjem, no bilo je teško preživjeti.
S čijom gradskom ekipom Vam je bilo najlakše, a s kojom najteže raditi?
Nije ni s kim bilo lako. Sa svim gradonačelnicima sam bio u dobrim odnosima, a tako je i danas. Međutim, evo primjera. Dok je gradonačelnik Ivica Bedeničić bio saborski zastupnik bilo je puno lakše raditi, a kasnije, kad je bio samo gradonačelnik, imao je već neke druge zahtjeve i bilo je teže. S Filipcem je bilo malo toplo, malo hladno i ta razdoblja su se izmjenjivala. Grom je bio kratko, jer je dijelio mandat s Adamekom, ali s njim je bilo lakše, jer je i sam radio u Komunalcu pa je poznavao situaciju. S Beljakom je u početku suradnja bila odlična. Došli su mladi pa nisu imali cijelu predodžbu o Gradu, a ja sam već imao puno iskustva. Nesuglasice su, kako sam već spomenuo, krenule oko financiranja. Tu smo se razišli, dao sam svoj mandat na raspolaganje i tako otišao s mjesta direktora. Sa sadašnjom vlašću nisam surađivao. Niti su oni mene zvali niti ja njih.
Koliko dugo ste nakon toga ostali u Komunalcu?
Ostao sam još 13 godina, na mjestu rukovoditelja OPK službe.
Komunalac je, nedugo nakon smjene gradske vlasti i odlaska također dugogodišnjeg direktora Ivice Karoglana dobio novog čelnog čovjeka, Renata Raguža. Očekujete li kakve promjene?
S gradonačelnicom i njezinim suradnicima nisam unazad tih godinu i nešto dana bio u kontaktu. Oni su mladi, sve znaju, ne treba njima nitko s iskustvom i znanjem. Nakon 27 godina rada u Komunalcu smatram da se nikomu ne trebam dokazivati ili, još manje, nuditi. Čuli su i znali za mene, no mislili su da sve mogu obaviti u prvo vrijeme s direktorom Karoglanom, a sada s novim direktorom Ragužom.
Kakav je Karoglan bio kao direktor?
Ja sam ga zaposlio i u početku smo dosta dobro surađivali, a kasnije sam dobio informacije kako ne smije sa mnom baš puno komunicirati. Tako je on kasnije radio svoj posao, a ja svoj, pa nismo puno surađivali. To je bilo radi više politike, a ja sam pomagao koliko sam mogao.
A sadašnji direktor Raguž?
Sadašnji direktor, kako se to kaže, nije došao u Samobor, već je u njega zalutao. Čovjek je par mjeseci bio u Nadzornom odboru, nakon čega je imenovan direktorom. Kad sam pročitao njegov životopis i vidio što je sve radio, to i nisu neke velike reference. Nije baš isto prodavati ulja i maziva, voditi servisnu radionicu u Gradatinu i voditi ovako veliki sustav. Njemu kao čovjeku, koji se hvalio kako je restrukturirao Brodosplit, poručio bih da se vrati u Brodosplit i da mu sad pomogne, jer ako Komunalac prođe kao Brodosplit onda mu se ne piše dobro.
Jeste li s direktorom Ragužem uopće komunicirali, je li tražio neko vaše mišljenje ili iskoristio Vaše znanje o Komunalcu?
Ne, nijednom.
Pa s kim onda surađuje?
On nikoga ništa nije pitao. U početku je razgovarao s nekolicinom odabranih ljudi iz Komunalca, a potom se ubrzo okomio na niže rukovoditelje, na treću razinu, što smatram njegovom velikom pogreškom. Počeo ih je smjenjivati, kao da su oni krivi za financijske dubioze i stanje u Komunalcu, što nije točno. Svi znamo da se "riba čisti od glave" i mislim da je tu pogriješio. Bio sam voljan pomoći, tim više što sam odlučio otići u mirovinu, ali on je smatrao da mu to ne treba, da sve zna. Mislim da svakomu tko dolazi ovako izvana u neku veliku tvrtku treba barem 6 do 9 mjeseci da se sa svime upozna, da vidi u koju sredinu je došao i kako dalje krenuti. Uvijek sam tvrdio da je Komunalac zapravo mali holding s različitim djelatnostima i ne možeš se vezati samo uz jednu od njih. Treba brinuti o cijelom sustavu. S druge strane, to je i prednost Komunalca.
Kako se to financijski odražava na poduzeće?
Pojasnit ću. Sada najednom tvrde da u Komunalcu ima 30 do 40 ljudi viška. Viška uvijek ima, a zna se i na kojim mjestima - u kancelarijama, u koje se dolazi po političkim linijama. A tamo gdje treba stvarnih radnika, njih nikad nije dovoljno. Dodatan problem je što danas teško možete naći kvalitetnog radnika, svugdje je tako. Najednom se događa zapošljavanje ljudi izvana, konkretno iz Zagreba. Dolaze li po nekoj partijskoj liniji ili slično, ne znam. No, zna se tko ih je doveo. Tako je u Komunalac zaposleno novih četvero zaposlenika koji pojma nemaju, nikad tu nisu radili.
Na koja radna mjesta?
Tu je i problem. Zaposleni su na mjesta nekih savjetnika i slično i jedino s njima komunicira. Stigla je neka gospođa iz Zagreba koja nikad nije radila u ovoj djelatnosti, a na Autobusnom kolodvoru sjedi čovjek za kojega nismo znali čime se bavi, takozvani "špija", jer je, navodno, špijunirao ljude po Komunalcu. To je strašno. Znamo svi da je Samobor po tom pitanju mali i sve se zna. U isto vrijeme govori da u Komunalcu ima previše ljudi. Nije sporno dovesti svoje ljude, ljude kojima vjeruješ, ali tek onda kad napraviš restrukturiranje i novu sistematizaciju, kad vidiš što zapravo treba mijenjati. I, da završim, ovako velika firma ne može se voditi isključivo i samo iz kancelarije, a on ne izlazi iz svoje kancelarije. Tu počinje i završava njegov radni dan.
Svo vrijeme spominjete i provlači se problem financija, financiranja Komunalca. U sklopu tvrtke uvijek će biti poslova koji nisu isplativi, ali moraju biti odrađeni, a na Gradu je da pokriva i taj trošak. Tako je svugdje. Kako stojimo u Samoboru i koja su moguća rješenja?
Komunalac ima veliku prednost u širokom spektru djelatnosti koje pokriva, a koje se financiraju iz različitih izvora – tu je tržnica, sajmište, gradske tvrtke, groblje, redom djelatnosti koje donose prihod. Problem su veliki rashodi. Jedno vrijeme smo dobro stajali. Napravila se nova zgrada, modernizirala se mehanizacija, izgradio Autobusni kolodvor, kupovali su se strojevi, sve što je trebalo. Dakako, uz kredite i ostale modele financiranja. I trebalo je zbog učinkovitosti. No, uz to se i zapošljavalo pa su se sukladno povećavali i izdaci. A radnika uglavnom ne zanima što firma radi i kako posluje, on hoće svoju plaću. Makar mislim da plaća ne smije biti jedini motiv za rad. Dodatno, tu je i problem s cijenama. Ovog trenutka Komunalac funkcionira na cijenama od prije 10 godina, cijene nisu mijenjane. Da smo se samo usklađivali s inflacijom, bilo bi drukčije. Sada ih je strah i pomisliti što bi se dogodilo kada bi građanima naplatili realne cijene. Stalno sam upozoravao da se trebaju smanjiti rashodi, da se izvučemo. Nije se reagiralo. Zato je danas akumulirani gubitak Komunalca oko 9 milijuna kuna, što nije malo. Ne znam je li nova vlast toga svjesna.
Pretpostavljamo da su svjesni, jer brojke su neumoljive.
Dobro, možda su svjesni. Ali, unatoč tome što u Komunalcu imaju ljude koji poznaju situaciju, oni naručuju silne revizije izvana za velike novce, čije rezultate nikad nismo vidjeli. Na koncu ništa nisu ustanovili, odnosno, mogu samo potvrditi postojeće stanje.
Jednako je i s revizijama provedenima u Gradu. Ništa ne doznajemo.
Činjenica je da je gubitak akumuliran godinama, nije se na vrijeme nešto poduzimalo, a za to su, po meni, krivi Skupština društva i Nadzorni odbor. Prošao sam sedam nadzornih odbora u Komunalcu i pitam se čemu služi tih par ljudi, dovedenih po političkoj liniji za neku naknadu, a ne poznaju ni Zakon o trgovačkim društvima ili o komunalnom gospodarstvu, koje bi prvo trebali proučiti. Njima je najvažnije jesu li se asfaltirale ili pokrpale rupe u nečijoj ulici, je li očišćen snijeg ili pokupljeno smeće, a stvarna funkcija i odgovornost Nadzornog odbora je daleko veća i šira. Ne znam kako danas funkcionira Nadzorni odbor Komunalca, a bojim se da pomaka nema.
Znaju to i gradski političari i vijećnici. Tko bi trebao i mogao razrješiti taj problem?
Pa nek konačno postave u Nadzorni odbor kvalitetne ljude, kojih ima u Samoboru, a koji će znati i biti pomoć Upravi društva, jer Nadzorni odbor mora biti veza između Uprave i Skupštine. Nadzorni odbor Komunalca danas čini pet osoba, prije ih je bilo sedam, koji se povremeno sastaju i komentiraju stanje, ali ništa konstruktivno od njih ne dolazi. K tome, otkad je došao novi direktor Raguž, sve je postalo poslovna tajna, pa tako i prema Nadzornom odboru. Kakva poslovna tajna i čemu? A onda su poslije svi iznenađeni kad čuju svašta.
Tko je onda upućen u poslovne tajne?
Vjerojatno direktor i nekolicina najbližih suradnika.
A gradonačelnica?
Valjda i njoj nešto od svega prenose. Ne znam. Može ona imati doktorata koliko god, ali samo suradnja između Grada i Komunalca može donijeti napredak, a ja to do sada u Komunalcu nisam vidio. S druge strane, zadnje što sam napravio prije odlaska u mirovinu, potrudio sam se da se nakon dugo vremena formira Radničko vijeće i da se u Nadzorni odbor izabere predstavnik radnika. Na koncu se dogodila apsurdna situacija, jer je za predstavnika radnika u tom odboru izabran pomoćnik direktora. Upozorio sam na to, ali ni sindikat, valjda radi zaštite nekih svojih interesa, nije išao u sukob s direktorom. Osobno sam kao direktor imao puno okršaja i s radnicima i sa sindikatom, ali smo se na kraju zajednički izborili za neka prava. Sada se ništa ne događa, a unatoč ovlastima koja pripadaju Radničkom vijeću, koje bi trebalo biti i svojevrsni korektor u upravljanju, sve je proglašeno tajnom pa do tih ljudi ništa opet ne dolazi. Sindikat se, pak, kasno sjetio, oko kolektivnog pregovaranja. Do 1. siječnja ove godine, od kada vrijedi novi zakon o minimalnoj plaći, u Komunalcu smo imali 62 radnika ispod te minimalne plaće. Novi direktor Raguž je, ne znajući kako to razriješiti, tim radnicima samo dignuo koeficijent i tako izjednačio taj dio plaća s onima koje bi trebale biti iznad, što, naravno, nije u redu. Mora postojati zdrav raspon i razlika između poslova, pa tako i plaća unutar tvrtke, od onih najjednostavnijih do najsloženijih. Zato se stalno radi na novoj sistematizaciji, a koja ne donosi rezultate. Tu se vidi nepoznavanje posla kojeg si se primio.
Pretresli smo puno toga. Što biste još dodali?
Možda bih tu još istaknuo Autobusni kolodvor. Bila je to najveća investicija za dobrobit Grada i stvarno mi se sviđa. Moglo je tu, možda, biti još nekih preinaka, ali pokojni Željko Kovačić, moj dragi prijatelj, nije dao da se neke stvari promjene. Ostali su tako ovi veliki lokali, koji sada zjape prazni. Dio se popunio, ali nismo zapravo uspjeli pridobiti ljude. Studija koja je napravljena pretpostavila je dnevni promet od oko 5 tisuća ljudi koji bi tuda prolazili, ali to se nije dogodilo. Tako se ispostavio problem financiranja kolodvora, skupog i velikog objekta predviđenog za puno veći promet. Otplatu kredita, uz Komunalac, dokapitalizaciju, preuzeo je i Grad, i sve to nije problem. Trajat će to još oko 3 godine i sve će se to riješiti, ali to je samo otplata kredita, a onda treba vidjeti kako će kolodvor nakon toga funkcionirati, jer izdaci će i dalje biti veliki. Tu je velik prostor za grijanje ili hlađenje, podzemna garaža, atomsko sklonište, sve to treba održavati. Koliko imam informacija, to sada ne plaća nitko. Grad je prestao snositi te troškove, korisnici kolodvora, a to su za sada Samoborček i Autoturist, također ne plaćaju ništa. Na koncu to plaćaju porezni obveznici. Zato Autobusni kolodvor treba srediti način financiranja. U međuvremenu je direktor Karoglan ukinuo status samog kolodvora pa je on danas samo u statusu terminala, kako ne bi morali plaćati penalizaciju. Tako na njega može doći bilo koji autobus bez ikakve naplate, tu nema novaca. Neće ih ni biti ako se tako nastavi. Sadašnji zamjenik gradonačelnice Petar Burić jednom je na neki sastanak doveo neke pravnike da se razmotri situacija, direktor Karoglan je pozvao i mene, kao upućenog u problem, kratko se razgovaralo, oni su otišli i nikad se više nisu javili. Čak sam načuo i ideju da se sve to proda za 1 kunu. O čemu mi pričamo? Ovakav objekt!?
Idemo do kraja. Što je sljedeće?
Drugi veliki segment je čistoća, koja ima i svoj novi zakon po kojem mora poslovati – cijene, zbrinjavanje, razdvajanje otpada i sve što uz to ide. Tu nismo mijenjali cijene već više od 10 godina i to jednostavno tako više nejde. Nijedna politika to nije dala dirati. Stalno su neki izbori, pa se uhodavaju, pa tako nikad nije došlo vrijeme za to. Velik promašaj je napravljen kad se Komunalac, odlukom direktora i tadašnje vlasti, upustio u kupnju posuda za otpad, onih plavih, žutih i smeđih, a tek kasnije je resorni fond raspisao natječaj pa se i tu nešto dobilo. Međutim, tu smo se zaletjeli, jer nas je to koštalo oko 3 milijuna kuna, pa su se tu dodatno produbili financijski problemi. Tu je i Trebež, saniran i uređen europskim fondovima, ali znali smo da mi i dalje svoj otpad moramo nekamo odvoziti. Moja ideja bila je pretovarna stanica, koja je za mog mandata u Komunalcu i napravljena. Nisu ni morali, ali nisu mi iz Grada rekli ni hvala. Krenuli smo najprije s odvozom na zagrebački Jakuševac, a sve je zapravo bilo vezano uz to da cijeli zapadni dio Zagreba pije vodu iz Strmca pa smo ih tu dobili, dogovorili s Bandićem i sve je funkcioniralo. Kasnije je sam Jakuševac postao problem pa sad otpad vozimo u Koprivnicu, Ogulin ili Davor, što nije rješenje.
A koje bi bilo rješenje za Samobor?
Definitivno rješenje je centar za gospodarenje otpadom, koji je opet zastao, a koji je trebao biti napravljen u Brckovljanima ili u okolici Ivanić-Grada. Država je tu potom uključila i dio Karlovačke županije, što iziskuje i dodatne studije, a znamo kako to sporo ide. Nama je jedino rješenje pretovarna stanica na Trebežu i potom odvoz u taj obližnji županijski centar za gospodarenje otpadom. A tu se sada stalno pojavljuju neke nove studije, stalno se nešto preprojektira i tome nema kraja. Na kraju, zašto one žute i plave posude za otpad, koje smo zapravo dobili, mjesecima stoje u dvorištu Komunalca i nisu podijeljene građanima?
Imate nešto reći i oko samoborskih groblja, tržnica i sajmišta.
- Groblja su nam koliko - toliko uređena, ali nisu i mrtvačnice. Otkupljeno je dovoljno zemljišta i ima se gdje graditi, ali ponovno dolazimo do problema cijena. Ljudi iz cijele županije nam dolaze kupovati grobna mjesta, jer je kod nas cijena dvogrobnog betonskog okvira 7 tisuća kuna, ispod svih cijena. Problem je taj što je ulazna cijena radova za pripremu takvog grobnog mjesta jednaka cijeni njegove prodaje. Dakle, potrošim 7 tisuća kuna za njegovu izgradnju, prodam ga za 7 tisuća kuna i nisam zaradio ništa. Cijene ukopa također se nisu mijenjale, a tu je odlazak i Svete Nedelje, gdje smo imali oko 150 ukopa godišnje, kojih sada nema. Tako nema ni tih grobnih naknada. Sve su to mogli biti novci za Komunalac. Pisao sam, molio i tražio da se Komunalcu da na upravljanje i staro groblje u Otruševcu i Kotarima, ali otišao sam i nikad nisam dobio odgovor.
Tržnica i sajmište bili su najviše pogođeni u vrijeme pandemije koronavirusom, jer su bili zatvarani i otvarani sukladno mjerama, a oni zapravo donose prihod. Pogledajte sada, kada je i ne samo subotom sve puno. No, i tu trebaju promjene. Treba podizati standarde. Stočnog sajma zapravo više i nema, tu i tamo nađe se koja kokica ili nešto slično. A prostora za sve ima.
Robert Škiljan
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)