Predsjednica samoborskog ogranka HSLS-a Ivana Eror Lišnjić
Država je tu da nam osigura slobodu
Za početak, recite nam nešto o sebi. Kako je teklo Vaše obrazovanje, gdje ste stjecali prva radna iskustva i na kojim poslovima sada radite?
Rođena sam u Zagrebu 1982. godine, ali sam dobar dio djetinjstva provela na selu kod bake i djeda u čazmanskom kraju i Lici, okružena radovima na polju. Tako mi ni okopavanje kukuruza po najjačem suncu niti vožnja traktora nisu strani. Osnovnu školu sam završila u Velikoj Gorici, kada se počinjem baviti sportom i treniram odbojku nekih desetak godina. Odlučujem se dalje za VII. gimnaziju u Zagrebu i već na pola puta počinjem razmišljati o radu za državu. Tako je to tada meni zvonilo u glavi... Upisujem Fakultet političkih znanosti i završavam smjer Javne politike, menadžment i razvoj. 2006. godine dobivam mjesto vježbenice u Ministarstvu poljoprivrede. Tražili su mlade ljude spremne raditi, a da znaju više stranih jezika, za poslove vezane uz pretpristupne pregovore s EU. Obzirom da sam od rane osnovne škole učila njemački i engleski i paralelno učila francuski privatno, nije mi to bio problem. Kao pomoćno i administrativno osoblje imala sam priliku uživo promatrati pretpristupne pregovore i kako je to zapravo raditi u Bruxellesu. Željna promjene, 2009. godine se javljam na natječaj Ministarstva gospodarstva za radno mjesto koje se odnosi na poticanje ulaganja i privlačenje investicija. Primaju me u tadašnji Odjel za poticanje ulaganja i izvoz. Od tada su mi radni dani počinjali i završavali s investicijskim studijama, telefonskim razgovorima i sastancima s poduzetnicima iz cijele Hrvatske. Kad u jednom danu imate na sastanku poduzetnike iz Međimurja, Dalmacije i Slavonije čujete i vidite sve, a, što je najvažnije, upoznate raznolikost mentaliteta i pristupa radu u različitim dijelovima zemlje, to je nešto fenomenalno. Raznolikost vam proširi vidike, postanete tolerantniji i počinjete razumijevati i ono što sami nikada ne biste zastupali ili mislili. Šefovi su ubrzo shvatili da sam zagrizla i da me ne treba puno voditi za ruku pa me promoviraju u voditeljicu tadašnjeg Odsjeka, kasnije Odjela za poticanje ulaganja i investicije. 2015. godine prelazim na poslove koji su vezani za EU fondove, ali mi je do današnjeg dana rad s poduzetnicima bio i ostao najdraže iskustvo, zbog kojeg ću poduzetnike uvijek iznimno cijeniti, jer biti poduzetnik u Hrvatskoj nije lako. Nakon godina života u Zagrebu, 2017. godine sa suprugom i malim djetetom selim u lijepi Samobor, upoznajem iznimno drage ljude i gradim novi dom. S već izgrađenom karijerom u državnoj službi i s nešto malo više pameti, iskustva i mudrosti, razmišljam o aktiviranju u društvenom životu zajednice. Po svjetonazoru sam liberal, vjerujem u snažnog pojedinca kojeg nitko ne treba voditi za ruku i govoriti mu što treba raditi, kako misliti i što i kada govoriti. Poštujem tuđi izbor kao jednokovrijedan mojem. Država bi tu trebala biti da nam osigura slobodu, da bez ograničenja budemo to što jesmo i želimo biti i da nam omogući da stvaramo dodanu vrijednost do razine naših maksimalnih sposobnosti i kapaciteta.
Povod ovom razgovoru je najava revitalizacije samoborskog ogranka HSLS-a i nastup na predstojećim lokalnim izborima. Što je potrebno uraditi za povratak na mjesto koje je nekad zauzimao? Kako vidite svoju lidersku poziciju u samoborskom HSLS-u?
Moj politički angažman je započeo nakon što sam počela pratiti rad g. Hrebaka u Bjelovaru, kao gradu koji sam kao dijete i u mlađim danima često posjećivala. Shvatila sam da on stvarno radi konkretne i korisne stvari koje su razvile Grad i u društvenom i u ekonomskom smislu te da mu je bitna transparentnost rada prema građanima, da se kontinuirano trudi i ne staje nakon jednog uspjeha. Treba imati puno snage za takvo djelovanje, a snaga i energičnost su za bavljenje politikom i vođenje, po mojem skromnom sudu, presudni. O tome ovisi hoće li vas ljudi vidjeti kao lidera, osobu koja zna što radi i sposobna je od mogućeg i dostupnog postići cilj. Nakon što sam došla živjeti u Samobor i počela proučavati društveni i politički život Grada, bila sam iznenađena što u predstavničkom tijelu više nema zastupljenih liberala. A nekad je stranka imala i gradonačelnika... Moj angažman tek kreće, imam izgrađenu karijeru u službi, imam sve što mi u životu treba i želim svoju energiju usmjeriti na postizanje nečeg korisnog i za druge, a da to jednog dana osjete i naša djeca. Ljudi su dosta rezignirani, razočarani i, nažalost, apatični. Treba unijeti novu energiju u politički i društveni život zajednice. U Samoboru sam okupila sjajnu ekipu, nešto starih i nešto novih članova, dobar spoj iskustva i znanja, energije, poduzetničkog duha i stručnosti. Nije prvi put da vodim tim i gušt mi je i izazov raditi s ljudima. Kod lidera je najvažnije da ima snažnu volju i energičnost koju prenosi na druge, da ljude osnažuje da budu više nego što su prije bili, da se osjećaju korisno. Osobno se ne kanim ni s kim prepucavati i hvatati bodove na razinama niskih strasti. Vodim se isključivo razumom. Otporna sam na udarce, nije mi niti u državnoj službi išlo sve glatko. U politiku sam ušla da ostanem i da jednog dana, kada odraste, moje dijete ima bliski primjer pojedinca koji je doprinjeo boljem životu sredine u kojoj živi i uspio ostvariti barem dio ciljeva, jer je bio uporan.
Kako vidite vođenje Grada Samobora od strane aktualne vlasti? Gdje su moguća poboljšanja, promjene ili novi iskoraci?
Samobor je divan grad i ja ga obožavam. Ljudi sve više bježe iz Zagreba, bježe od stresa, buke i asfalta, i dovoljno je da imaju dobru i brzu cestu koja ih spaja s radnim mjestom i 0% prireza. Samobor uz to ima dobre škole i vrtiće, puno se pažnje posvećuje radu s djecom s poteškoćama u razvoju i na tome upravi Grada treba čestitati. Međutim, Samobor je daleko od svojih petencijala u gospodarskom, turističkom i infrastrukturnom pogledu. Krenimo od najbitnijeg. Samobor nije među gradovima koji se mogu podičiti transparentnošću. Barem ne u sadržajnom smislu. Ono što Samoborcima sigurno treba je da znaju kako se točno troši njihov novac. Ali, ne iščitavanjem dokumenata sa skupnim opisima niti finanicijskih izvještaja u excel formatu, nego da u svakom trenutku na jednostavan i lako pretraživ način mogu pogledati kako gradska uprava troši svaku kunu njihovog novca, na što se točno troši i koliko, sve putem jednostavne aplikacije. Onda će Samoborci moći donijeti i kvalitetniju odluku o tome radi li uprava dobar posao. Bez nagađanja, treba prikazati ljudima svaku pojedinačnu isplatu iz gradskog proračuna i sve će biti jasno. Ne treba otići daleko po iskustvo, samo do Bjelovara. HSLS je na nacionalnoj razini dao važan doprinos transparentnosti zahtjevom za ugradnju odredbi o obveznom uvođenju transparentnog prikazivanja proračuna u Zakon o lokalnoj i podučnoj (regionalnoj) samoupravi. Uloga HSLS-a Samobor je da pomno prati i vodi računa da uprava Grada Samobora uvede transparentnost u svoj proračun i da to ne bude napravljeno samo da se zadovlji forma, nego da se jasno vidi svaka isplata s točno naznačanom namjenom i krajnjim primateljem. Pa onda lijepo svaki Samoborac može raditi i usporedbu, koliko košta neki zahvat u npr. Svetoj Nedelji ili Bjelovaru, a koliko u Samoboru. Tu su još i ostale teme, korištenje EU fondova, prijevoz prema Zagrebu, ulaganja u škole, jača administrativna podrška poduzetnicima, privlačenje stranih investicija... Ima dosta tema koje zahtijevaju konstruktivnu raspravu i poboljšanja, a koje su i u programu rada našeg ogranka.
Tko su, ako ih ima, mogući partneri HSLS-a u vođenju Grada u narednom razdoblju? Ili bi Vas, za početak, zadovoljio i ulazak u Gradsko vijeće?
Cilj je vratiti zastupljenost stranke u Gradskom vijeću, jačati ogranak i približiti se građanima, slušati njihove priče i probleme te nuditi rješenja sa stanovišta liberalne politike, u društvenom i ekonomskom smislu. Kao ogranak idemo polako, ali sigurno, korak po korak, jer ništa s dugoročnom perspektivom ne nastaje preko noći. Treba graditi prvo temelje. A Samobor je staro poznato trgovište, grad poduzetnika i kreativnih pojedinaca, on je u svakom pogledu i liberalni teritorij. Uz to, u Samobor se tijekom posljednjih dvadeset godina doselilo stanovništvo iz cijele Hrvatske, s različitim svjetonazorima, puno je tu i mladih obitelji s malom djecom koji sigurno žele tolerantne, proaktivne i liberalne predstavnike u vlasti i prije svega predstavnike koji vode brigu o budućim generacijama i transparentnom pravdanju svake kune koja se potroši iz gradskog proračuna. Jer, svaka ta kuna koja je potrošena na krivom mjestu ili nenamjenski predstavlja gubitak za razvojni potencijal Grada za buduće generacije. U komunikaciji s drugim strankama ćemo se voditi načelom političke tolerancije i uzajamnog uvažavanja, a ne destrukcije. Borba se treba voditi isključivo argumentima, boje su nebitne. Ne smijemo zaboraviti da o političkoj "svađi" može ovisiti i realizacija nekog projekta, što je prošlost znala pokazati. Stoga se takve situcije moraju izbjegavati pod svaku cijenu. Nisam naivna, nego naprosto razmišljam o krajnjem cilju kojem svi trebamo težiti, a to je razvoj Grada. Situacija s pandemijom ne ide u prilog niti jednoj manjoj stranci, pogotovo kada su izbori za manje od sedam mjeseci, ali dat ćemo sve od sebe i pritom paziti i na druge. Dugoročni cilj je, naravno, većina u Gradskom vijeću i kandidat za mjesto gradonačelnika.
Koliko HSLS-u pomaže ili odmaže dugogodišnje koaliranje na državnoj razini s HDZ-om? U Zagrebu su, pak, na suprotnim stranama...
HSLS je u povijesti svojeg djelovanja koalirao i s ljevicom i s desnicom, što potvrđuje liberalni karakter stranke. Prava liberalna stranka ima široki koalicijski potencijal i bira partnera s kojim može ostvariti zacrtane prioritete, one bitne dijelove programa od kojih ne može odustati. Liberalne opcije imaju veću zastupljenost samo u najrazvijenijim zemljama Europske unije, prije svega skandinavskim zemljama. U jednoj Njemačkoj im se rejting kreće oko 10%, međutim, što idete istočnije manja je i podrška liberalima. Naravno, treba uzeti u obzir i povijesno naslijeđe socijalizma i komunizma. Stoga nam ostaje biti jezičac na vagi u koaliciji s partnerom koji prihvaća i želi ugraditi u program rada naše prioritete, a to je u slučaju trenutne koalicije program transparentnosti. Tu HSLS ima konkretan proizvod, primjer i prijedlog – rad g. Hrebaka u Bjelovaru, koji je poslužio i treba poslužiti svim gradovima u Hrvatskoj kao uzor i primjer da se može kad se hoće. I, naravno, zahtjev koalicijskom partneru da se odredbe o transparentnosti ugrade u nacionalni zakonodavni okvir koji obvezuje sve jedinice lokalne samouprave. Kao politolog vrlo dobro znam da je politika djelovanje u okvirima mogućeg i dostupnog, a ne savršenog i željenog. Koalicija je moguća samo kada postoji suglasje oko bitnih stavova i dijelova programa. U posljednje vrijeme se dodatno počeo popunjavati i centar na političkoj sceni Hrvatske, ali ima tu više performansa nego bavljenja politikom.
Kako s pozicije i s iskustvom dugogodišnje djelatnice u državnoj upravi gledate na aktualno stanje u državi i društvu? Kuda nas ova pandemija može odvesti?
Nisam ovlaštena niti u poziciji da istupam ispred državne službe, ali kao građanka ove države i politolog mislim da je u trenutnoj situaciji presudno održati likvidnost gospodarstva i očuvati radna mjesta. Pritom Vlada treba biti u kontinuiranoj komunikaciji s poduzetnicima i u krizi, koja uvijek zahtijeva neprekidnu dinamičku prilagodbu, vršiti stalnu analizu učinaka mjera pomoći. Ako se i pogriješi, može se ispraviti. Smatram da je ključno mjesto u Vladi trenutno Ministarstvo financija i jačina konjunkture će ovisiti primarno o reakciji i fleksibilnosti tog resora. EU fondovi, kao vanjski izvor financiranja, su drugi ključni faktor oporavka. A kuda nas pandemija može odvesti, nadam se da će prije svega ljudi uspjeti zadržati zdrav razum i ne predati se psihozi i panici. Za gospodarstvo se konkretnom oporavku prije 2022. godine osobno ne nadam. Kriza ovaj put nije uzrokovana ekonomskim faktorima pa će možda oporavak biti brži nego nakon 2009. godine, ali će se zato manifestirati svi strukturni nedostaci koji koče brži gospodarski rast. Nikako mi se ne sviđa razina komunikacije kojoj svjedočimo u medijima i koja se rasteže od jednog ekstrema u drugi. Mladi dobivaju krive poruke, ne uči ih se toleranciji i međusobnom uvažavanju, ne daje im se do znanja da je OK biti drugačiji te da ekstreme i mržnju treba izbjegavati, jer su uništavali društva u prošlosti. Političari trebaju ego ostaviti doma, a na posao sa sobom nositi samo razum i intelekt.
Robert Škiljan
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)