30.03.2022.

Larisa Gatačkić, učenica Srednje strukovne škole Samobor, smjer vozač motornog vozila, u razgovoru za Glasnik otkriva svoje nemale poduzetničke ambicije

Voziti kamion, završiti fakultet, otvoriti firmu

Larisa Gatačkić, učenica Srednje strukovne škole Samobor, smjer vozač motornog vozila, u razgovoru za Glasnik otkriva svoje nemale poduzetničke ambicije

Već smo odavno navikli na brisanje granica između “muških” i “ženskih” zanimanja. Kuhača u ruci više nije ženska povlastica, a sutkinje sve češće “kroje pravdu” na nogometnim utakmicama. Nabrajanje takvih primjera koštalo bi nas vremena i prostora, pa radije upoznajmo Larisu, koja je izabrala zanimanje vozačice motornog vozila, po mogućnosti šlepera.

Kako i zašto si odlučila upisati baš ovaj smjer u srednjoj školi?

Od malena sam s tatom stalno bila u garaži dok bi on nešto radio oko auta i to mi je bio zabavno. Više sam voljela to, nego igrati se nešto drugo, uobičajeno za cure.

Bit ćeš profesionalna vozačica. Što bi konkretno htjela voziti?

Voljela bih jednog dana voziti kamion s dvije prikolice, veliki “šleper”.

Kako zamišljaš taj život?

Takva vozila podrazumijevaju i dulja putovanja. Najprije bih vozila, a kasnije planiram otvoriti firmu za tu vrstu transporta s kamionima.

Za to treba i kapital. Kako do njega?

Plan mi je najprije završiti ovu trogodišnju školu, dodatno upisati 4. godinu, a zatim i na Prometni fakultet. S time se već, uz posao, može zaraditi za početak i kupiti prvo manje vozilo.

Što kaže obitelj? Imaš li njihovu podršku?

Imam dobru podršku, a i povijest žena vozača u obitelji. Sestri-čna također pohađa ovu školu za vozača, djed je profesionalni vozač, a i svi ostali u obitelji voze. To nam je nekako u krvi.

A što kažu prijatelji i kolege iz razreda?

Isprva im je bilo čudno što sam odlučila upisati ovaj smjer, ali sada su se naviknuli, prihvatili.

Ima li još budućih vozačica u tvojem razredu?

Na početku školovanja bile smo 4 djevojke u razredu, no jedna je otišla. Znači, sada smo tri, a ostali su dečki, njih 14-orica.

Kakav je osjećaj biti žensko u pretežito “muškom” zanimanju?

Meni to nije ništa posebno. Volim ići u školu, jer mi je sve zanimljivo, a imam i taj svoj cilj.

Pohađaš i praksu. Kako se stariji, iskusni majstori i vozači odnose prema tebi?

Ni tu nema nikakvih problema. Svi su kolegijalni i nastoje mi prenijeti sva ona druga, praktična znanja i “tajne” posla koje se ne uče u školi.

U slobodno vrijeme baviš se nogometom. Kako je do toga došlo i gdje igraš?

Pratim nogomet već dosta dugo, a počela sam igrati 2018. godine. Krenula sam u Bregani s curama, ali tamo to nije bilo nešto ozbiljno. Sada stalno treniram u Klokočevcu s muškom ekipom.

Koja ti je omiljena pozicija?

Igram najčešće u obrani, na mjestu desnog beka.

Planiraš i tu neku karijeru?

Ne. Igram nogomet za razonodu, ali kada bi tu blizu postojao pravi ženski klub, možda bih se uključila. Za sada mi je ovo dovoljno, a i ne znam koliko bih uz budući posao imala vremena za ozbiljnije bavljenje nogometom.

Robert Škiljan

 

Larisa Gatačkić, učenica Srednje strukovne škole Samobor, smjer vozač motornog vozila, u razgovoru za Glasnik otkriva svoje nemale poduzetničke ambicije

Arhiva 2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002