Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Razgovor: fotograf Josip Grđan, Varaždinac i naturalizirani Samoborac

Krenulo mi je kad sam upoznao ljude

Josip Grđan rođen je u malom mjestu Lovrečanu pokraj Varaždina, u kojem završava i osnovnu školu. Već tu počinje njegovo zanimanje za fotografiju pa se učlanjuje u foto sekciju i u literarnu grupu. Kao strojarski tehničar, što mu je i struka, više od 20 godina radi kao glavni tehnolog u nekoliko velikih poduzeća u Varaždinu i okolici. Nakon 1995. godine, i odlaska tvrtke u kojoj je radio u stečaj, počinje se baviti novinarstvom i fotografijom, najprije kao vanjski suradnik i fotoreporter lokalnih novina. Samoborci ga već godinama ponajprije poznaju kao vrsnog fotografa.

Otkud Varaždinac u Samoboru?

Sada je već punih 10 godina kako sam u Samoboru. Počelo je, naravno, slučajno, stjecajem okolnosti. Te 2008. bio sam službeni fotograf varaždinskog Špancirfesta pa sam tako svakodnevno pratio i obrtnike izlagače koji su tamo dolazili iz različitih krajeva Hrvatske. Među njima je bila i Silva Krajačić, Samoborka koja je tamo na svom štandu oslikavala jedno veliko licitarsko srce na staklu, što je izazvalo moju pozornost. Tako smo se upoznali i mogu reći da se dogodila ljubav na prvi pogled, jer sam se već u dvanaestom mjesecu iste godine preselio u Samobor. Od tada radimo i stvaramo zajedno.

Kako vidite Samobor kao "dotepenec", ali i kroz objektiv svojeg fotoaparata, po kojemu Vas Samoborci nadaleko prepoznaju?

K'o rođenom Varaždincu nije mi padalo napamet napuštati taj lijepi grad i nisam ni sanjao da ću jednom živjeti negdje drugdje. No, Samobor mi se zbilja dopao od samog početka. Ima taj svoj šarm, tu je rječica koja prolazi centrom, mostovi, šetnice, i time me osvojio. Kako se ne odvajam od svog fotoaparata, počeo sam sve to slikati i dublje ulaziti u sve kutke grada. Ispočetka nisam bio zadovoljan fotografijama, a krenulo mi je kad sam upoznao i ljude i tu se sve otvorilo. Posebno me oduševljava bogatstvo kulturnih događanja, pogotovo glazbenih, zatim obrta i svega ostaloga. Upoznao sam povijest grada, ali jako me zanimaju i živi ljudi, svjedoci vremena.

Već nekoliko godina, uz ostalo, radite i kalendar s motivima Samobora. Kako će izgledati ovogodišnji kalendar našega grada?

Već dugo radim tematske kalendare. Što se tiče Samobora, osim motiva samoga grada i okolice, zanima me njegova kulturna baština, nošnje i sve vezano uz tradicijske običaje. Prvi samoborski kalendar sam napravio za 2011., dakle čitavu 2010. sam ga pripremao, i od tada ih radim svake godine. Ovogodišnji kalendar, onaj za 2019., bit će kombinacija i spoj gradskih motiva i nošnji. K tome, uvijek pratim i godišnja doba pa su te fotografije i svjedočanstva o vremenskim mijenama u Samoboru. Kalendar tiskam u nakladi od 1000 do 1500 komada i za njega vlada sve veći interes. Osim u Samoboru i okolici, oko 20-ak kalendara svake godine završi i u inozemstvu, od Australije do Švedske, što mi je posebno drago.

Kako i gdje se može nabaviti novi kalendar?

Po cijeni od 30 kuna kalendar se može kupiti u suvenirnici Srčeko, pod zidom ispod crkve sv. Anastazije na glavnom gradskom trgu, a za veće količine i narudžbe odobravamo i popuste prema dogovoru.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)