Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Viktor Jozić, novi predsjednik Samoborskog športskog saveza

Najvažniji su pošteni kriteriji

Viktor Jozić rođen je 1962. godine u Skoplju, današnjoj Sjevernoj Makedoniji, gdje završava i srednju školu. U Zagreb dolazi na studij teologije, koji i završava 1991. godine. Radio je kao vjeroučitelj u zagrebačkoj OŠ Vjenceslava Novaka i Centru za autizam. Svo to vrijeme bavi se i sportom, a aktivno se u sustav paraolimpijskog sporta uključuje radi sina Pavla, uspješnog sportaša i jedinog samoborskog paraolimpijca. Danas je trener u Stolnoteniskom klubu osoba s invaliditetom Sinergia Samobor, koji postiže iznimne sportske rezultate.

Svi kažu da dobro poznajete situaciju u sportu, a sada ste i na čelu Samoborskog športskog saveza. Kojim idejama i programom ste se vodili u svojoj kandidaturi, što kanite promijeniti po pitanju rada i organizacije saveza?

Bio sam iznenađen i počašćen ovom kandidaturom, jer Samobor ima dugu sportsku tradiciju i vrlo uspješan savez koji brine o lokalnom sportu, ali i šire. Ne treba tu raditi radikalne rezove, ali svaki pomak prema boljem je dobrodošao. Prije svega mislim na uvođenje u sustav ostalih klubova, kojih su članovi i osobe s invaliditetom, iskorak prema europskim projektima te rad s ostalim sličnim udrugama. Tu zaista dobro poznajem situaciju, a dovoljan je podatak da je naš samoborski stolnoteniski klub osoba s invaliditetom na zadnjem europskom prvenstvu dao 30% reprezentativaca. Puno se radilo i na organizaciji državnih prvenstava i međunarodnih turnira, što nam je jako važno.

Treba li više podupirati one uspješne, koji su se već dokazali, ili sve podjednako, bez obzira na rezultate? Koji je vaš stav?

Važni su, prije svega, pošteni kriteriji prema svima. Jer, sport nije samo rekreacija i masovnost, kao što to nisu samo natjecanja i vrhunski rezultati. Sport je sve to. U piramidi sporta svima mora jednako biti dostupna infrastruktura te kvalitetan i stručan rad svih službi.

Ima li Samobor tu potrebnu infrastrukturu?

Ima. Upravo zato smatram da Samobor ima mogućnosti i potencijala da njegovi sportaši dosegnu još višu, vrhunsku razinu. U jednoj međunarodnoj studiji ističe se kako Samobor ima fenomenalan položaj - u blizini je 5 velikih zračnih luka, od Zagreba, Beča, Budimpešte, Ljubljane do Beograda, potom i pomorskih luka (Rijeka, Trst, Kopar), što uvelike olakšava organizaciju svakog većeg sportskog događanja. Inače, po lokalnom pitanju Samobor stoji vrlo dobro, ali treba iskoristiti i taj širi potencijal, jer za sada Hrvatska nema neki nacionalni sportski centar, a tu bi se svi kapaciteti Samobora mogli razviti. S druge strane, premalo sudjelujemo u projektima van Europe, što je moguće i, dapače, poželjno. Tu želimo stvoriti tim koji će procijeniti situaciju, pojačati povlačenje sredstava iz europskih fondova, a onda i šire, jer Samobor ima te mogućnosti, ima sredstava za gradnju novih objekata.

Što se toga tiče, kakva je suradnja s Gradom i novim gradskim čelnicima?

Do sada sam više bio fokusiran na rad sa svojim klubom i udrugom i do sada je suradnja zaista bila izvanredna. Isto to očekujem i od nove gradske vlasti, jer lokalna samouprava dužna je brinuti i o segmentu sporta, ako ništa drugo po zakonu. Sport i sportaši važan su dio svakog društva i ne radi se samo o vrhunskim sportašima i uspjesima. Samo tražimo ono što nam pripada, jer itekako doprinosimo ugledu zajednice u cjelini.

O tome svjedoči i zadnja izborna skupština Samoborskog športskog saveza, kojoj su se gotovo svi odazvali. Što su vam gradski čelnici obećali? Ima li naznaka da će se u domaći sport još više ulagati?

Od skupštinara smo dobili punu podršku, što nam je snažna poruka da u svom mandatu opravdamo i program koji smo ponudili. Prihvatio sam kandidaturu pod uvjetom da upravo iskusni znalci, kao što to jesu Šimunec i Kelečić, budu dio tima. Od nove gradske vlasti očekujemo ne samo zadržavanje dosadašnjeg standarda kada je samoborski sport u pitanju, već i poboljšanje i dodatnu potporu u svim segmentima koje sam spominjao. Na koncu, to je bio i dio njihovog izbornog programa.

Svi u početku uvijek obećavaju. Što je od toga zapravo ostvarivo i moguće?

Osobno sam težak na obećanjima, što sam i rekao na ovoj izbornoj skupštini. Jer, nakon ovog našeg izbora nitko već sutra neće dobiti ni novi prostor, ni bolji teren za vježbanje, niti, za sada, više novca. Nastavljamo rad na započetim projektima, sve uz ciljane pomake koje smo si zadali.

Ipak, u sportu se najviše pamte rezultati.

Idemo najprije na realno moguće. Koronakriza je uvelike, blago rečeno, poremetila doslovce sve u sportu, pa tako i nama. Nikada nije bila veća razlika u mogućnostima i slobodi treniranja pojedinih sportaša i klubova, od lokalne do svjetske razine, što se na koncu reflektiralo i na rezultate u svim granama sporta. Ono što me veseli je to što u Samoboru ima puno kvalitetnih ljudi, koji su se i odazvali na naš poziv da sudjeluju u programu SŠS-a koji smo predložili. Žao mi je samo što u ovom sastavu, od njih 5 ili 6, koliko je predstavnica sportskih klubova ili udruga, nemamo u Izvršnom odboru nijednu damu.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)