Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Kristijan Brkić, ravnatelj Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje

Ljudi nestaju, šuma se vraća

Kristijan Brkić rođen je u Zagrebu 1975. godine, po struci je geograf. U Samoboru najprije provodi veći dio vojnog roka, a nedugo nakon toga zapošljava se u izdavačkoj kući Meridijani, koja je specijalizirana za geografska i povijesna izdanja. Nakon Meridijana dolazi u Javnu ustanovu Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje, započevši kao stručni voditelj jednog od EU projekata. Dužnost ravnatelja Parka prirode obnaša već skoro četiri godine.

Pojasnite ukratko čitateljima od kada postoji i što zapravo jest Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje?

Područje Žumberka i Samoborskog gorja proglašeno je 1999. godine od Hrvatskog sabora zaštićenim područjem u kategoriji Parka prirode ponajprije zbog njegove velike bioraznolikosti, a druga velika vrijednost ovog područja je očuvan tradicionalni mozaični krajobraz. Za razliku od nekih drugih zaštićenih područja, oba spomenuta elementa su posljedica višestoljetnog tradicionalnog načina života ljudi u tom kraju. Prije dolaska stanovništva to je bila samo šuma, koju su ljudi počeli krčiti za kuće, pašnjake, livade, oranice, za ono što im je trebalo za život, za poljoprivredu, a time su omogućili širenje bioraznolikosti, jer su se počele razvijati i nastanjivati i brojne druge biljne i životinjske vrste. Nama su najznačajniji travnjaci i pašnjaci, gdje na pojedinim visokogorskim lokacijama imamo i preko 40 biljnih vrsta na 1 m2. Tako su ljudi, nenamjerno, usput, zapravo jako povećali tu bioraznolikost. Danas se gotovo četvrtina svih biljnih vrsta koje postoje u Hrvatskoj može naći u našem Parku prirode.

Je li stanovništvo svjesno tih vrijednosti? Kako surađujete s lokalnom zajednicom, a kako s jedinicama lokalne samouprave, odnosno Gradom Samoborom?

Naš najveći problem je što se u zadnjih otprilike 150 godina pet puta smanjio broj ljudi na Žumberku. Ostali su stari ljudi, mladi su se raselili, a oni koji su ostali rijetko se bave poljoprivredom. Tako se šuma postupno vraća i polako gubimo te vrijedne raznolike površine. S preostalim stanovništvom surađujemo na način da mi održavamo te travnjake koliko možemo, za što oni više nemaju snage, ali niti potrebe. Prošle godine smo održavali više od 175 ha travnjačkih površina, a ove pandemijske smo uz sva rezanja proračuna uspjeli izmalčirati i pokositi više od 100 ha travnjačkih površina. Od toga više od polovice ih je na administrativnom području Samobora.

Jedan od problema, ne samo kod nas, već i u drugim zaštićenim područjima diljem svijeta, je i taj što lokalno stanovništvo nema uvijek i pozitivno mišljenje o Parku. Jedan od razloga je i taj što od nas imaju očekivanja koja nisu naš "posao", jer često se misli da smo mi zaduženi i za bolje ceste i ostalu infrastrukturu, ono što mora odraditi lokalna samouprava. Mi kao ustanova ne ograničavamo gospodarske aktivnosti ili gradnju više nego je definirano zakonima i prostorno-planskim dokumentima. Ono što činimo je da naši čuvari prirode - rendžeri, koji su svakodnevno na terenu, uočavaju nedozvoljene radnje i nepravilnosti pa odmah reagiraju, dok bi negdje drugdje prošli mjeseci ili i dulje dok neka nadležna inspekcija ne bi uočila prekršaj.

S obzirom da je vaš osnivač Republika Hrvatska, kako i što lokalna samouprava može učiniti da se poštuje i razvija područje Parka prirode? Kakva je ta suradnja?

Sa svim lokalnim samoupravama jako dobro surađujemo, a to su gradovi Samobor, Jastrebarsko i Ozalj te općine Žumberak, Klinča Sela i Krašić. Gotovo svi uspijevaju izdvojiti određena financijska sredstva pa nas podupiru u održavanju travnjaka i ostalim aktivnostima, a u stalnim smo kontaktima i s turističkim zajednicama, s kojima radimo na projektima promocije Parka. Upravo s Gradom Smoborom započinjemo rad na jednom većem projektu vezanom za posjetiteljsku infrastrukturu, ali o tome ćemo vas obavijestiti kada budemo imali više detalja. Na području Općine Žumberak provodimo projekt Posjetiteljski centar Sošice vrijedan 27 milijuna kuna, što je najveće ulaganje na području Žumberka ikada, a očekujemo da će taj projekt pokrenuti razvoj cijelog središnjeg dijela Žumberka. Već niz godina djeluje i Posjetiteljski centar Budinjak, zahvaljujući prostoru koji nam je na korištenje dao Grad Samobor, a koji svojim sadržajima privlači brojne posjetitelje. K tome, nije zanemariva ni financijska pomoć Grada kod manjih projekata, kao ni ostala sustavna podrška gradskih odjela i institucija.

Kako se zapravo financira Ustanova Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje?

Mi ne naplaćujemo ulaznice pa gotovo u potpunosti ovisimo o državnom proračunu. Od vlastitih prihoda, u normalnim godinama poslovanja, tu su sredstva od provedbe edukativnih programa, što nam je, uz zaštitu prirode, prioritet, jer njima potičemo mlade da dolaze u prirodu, uče o prirodi i čuvaju je. Tu su nam, uglavnom, partneri škole. Prošle 2019. godine, koja je bila prosječna, naš je proračun iznosio oko 2,5 milijuna kuna, kojima treba dodati 50–60 tisuća kuna vlastitih prihoda te 60-ak tisuća kuna ostvarenih suradnjom sa spomenutim gradovima i općinama.

Koji su Vam daljnji planovi razvoja općenito, a što se može napraviti ili završiti već sljedeće godine?

Najveći zadatak i cilj nam je sljedeće godine završiti projekt Sošice, koji je infrastrukturno vrlo zahtjevan. Završetak gradnje predviđen je za ožujak sljedeće godine, nakon čega slijedi unutarnje uređenje, a do početka jeseni planiramo i njegovo otvaranje za posjetitelje. To će utjecati i na velik dio naših aktivnosti, jer su u centru planirani i smještajni kapaciteti za školu u prirodi i volontere te moderan interpretativni centar, koji bi značajno promijenili sliku tog dijela Žumberka. Bit će to nešto posve novo za sve nas, ali i za povećani broj posjetitelja koje očekujemo. Usput, kod Ozlja smo, u suradnji s lokalnom samoupravom, uspjeli obnoviti jednu staru školu, koja će također postati posjetiteljski centar, a u Budinjaku dovršavamo rekonstrukciju tumula 39, najznačajnijeg arheološkog nalaza na ovom području. Sljedeće godine ćemo obnoviti poučnu stazu Izvori života u selu Dane te postavljamo i popravljamo signalizaciju na biciklističkim i planinarskim rutama. No, jasno je, sljedeća godina bit će vrlo izazovna i vidjet ćemo što sve još možemo realizirati.

Koliko godišnje zapravo možete raditi na terenu, s obzirom na vremenske uvjete?

Rad Posjetiteljskog centra Budinjak kreće od travnja pa do rujna ili listopada, što zaista ovisi o vremenskim prilikama. To je nekih 7-8 mjeseci kada smo dežurni vikendima i praznicima te pozivamo posjetitelje da dođu u naše gorje na cjelodnevni izlet, jer im nudimo brojne sadržaje. Prepoznali su to i naši gosti u ovoj nemiloj situaciji s koronavirusom, nastojeći provesti vrijeme u prirodi i zdravo se rekreirati, a prostranstvo Parka pruža dovoljno prostora da se ne moraju gužvati s drugim izletnicima. Imali smo iznenađujuće velik broj posjetitelja baš u tom razdoblju, što nas je itekako veselilo. Pred nama je vrijeme "aktivnog mirovanja", jer ćemo zbog hladnijeg dijela godine, ali i štednje koju je nametnula pandemijska situacija, biti manje vani, ali imati i više vremena za osmišljavanje novih projekata i aktivnosti.

R.Š.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)