Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Miroslav Živković, solist i član Zbora Hrvatske radiotelevizije

Hvala Bogu, glas me i nakon 40 godina izvrsno služi!

Miroslav Živković rođen je 1952. godine u Vinkovcima. 1969. dolazi u Zagreb, u kojem pohađa Srednju glazbenu školu Vatroslav Lisinski u klasi prof. Renate Šeringer i gimnaziju. 1976. godine upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu, a kasnije i završava solo pjevanje u klasi prof. Vladimira Ruždjaka. Iste godine počinje pjevati kao "honorarac" u Zboru Hrvatske radiotelevizije, u kojem, nakon punih 40 godina, stalno pjeva i danas kao istaknuti solist. U Samoboru živi od 1992. godine. Sve njegove nastupe nemoguće je i pobrojati, a posebno je ponosan na to što je zbor HRT-a primljen u asocijaciju 15 najboljih zborova u Europi. Uz 40. obljetnicu ove velike karijere našeg sugrađanina, porazgovarali smo s njim o njegovom pjevačkom životu.

Jesu li svi članovi zbora akademski glazbenici?

Nisu. Tada se nije tražilo da pjevač ima završenu akademiju, ali se pomno gledalo na glas, muzikalnost, poznavanje i mogućnost čitanja notnog materijala, kao i njegove mogućnosti za potrebe zbora.

Kako je krenula Vaša solo karijera i što najviše volite pjevati?

Nekako mi je najdraže pjevati oratorije. Manje sam vezan uz operu i role iz opera, makar sam pjevao i u Seviljskom brijaču, jer su prepoznali moje kolorature i mekani visoki bariton. Nekako su me uvijek više privlačila sola u zboru, u kojem pjevam gotovo sve solističke dionice predviđene za moj glas. No, paralelno sam nastojao graditi i osobnu solističku karijeru.

Koje uspjehe iz tog dijela karijere možete istaknuti i što Vam tu predstavlja najveće zadovoljstvo?

Moram napomenuti da nikad nisam imao menadžera. Moj glas prepoznali su Siniša Leopold i pokojni Stjepan Mihaljinec, s kojima sam puno surađivao i pjevao uz njihove orkestre. S njima sam nastupao na zagrebačkom i splitskom festivalu, zatim u Požegi i Vinkovcima, ali i na brojnim drugim manifestacijama. Mogu se pohvaliti da su me u Vinkovcima, gdje sam član njihovog Građanskog društva, proglasili i počasnim građaninom.

Koliko Vam znači osobna koncertna karijera?

Biti član zbora ili solo pjevati dva su posve različita posla, dvije različite kategorije. Kroz koncertnu karijeru provlači se i ona estradnog, zabavnog pjevača, što je pak treća verzija mojeg posla. Nakon 40 godina pjevanja mislim da sam uspio. Teško je o sebi govoriti, makar nakon tolikih godina mislim da ne treba biti lažno skroman, ali mislim da sam uspio u jednom posebnom i zahtjevnom poslu, u kojem se odmah vidi što ste napravili. Veseli me što sam ovu obljetnicu obilježio uz par velikih koncerata, od kojih izdvajam onaj u crkvi sv. Katarine i onaj u Hrvatskom glazbenom zavodu s Danielom Detonijem, nakon kojeg je bilo još nekoliko prekrasnih koncerata, a s orkestrom Siniše Leopolda upriličen mi je i koncert naziva Večer s Miroslavom Živkovićem, uz goste.

Treba li podvlačiti crtu nakon 40 godina rada i što planirate u budućnosti?

Ne znam treba li podvući crtu, jer mogu samo Bogu zahvaliti što me glas u ovim godinama još dobro služi, a što se tiče budućnosti, vidjet ćemo. Volje i motivacije za daljnje nastupe i projekte imam, što je sada možda i najvažnije.

Već dugo živite u Samoboru. Kako je ta priča započela?

U Samobor sam se iz Zagreba preselio u jesen 1992. i nije mi žao. Već otprije sam poznavao Sinišu Leopolda, Željka Bradića i neke druge Samoborce s kojima sam surađivao pa sam došao u poznatu sredinu. Nakon 24 godine života u Samoboru ne smatram se više dotepencem i jako mi je lijepo. Doduše, nemam obitelj, živim sam, ali imam puno dragih prijatelja.

Što biste posebno istaknuli iz svoje bogate karijere?

Htio bih još samo istaknuti da je u mojoj karijeri, osim Siniše Leopolda, veliku ulogu imao, a i danas ima, maestro Vladimir Kranjčević, koji me prati još od 1969. godine. Njemu dugujem puno momenata i prilika u kojima mi je omogućio da se dokažem kao solist. Htio bih spomenuti i maestre Igora Kuljerića i Točija Bilića, koji su mi također s povjerenjem davali solističke dionice.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)