Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Snježana Hofer, predsjednica Rukometnog kluba Rudar

Imperativ kluba je ostati među najboljima

Snježana Hofer rođena je Samoborka, odnosno Rudarica, a u Rudama i danas živi i radi. Po zanimanju je učiteljica i radi u Područnoj školi Manja Vas. Rukometom se bavila od malih nogu, jer cijele obitelji – Hofer i Skendrović, kako joj je djevojačko prezime, već desetljećima žive s rukometom. Ima troje djece, a suprug je i trener u klubu.

Kako ste postala predsjednica našeg najuspješnijeg rukometnog kluba?

Nekako se to poklopilo s odlaskom u mirovinu prve ženske predsjednice RK Rudar i bivše ravnateljice naše škole Tanje Milek pa su dečki zaključili da i ja to mogu preuzeti. Sada mi teče već drugi mandat na tom mjestu i zaista u početku nije bilo toliko teško, jer ekipa je već bila uhodana. No, sada imamo puno više obaveza, obzirom na ligu u kojoj se klub natječe, posla ima svaki dan, a mi to još uvijek radimo na volonterskoj bazi. Unatoč tome, sve u klubu dobro funkcionira.

Što očekujete u ovoj sezoni, obzirom na povratak kluba u najviši rang natjecanja u državi?

Imperativ kluba je i ostati u Premijer ligi, među najboljima, bez obzira koje mjesto ćemo na kraju zauzeti na toj listi, odnosno ljestvici. Sljedeće godine klub slavi 60 godina svog rada i postojanja, a svojim rezultatima je to sve i zaslužio. To nam je dodatan motiv i najvažniji je opstanak u društvu najboljih.

Tko su vam najveći konkurenti, obzirom da u toj ligi krećete zapravo ispočetka?

Teško je o tome govoriti. Cijelo prvenstvo traje dosta dugo, a najteže do sada nam je bilo zapravo samo razigravanje i ulazak u sam sustav. Jer, prošle sezone, kada smo ispali, nije toliko veliku odigrala sama konkurencija, već su u pitanju, uz neke druge probleme, bile i ozljede nekih igrača.

Kako uopće funkcionira tako velik pogon kojeg je iznjedrila relativno mala sredina kao što su Rude?

Moram reći da to naše malo mjesto, Samobor i njegova okolica, iz kojih crpimo i većinu igrača, kao i njegovi stanovnici, zaista žive za svoj klub. To je ne samo sreća, već i naša velika prednost. Upravo to zajedništvo, druženje i način komunikacije, uz, naravno, znanje naših trenera i upornost igrača i predanost sportu, dali su i ovakav rezultat. Uvjerena sam da novac, a danas u vrhunskom sportu uvijek govorimo i o velikom novcu, ne donosi uvijek sreću i rezultat. Jasno, novci su u početku itekako potrebni da uopće krenete u neku ozbiljniju priču, ali pokazalo se da su Rudari i po tome posebni. Mi jednostavno nemamo novca za plaćanje profesionalaca sa strane ili za ugovore od kojih bi naši rukometaši mogli živjeti pa se tako oni i dalje bave svojim poslovima, ljudi žive od svojih zanimanja, a rukomet im je sportski odušak. Tako je u Rudama bilo oduvijek i nadam se da će tako i ostati.

(Samoborske novine)

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)