Prof.dr.sc. Darko Ropac, epidemiolog, stalni kolumnist Glasnika Samobora i Svete Nedelje
U budućnosti su moguće i teže pandemije
Prof.dr.sc. Darko Ropac rođen je 1947. godine u Varaždinu. Gimnaziju je završio 1965. u Bjelovaru, a Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1970. godine. Doktorat medicinskih znanosti iz epidemiologije obranio je 1983. godine. Redoviti član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske postao je 1993., a za redovitog profesora epidemiologije izabran je 2003. godine na Medicinskom fakultetu u Splitu.
U kolovozu 1991. godine javlja se kao dragovoljac u Oružane snage RH. Do travnja 1992. godine bio je načelnik sanitetske službe za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem. Potom je bio zapovjednik Glavnog sanitetskog stožera RH. Promaknut je u čin brigadira početkom 1992. godine.
Od 1996. do 2003. godine nalazi se na mjestu ravnatelja Instituta pomorske medicine Hrvatske ratne mornarice u Splitu.
Od 2003. do 2005. godine radi na mjestu savjetnika za znanstveni rad u Zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije i na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu kao redoviti profesor epidemiologije i pročelnik Katedre za javno zdravstvo.
Godine 2003. stekao je zvanje primarijusa.
Do sada je u svom radu objavio više od sto i sedamdeset stručnih i znanstvenih radova. Bio je voditelj istraživanja u nekoliko znanstvenih projekata. Organizator je većeg broja znanstvenih kongresa i skupova. Urednik je i koautor 20 sveučilišnih i visokoškolskih te dva srednjoškolska udžbenika.
Objavio je četiri romana, a peti je u pripremi.
Za ratne zasluge i aktivno sudjelovanje u obrani tijekom Domovinskog rata odlikovan je s više ratnih odličja.
U Samoboru živi zadnjih 15 godina, a u Glasniku Samobora i Svete Nedelje piše redovito kolumnu koja bez prekida izlazi u zadnjih 170 brojeva.
U vrijeme pandemije virusom Covid-19 dovoljno je razloga za razgovor s ovim ugledenim epidemiologom, književnikom i kolumnistom, a za nadati se je da će njegovi stavovi i razmišljanja biti od koristi svima nama.
Za početak, u Samoboru živite 15 godina. Kako ste došli u naš grad i kako Vam se čini život u njemu?
Nakon završene profesionalne vojne karijere, a nastavka one sveučilišne, nastanio sam se sa suprugom u Samoboru. Izbor ovog prelijepog grada nadomak Zagrebu činio nam se najboljim izborom za kvalitetan život. Volim prirodu i često šećem po gradu, uz Gradnu do Vugrinščaka ili po okolnim brdima. Grad mi pruža idealno utočište za miran život i produktivan intelektualan rad.
Što Vas u Samoboru smeta? Što bi se moglo popraviti, biti bolje?
Očito je nastojanje gradske uprave da se problemi rješavaju na vrijeme. Rekao bih da komunalne službe odlično obavljaju svoje poslove. Grad je čist, parkovi uređeni, ceste asfaltirane, kulturni život je raznovrstan i bogat. Samobor je turistički grad u koji dolaze brojni domaći i strani posjetitelji pa je angažman turističke zajednice vidljiv. Osobno, a o tome sam u svojoj kolumni već ponešto zapisao, osjećam nedostatak zatvorenog bazena. Volim plivati pa ljeti gotovo svakodnevno preplivam 1500 m, ali zimi nemam te mogućnosti. A da ne govorimo o termalnim izvorima na kojima leži grad i bazenima u kojima sam se još kao dječak kupao, dolazeći u posjet prijatelju. Šteta i zadatak svakoj gradskoj vlasti da riješi taj problem.
Epidemiolog ste. Naravno, u žarištu zanimanja cjelokupnog čovječanstva je aktualna pandemija. Znanstvenici, ali i pisci brojnih distopijskih romana upozoravali su ili priču temeljili na jednoj pandemiji koja će, u budućnosti, uništiti svijet ili ga barem učiniti potpuno drugačijim. Je li to ova epidemija ili nas samo upozorava i priprema na jednu još opasniju, možda i fatalnu?
Svijet se kroz svoju povijest često susretao s pandemijama osobito opasnih zaraznih bolesti. Spomenimo samo neke, poput kuge (poznate kao "crna smrt"), kolere, velikih boginja i španjolske gripe. Tijekom tih pandemija umirali su milijuni ljudi zbog nepoznavanja putova širenja zaraze i nemogućnosti liječenja. Kuga je, primjerice, tijekom samo jedne pandemije u Srednjem vijeku usmrtila 80% stanovništva tada poznatog svijeta. A čovječanstvo je opstalo, razvilo se, te mnogostruko povećalo svoj broj. Tako će biti i s ovom pandemijom, koja nema tako visoku smrtnost kao neke ranije, u kojoj veći dio oboljelih možemo izliječiti i kojoj striktnim provođenjem preventivnih mjera (izbjegavanja bliskog socijalnog kontakta) možemo stati na kraj. Drugo je pitanje ekonomske ugroženosti stanovništva. Upravo zbog strogog provođenja preventivnih mjera stalo je gospodarstvo, osobito neki njegovi segmenti (turizam, koji je u RH od najvećeg značaja za državni proračun). To može dovesti do socijalnih napetosti posljedične promjene vlasti, pa čak i društveno političkog uređenja. Ova pandemija je dobar test organiziranosti pojedinih društvenih zajednica. Pokazala je svu apsurdnost krutog kapitalističkog poretka usmjerenog samo prema profitu. Svijet mora računati s time da će i u budućnosti biti teških i ozbiljnih pandemija. Bude li smrtnost kod neke od njih veća, to će posljedice biti teže. Dok se pronađe lijek, a vremena za pronalazak cjepiva treba još i više, pandemija može odnijeti i na milijune žrtava. S takvim scenarijem ćemo se sigurno sresti u budućnosti. Uzročnici zaraznih bolesti imaju prirodnu sposobnost genetskih promjena i prilagodbi na izmijenjene okolišne uvjete. A čovjek nesmotreno i nekontrolirano i krajnje nepovoljno utječe na promjenu okolišnih čimbenika. To nam se može osvetiti ne samo u promjeni klime, a prognoze u vezi s tim su dovoljno katastrofične, već i u vezi s pojavom izrazito opasnih uzročnika zaraznih bolesti. Nadam se da to neću doživjeti!
Postojala su dva krajnja scenarija borbe s virusom. Onaj "liberalni", koji pretpostavlja stjecanje "imuniteta krda" i onaj "totalitaristički", koji pretpostavlja i onemogućava apsolutno sprečavanje bilo kakvih kontakata među ljudima. Što mislite o njima?
U epidemiologiji je poznato da kod kolanja uzročnika u populaciji nastaje tzv. populacijski (kolektivni) imunitet. To je prirodni proces stjecanja otpornosti, često doživotne. Odličan je to mehanizam usporavanja i eliminacije neke epidemije. On je dobar, ako dotični uzročnik ne ugrožava zdravlje i živote članova populacije. Međutim, ako se 20% zaraženih mora liječiti u bolnicama, ako je liječenje skupo, ako za najteže treba veći broj sofisticirane medicinske opreme (npr. respiratori), ako ne postoji adekvatna terapija, ako je smrtnost između 5 i 10%, itd., tada se čini racionalnijim poduzeti jednostavne preventivne mjere koje podrazumijevaju prekid ili ograničenje socijalnog kontakta. Nažalost, te mjere povlače za sobom urušavanje gospodarstva. Ako se pusti epidemiji da nesmetano kola populacijom gubici će ionako biti još veći (skupo bolničko liječenje, nedostatak bolesničkih kapaciteta, lijekova, opreme, medicinskog osoblja i još puno toga), a gospodarstvo još ugroženije, uz moguć potpuni kolaps dotičnog društveno-političkog uređenja. To potvrđuje stanje u Švedskoj i Velikoj Britaniji koji su se opredijelili za takav pristup u rješavanju pandemije. Ljudi će se prokužiti (stvoriti imunitet), ali pod kojim uvjetima i uz koje posljedice po ljude i gospodarstvo? Dakako, populacijski imunitet se može postići cijepljenjem, ali za to treba postojati specifično cjepivo, za čiji razvoj i proizvodnju trebaju godine. A kada se cjepivo i proizvede, tada ga mi kao potencijalni korisnici ignoriramo pa se razina populacijskog imuniteta, koji bi garantirao prekid širenja uročnika, ne postiže. Osim toga, tu je i unošenje nesigurnosti u taj proces. Tome pridonose kojekakvi samozvani ignoranti cijepljenja kao najbolje mjere suzbijanja širenja zaraznih bolesti. Naravno, u ovakvoj situaciji opće prijetnje zdravlju nacije takvi "stručnjaci" su utihnuli. Čekaju mirnija vremena da unesu nesigurnost i nemir među građane, sve pod izlikom građanskih sloboda. Kod opasnosti građanske slobode nužno su ograničene!
Postoje i brojne teorije o nastanku virusa, pa i one bizarne...
Kod svake pojave do tada nepoznate bolesti (npr. SIDA) ili pojave uzročnika koji je promijenio neka svoja svojstva, pojave se teorije zavjere. Tako i kod ove pandemije. To nije nimalo čudno, jer ljudi pokušavaju protumačiti tu nesvakidašnju i opasnu pojavu nekim racionalnim objašnjenjima. Jedno od njih je i namjerno izazivanje epidemije puštanjem nekog laboratorijskog soja u populaciju. To bi spadalo u kategoriju biološkog rata. Biološki rat nije nepoznanica niti vojnim stručnjacima, a niti nama epidemiolozima. Bilo ga je i moguće će ga biti u budućnosti. Proces je jednostavan. U laboratoriju se proizvede soj kojem su namjerno promijenjena neka svojstva, poput infektivnosti i patogenosti. Potom ga se pusti u populaciju na određeni način (uzročnike respiratornih bolesti putem aerosola, crijevnih putem hrane ili vode, transmisivnih putem nekog hematofagnog insekta itd.). Međutim, onaj tko bi proizveo takvog uzročnika mora se pobrinuti da zaštiti sebe i svoje stanovništvo. A zaštita je proizvodnja cjepiva. Bez toga nema primjene biološkog oružja, jer su u protivnom svi podjednako ugroženi (i napadač i napadnuta populacija). A, kao što imamo prilike vidjeti, Covid – 19 virus proširio se bez iznimke po čitavoj kugli zemaljskoj. To ukazuje na prirodni proces, a ne namjerno izazvanu pandemiju.
Je li "zapad" olako shvatio opasnost od širenja virusa i njegov karakter?
To je točno. Olako je shvaćeno iz jednostavnog razloga što se željelo zadržati gospodarski prosperitet i spriječiti financijski gubitak onih najmoćnijih i najbogatijih. Pritom ih nije briga za najsiromašnije, a u ovoj pandemiji niti za srednji društveni sloj. To će im se sigurno obiti o glavu. Nemaju mogućnosti prekinuti pandemiju ni na koji drugi način, nego kako to nalaže epidemiološka struka. I što se kasnije opredijele za stručan pristup, to će posljedice po njihovo gospodarstvo biti teže.
Kako procjenjujete mjere hrvatske Vlade i nacionalnog stožera u borbi s virusom? Je li moglo drugačije, bolje...?
Mjere hrvatske Vlade i nacionalnog kriznog stožera su stručno utemeljene i dobro artikulirane. Do koje razine će biti efikasne ovisi o svima nama, o tome kako ćemo ih se pridržavati. Razina ograničenja uvodi se postupno, sukladno procjeni epidemiološke situacije. Još nismo u situaciji kada bi bilo potrebno uvesti mjere posvemašnje karantene, kako su to uvele neke druge države, kao, na primjer, Bugarska. To bi podrazumijevalo potpunu zabranu izlaska iz kuće. Za sada kod nas to nije potrebno. Dosadašnjim mjerama, kojih se, nažalost, neki ne pridržavaju, uspjelo se usporiti tzv. epidemijski val, pri čemu broj novooboljelih ne raste eksponencijalno, već je linearan, što omogućava zdravstvenom sustavu da uspješno odgovori ovom teškom organizacijskom izazovu. Članovi stožera odlično obavljaju svoj posao, a posebno želim pohvaliti njihovu prisutnost u medijima i istinito i pravovremeno iznošenje svih relevantnih činjenica o broju zaraženih, oboljelih, umrlih i izoliranih. Na nama je da se striktno pridržavamo propisanih preventivnih mjera i tako pridonesemo bržem zaustavljanju ove pandemije te bržoj normalizaciji života i gospodarstva. Nepoštivanje preporuka neposredno ugrožava ne samo naše živote, već i naše gospodarstvo, koje je tek izašlo iz ekonomske recesije, a sada je ponovno ugroženo.
Kako vidite život u Samoboru u ovim uvjetima? Nose li se Samoborci dobro s novonastalom situacijom?
Mislim da su Samoborci vrlo savjesni građani koji prihvaćaju preporuke nacionalnog stožera civilne zaštite. Redovi su na otvorenom ispred trgovina, ljudi stoje na propisanoj udaljenosti, nose se maske, a neki i rukavice. U zatvorenom prostoru zadržavaju se vrlo kratko. Ne odlaze na druženja niti se okupljaju. Došlo je lijepo vrijeme i sigurno se ljudi pitaju mogu li prošetati. Kako za sada nije propisana zabrana boravka na otvorenom, to znači da je moguće otići u šetnju u prirodu, pri čemu je obavezno zadržati propisanu udaljenost socijalnog kontakta. Poznat je utjecaj sunčevih zraka i ozona na mikroorganizme. Virusi su osobito osjetljivi na vanjske uvjete, jer je njihov prirodni milje unutar žive stanice nekog organizma. Stoga oni izvan tijela brzo propadaju pa u tom smislu treba gledati na Sunce kao našeg saveznika u borbi protiv ove pandemije. Ipak, ako niste izlazili do sada, nemojte niti sada. Ostanite neko vrijeme kod kuće, čime ćete neposredno dati svoj doprinos bržem savladavanju ove nedaće. Za šetnje i druženja bit će vremena kada zaustavimo ovu pandemiju. A to doista ovisi isključivo o svakom od nas. Stoga, budimo savjesni!
Robert Škiljan
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)