Goran Beus Richembergh, predstavnik njemačke nacionalne manjine u Zagrebačkoj županiji
Bez Nijemaca ne bi bilo Hrvatske kakvu znamo
Goran Beus Richembergh rođen je 1965. u Splitu. Studirao je politologiju u Zagrebu, a od 1996. godine živi u Velikoj Gorici. Karijeru je najprije ostvario kao turistički menadžer, a od 2005. do 2020. bio je profesionalni političar. Najprije kao zamjenik gradonačelnika Velike Gorice, a od 2008. kao zastupnik u Hrvatskom saboru. Bio je i hrvatski predstavnik u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, gdje je od 2018. do 2020. bio predsjednik njenoga Pododbora za prava manjina. Sada je publicist i mnogo piše, a to je, kakao kaže, nešto što doista najviše voli. Baveći se kao pisac ponajviše historiografskom publicistikom, objavio je velik broj radova o povijesti njemačke nacionalne manjine, među kojima su i dvije velike knjige, od njih 10 koliko ih je do sada objavio. Jedanaestu, najopsežniju i svakako najzahtjevniju do sada – biografski leksikon, kojim će obuhvatiti čak 1200 biografija najistaknutijih Nijemaca i njihovih potomaka u Hrvatskoj, priprema i piše već godinama. Nada se da ću ju dovršiti i predati u tisak koncem ljeta ove godine. Njeno će izdavanje i predstavljanje biti u čast 30. godišnjice uspostave diplomatskih odnosa Hrvatske i Njemačke i važan dio proslave 30. godišnjice osnutka Njemačke zajednice, najveće i središnje udruge njemačke manjine u Hrvatskoj. Nju su Nijemci osnovali u prosincu 1992. godine u Zagrebu, a 1997. godine su njeno sjedište prenijeli u Osijek, koji je uvijek bio sjedište hrvatskoga nijemstva. Bio je jedan od njenih osnivača, pokretača i voditelja najvažnijih programa, a danas je član njenoga vodstva. Kao kandidat Njemačke zajednice izabran je i prvi i drugi put (2015. i 2019.) na izborima za predstavnika njemačke nacionalne manjine u Zagrebačkoj županiji.
Koliko u Hrvatskoj živi Nijemaca, odnosno građana koji se tako izjašnjavaju? Koliko ih živi u Zagrebačkoj županiji?
Danas u Hrvatskoj živi tek oko tri tisuće deklariranih pripadnika njemačke manjine. No, računa se da je još nekoliko tisuća stanovnika Hrvatske koji nose izvorna ili nešto modificirana njemačka prezimena ili čiji su se bliski preci smatrali Nijemcima. Naravno, daleko je više onih čiji su bliži ili dalji preci bili Nijemci, ali su se još u prijašnjim generacijama asimilirali u hrvatski etnički korpus. Mnogi od njih ne znaju ništa ili znaju vrlo malo o svojim precima i svom porijeklu. Njemačka i austrijska nacionalna zajednica u Hrvatskoj, koje dijele istu povijest, iste velikane i isti jezik, nemaju danas čvrst i definiran identitet, prije svega zbog drastičnih demografskih gubitaka, zbog toga što više ne govore jezik svojih predaka te zbog diskontinuiteta svog organiziranja između 1945. i 1990. godine. U tom razdoblju bez vlastitih kulturnih i prosvjetnih institucija nije bilo moguće ni njegovati tradicionalne niti razvijati nove elemente kulturno-nacionalnog identiteta, a pogotovo je bilo nemoguće uspostavljati žive veze i kulturne spone s matičnim državama i narodima izvan obiteljskih okvira. Tek nakon 1990. godine, kad je došlo do ponovnog organiziranja pripadnika njemačke (a kasnije i austrijske kao posebne) nacionalne manjine, započeo je dugotrajni proces rekonstituiranja nacionalnog identiteta na krhotinama vlastite povijesti, izblijedjelih tradicija i postojećih kulturnih veza s Njemačkom i Austrijom. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine na području Zagreba i njegove okolice (Zagrebačke županije) živi tek oko 470 deklariranih Nijemaca. Pored njih, u Zagrebu i njegovoj okolici još se 115 stanovnika izjašnjava Austrijancima. Jedna četvrtina njih živi na području Zagrebačke županije. Dakako, mnogo je više onih koji su to po svome porijeklu, ali se smatraju i izjašnjavaju Hrvatima.
Kroz koje se i kakve sadržaje ostvaruje društveni život Nijemaca?
Zbog dugotrajne represije, s jedne, i mimikrije te malobrojnosti i raštrkanosti s druge strane, i njemačka i austrijska nacionalna manjina u Hrvatskoj visoko su se integrirale, a većim dijelom i potpuno asimilirale u hrvatski nacionalni korpus. Bez osjećaja pripadnosti nestaje i potreba za specifičnom afirmacijom. Oni koji drže do svojega porijekla i njemačke etničke pripadnosti čine to uglavnom u okviru njemačkih udruga. Ponajprije Njemačke zajednice, središnje organizacije koja ima sjedište u Osijeku i ogranke u nizu gradova, koja izdaje dvojezično glasilo Njemačka riječ/Deutsches Wort, organizira jezične tečajeve, susrete kazališta na njemačkom jeziku, izložbe i predavanja, međunarodni simpozij Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu, izdaje Godišnjak/Jahrbuch i na brojnim drugim programima okuplja više od 1200 članova. Pored već spomenute Njemačke zajednice, kao posebne organizacije djeluju još i vrlo aktivne udruge Nijemaca i Austrijanaca u Vukovaru i Siraču. Uz njih u Zagrebu djeluje Zajednica Nijemaca u Hrvatskoj. Ona je manja i lokalnog je karaktera, ali u Palmotićevoj ulici ima svoj dom u kojemu se odvijaju različiti društveni programi, prije svega kulturni. U okviru zagrebačke zajednice djeluju pjevački zbor i dva manja plesna ansambla. Član sam i te zajednice i jako dobro surađujem s njom pa zajednički organiziramo izložbe, predstavljanja knjiga, koncerte i glazbene večeri, kao i obilježavanje važnijih datuma, poput 3. listopada – Dana njemačkog jedinstva. Sve četiri spomenute organizacije, predvođene osječkom Zajednicom, jako dobro surađuju i na moju inicijativu zajednički organiziraju tzv. Nationaltreffen, odnosno nacionalnu smotru predstavnika, vijeća i udruga njemačke manjine u Hrvatskoj. Prvi Nationaltreffen imali smo 2018. u Siraču, a drugi ćemo ove godine održati u Valpovu. Na tim se skupovima okupi nekoliko stotina pripadnika njemačke nacionalne manjine, njihovi zborovi, orkestri i plesni ansambli. A u goste nam dođu i predstavnici njemačkih manjina iz okolnih zemalja, predstavnici veleposlanstava Njemačke i Austrije i drugi visoki gosti. Pokrovitelj nam je dr. Bernd Fabritius, povjerenik za njemačke manjine i Nijemce u inozemstvu Vlade Savezne Republike Njemačke, s kojim jako dobro surađujemo. G. Fabritius je osobno otvorio moju dokumentarnu izložbu o Nijemcima u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, koja je u studenom 2019. godine bila postavljena u Veleposlanstvu RH u Berlinu. Naša Njemačka zajednica predstavlja hrvatske Nijemce u Radnoj zajednici njemačkih manjina Europe, koja djeluje unutar Europske federacije nacionalnosti (EUFED), a predsjednik naše Zajednice Vladimir Ham je i potpredsjednik EUFED-a.
Nijemci su dali velik doprinos razvoju naše zajednice. Spomenimo samo dvojicu s glazbenog područja: Ferdo Wiesner (Ferdo Livadić) i Ignac Fuchs (Vatroslav Lisinski). To su i primjeri "kroatizacije" Nijemaca, što je nama u Samoboru posebno poznato na primjeru Rudara...
Nedavno sam objavio knjigu Nijemci u Zagrebu i okolici kroz stoljeća i u njoj sam spomenuo oko 800 zaslužnika hrvatske povijesti koji su bili Nijemci ili njemački potomci. Velika većina njih su zaboravljeni ili namjerno prešućeni. Hrvatska historiografija vrlo rado prešućuje izvorna imena brojnih hrvatskih velikana koji su, osobito u vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda kao oduševljeni domoljubi, kroatizirali svoja imena. Uz ova dva koja ste spomenuli ja vam dodajem još i Ljudevita Gaja (Ludwiga Gaya), Ivana pl. Zajca (Johanna von Seitza), Dragojla Kušlana (Karla von Kuschlanda), Stanka Vraza (Jakoba Frassa), Augusta Šenou (Schönou) i Franju Kuhača (Franza Xavera Kocha). Uostalom, i majka bana Josipa Jelačića je bila Njemica Ana Maria Portner von Höflein. Takvih je slučajeva bezbroj. Neki od njih su promjenom imena i prezimena (katkad vlastitom odlukom, drage volje udajom, a katkad i pod pritiskom) izgubili manjinska obilježja. Tko zna, primjerice, da je Bratoljub Klaić bio Nijemac (Adolf Klotz)? Ili velika hrvatska dramska redateljica i pedagoginja Ivica Boban, koja je unuka čuvenog hrvatskog liječnika Ignaza - Vatroslava Florschütza? Nacionalna krutost ili isključivost je tu potpuno besmislena, jer mi napokon moramo shvatiti da je suvremeni hrvatski nacionalni identitet sagrađen od mnoštva identiteta i da mnogi od nas s punim pravom mogu njegovati i poštivati svoje mnogostruke identitete. I po tome smo zapravo Europa i Europljani. Primjerice, neki hrvatski velikani su po porijeklu bili etnički Nijemci, a rođeni su ili su im roditelji došli iz Češke. Upravo je fantastično da ih svojima s punim pravom mogu smatrati i Hrvati i Nijemci i Česi, a mnoge od njih i Austrijanci. Mnoge osobe njemačkoga porijekla bile su vrlo istaknute u hrvatskoj kulturi, umjetnosti, znanosti, gospodarstvu, politici, upravi, vojsci, sportu, crkvenoj povijesti i tako dalje. Nema područja na kojemu nisu bili pioniri, pokretači, začetnici, stvaraoci ili reformatori. Mi smo na njih vrlo ponosni. Svojom novom knjigom ispričat ću stotine njihovih biografija. Spomenuli ste stanovnike samoborskih Ruda kao primjer kroatizacije, odnosno asimilacije. Točno tako. Danas nam njihova prezimena, kao i tradicije koje čuvaju, kazuju o njihovom porijeklu: Maurer, Moszer, Kostell (Kostelac), Büchler (Pihler), Nikell (Nikl), Kucher (Kuhar), Lechbaumer (Lehpamer), Schuster (Šujster, Šuster), Pamer, Muder, Hoffer, Zalohar, Stengel (Štengl), Stibohar, Frözel (Fresl), Kummerle, Kökl (Kekel), Lebegner, Laufer i druga. Možda na prste jedne ruke možete nabrojati one koji se još uvijek smatraju Nijemcima. Većinu njih i danas susrećemo u Rudama i samoborskom kraju, ali mnogi od njih su se raselili u više valova, nakon zatvaranja rudnika i nakon svjetskih ratova prema Slavoniji, Zagrebu i Gorskom kotaru. Dio njih je otišao i u Njemačku za vrijeme II. svjetskog rata. Na širem području Samobora najpoznatije njemačke obitelji, koje su dale mnoge istaknute građane i gradonačelnike, liječnike, pravnike, učitelje, tvorničare, znanstvenike, sportaše, svećenike, umjetnike, bile su ili su još uvijek Praunsperger, Reiser, Wiesner, Schmidtchen (Šmidhen), Schufflay, Kiepach, Paar, Lang, Allnoch, Wagner, Glaser i Lepel-Gnitz.
Kako, kao predstavnik njemačke nacionalne manjine u Zagrebačkoj županiji, surađujete sa županijskom upravom? Ima li ideja i mogućnosti za poboljšanje te suradnje?
Naša se suradnja odvija na dva načina. Većinu toga komuniciramo izravno, ali dio toga i putem županijske Koordinacije predstavnika i vijeća nacionalnih manjina. Moram reći da Zagrebačka županija spada u sam vrh hrvatskih županija kad je riječ o odnosu prema nacionalnim manjinama, odnosno njihovim predstavnicima i vijećima. U nadležnosti smo Skupštine županije i mogu reći da nas se uvažava, s nama se komunicira, omogućava nam se da imamo svoje male urede i da realiziramo naše specifične programe i projekte. Financijska potpora koju nam županija daje putem svoga proračuna nije osobito velika, ali je iznimno važna, jer teško da bismo bez nje mogli funkcionirati. Naše su potrebe mnogo veće, ali cijenimo svaki napor da nam se pomogne. Meni i mom zamjeniku Oliveru Štenglu, konkretno, pomaže i neformalna udruga Hrvatsko-njemački kulturni klub Zagrebačke županije, s kojom realiziram dobar dio svojih aktivnosti. Klub čine ne samo pripadnici moje manjine, nego i oni koji poštuju njemačke tradicije i kulturu. Predstavnici županijske Skupštine odazivaju se na naše pozive, posjećuju naše manifestacije i događanja i time iskazuju svoju potporu, što je jako važno. S druge strane, i mi manjinci to vraćamo stvaranjem kulturne raznolikosti organizacijom kulturnih događanja, javnih predavanja, izdavanjem važnih knjiga. Mislim da naša županija može biti s punim pravom ponosna na nas kao svoje aktivne i kreativne građane.
Robert Škiljan
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)