Matko Burić, producent Motovun film festivala, predsjednik FAGEP-a i voditelj tehnike u Školi medijske kulture dr. Ante Peterlić
Nema ljepšeg od filma
Koliko je snimaje filma dugotrajan i zahtjevan posao, uvjerili su se učenici OŠ Samobor snimajući svoj prvi kratki film u filmskoj radionici pod stručnim vodstvom producenta Matka Burića. Na prijedlog prof. Vesne Marjanović, začetnice kreativnog tima "Hoću, mogu, mijenjam", čiji je program danas prepoznatljiv dio školskog kurikuluma, naš gost predavač i voditelj radionice, nekad i sam učenik naše škole, rado se odazvao i osmislio tri večeri radnog naziva "Od priče do filma". Za trideset sekundi filma trebalo je sat i pol rada, snimanja, no uz vodstvo g. Burića i njegove ekipe svi smo se sjajno zabavljali i podosta naučili. Premijeru filmskog uratka mogli smo vidjeti za Dan škole, a kako je izazvao veliku znatiželju među učenicima, projekcija se ponavljala i na satima hrvatskog jezika.
Matko Burić već punih trinaest godina glavni je producent Motovun film festivala, tijekom godine uglavnom radi TV reklame za produkcijsku kuću Kabinet iz Zagreba, voditelj je tehnike u Školi medijske kulture dr. Ante Peterlić te predsjednik FAGEP-a za koji producira razne filmove i još mnogo toga… To je zaista, nama učenicima, malokome razumljiv posao - pomislile smo tijekom razgovora, ali sa svakom novom rečenicom g. Burića sve je postajalo jasnije.
- Kojim se poslom zapravo bavite?
- Ja sam producent u najširem smislu te riječi. Bavim se projektima vezanim uz kina, uz kino prikazivanja, organizacijom festivala, vodim Motovun film festival. Bavim se pripremom produkcije i postprodukcijom igranih i dokumentarnih filmova i reklama, što znači rad na filmu nakon završetka njegovog snimanja, a sastoji se od uređivanja i montiranja snimljenog materijala.
- Možete li nam ukratko opisati svoj posao?
- Ukratko ne! Uglavnom producent je osoba koja je zadužena za provedbu filmskih i audiovizualnih projekata od početka do kraja. Najmanje pišem scenarije, ali sudjelujem na svim drugim razinama. Znači, obično sudjelujem u pripremi tih projekata, od javljanja na natječaj i pripreme načina financiranja do cjelokupnog planiranja. Sudjelujem i u odabiru glumaca jer neki glumci bolje prodaju film, a neki slabije. Kod festivala i kina sudjelujem u biranju filma i određivanju termina kada će se ti filmovi prikazivati, kako će se prodati više ulaznica dnevno. U principu, moj se posao puno vrti oko organizacije i zapravo oko novaca povezanih s audiovizualnim aktivnostima.
- Što vam je u poslu najlakše, a što najteže?
- Najteže mi je zapravo što svaki od tih poslova uvijek zahtijeva određenu količinu papirologije, bilo ugovora, raznih dopisa koje treba poslati, izvaditi, potvrditi. To su zapravo stvari koje mi se, ajmo tako reći, u mom poslu najmanje daju raditi. A možda najlakše, kad jedanput projekt krene, bilo da se radi o snimanju nekih filmova ili o festivalu, onda mi je to zapravo najlakši dio i najdraži, jer gledaš kako se sve to razvija, nešto što si napravio, onda to više - manje rade drugi ljudi. Zapravo najviše posla imam u pripremi i raspremi u samom projektu.
- Koliko se dugo bavite ovim poslom?
- Ne znam, negdje oko 16, 17 godina.
- Kako i koliko ste se morali obrazovati za svoj posao?
- Što se tiče formalnog obrazovanja, završio sam gimnaziju, nakon toga upisao Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, ali još nisam diplomirao. A sve moje drugo obrazovanje dolazi iz kinokluba, grupe Enthusia Planck, kao što je iskustvo u radu na nekom filmu odnosno projektima, festivalima, organizaciji raznih događaja, fašnika i filmskih festivala, raznih revija i filmskih projekcija i u radu nekih drugih škola.
- Kakve ste sve vrste filmova radili?
- Mislim da sam radio filmove svih vrsta i žanrova. Radio sam animirane, dokumentarne, igrane filmove, eksperimentalne. Neki su filmovi lakši, a neki teži, neki su filmovi jednostavni, a na nekima se naradiš, na nekima ne radiš baš ništa, a potpišu te na kraju filma. Mislim da nisam radio na vesternu, to nismo snimali. Iako zapravo jesmo, ali gegove koji podsjećaju na vestern.
- Koje vrste filmova najviše volite gledati?
- Nemam nekakve specijalne, uglavnom u zadnje vrijeme najviše gledam europske filmove, što zbog Motovuna, što zbog vlastite preferencije i nezavisne američke filmove. Od Hollywooda, koji je najprisutniji na tržištu, u kinoprikazivaštvu i na televiziji u zadnje je vrijeme vrlo jasno vidljiva jedna velika podjela. Imate one u Hollywoodu koji rade filmove za djecu, tinejdžere i klince, koji rade uporno, konstantno i ponovo film po stripu, i još jedan nastavak megapolularnog serijala. I imate onaj drugi Hollywood, koji radi filmove koji su malo „nezavisniji“ – to su filmovi poput Boyhooda ili Birdmana. I dalje jako „hollywoodski“ projekti – ali novi i svježi, koji crpe svoju snagu iz nezavisnog američkog filma, ali opet pod okriljem velikih studija.
- Je li u tijeku snimanje nekog novog filma na kojemu Vi radite?
- Trebali smo raditi neki film sljedećih mjesec dana, pripremu pa onda dva mjeseca snimanje, ali baš su mi danas zbog nekih financijskih zavrzlama taj projekt pomaknuli. Trenutno radim na jednom filmu Damira Čučića, koji je neki hibrid, mješavina dokumentarnog igranog i eksperimentalnog filma, ne znam, možda će ispasti na kraju dobro. Istovremeno radim i na Motovun film festivalu. To mi je sad ljetni projekt.
- Kako vam je bilo raditi s djecom, tj. s nama?
- Bilo je odlično, nije me bilo u ovoj školi deset godina, ja mislim. Moja kćer je sada krenula u prvi razred i jako mi je drago vidjeti da postoji neki interes, da se na neki način učenicima sviđa film, vidjeti kako se vesele nekim budućim filmovima. Kad mi se gđa. Vesna Marjanović javila s pitanjem možemo li nešto napraviti, ugodno sam se iznenadio zato što sam cijelo vrijeme imao dojam da nema interesa, i od strane škole i učenika. Tako da mi je jako drago, što se zapravo tu nešto može učiniti.
- Znači, to vam je novo iskustvo s djecom ili ste ga već imali?
- Pa to mi je nekakvo novo iskustvo u radu s djecom, iako sam dugo radio na Školi medijske kulture koju pohađaju profesori koji rade s vama u osnovnim i srednjim školama, ali i neka djeca, uglavnom i u kinoklubovima.
- Je li vam bilo teško i naporno tijekom našeg snimanja?
- Ne, nije, iako malo me začudilo kako možete svi u isti glas pričati, ali nakon prvobitnog „šoka“, to sam prihvatio kao normalno, sve u svemu bilo je odlično.
- Kakvi su Vam planovi za budućnost u vašem poslu?
- Ne znam, moram prvo završiti ovo što imam, ako ovu godinu doguram do kraja bit će super. Nemam nikakve velike planove za budućnost, dugoročne, završiti Motovun, nadam se uspješno, snimiti ovaj film koji su odgodili i u jesen krenuti raditi neke nove projekte, neke nove filmove.
Hvala Vam što ste nas uputili u filmski svijet i naučili puno stvari vezanih uz film, na strpljenju i brizi da sve ispadne kako treba, na odvojenom vremenu za sve što ste napravili za nas, od filma pa do ovoga intervjua!
Klara Znika i Alisa Bednaić, 7.a OŠ Samobor
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)