Autentična priča, ispričana trudom, upornošću, entuzijazmom i obiteljskom predanošću
Na Bistracu melje Mlin iz bajke
Obrt RE–NI pokrenuli su 1990. godine Marija i Božidar Komerički, kada je otvorena jedna mala trgovina od svega 35 m2 u Lugu Samoborskom. Djelatnost je proširena 1998. godine, prvo na pekarstvo, a već iduće godine i na ugostiteljstvo - otvoren je caffe bar u Lugu. 2005. kreće i proizvodnja slastica, kolača i raznih delicija. Trenutačno na području Samobora djeluju četiri trgovine, jedna caffe–slastičarnica, jedan caffe bar, a na svim je tim poslovima zaposlen je 41 djelatnik.
Posljednji, možda i najzahtjevniji poslovni poduhvat agilnog para Komerički, je obnova starog mlina na potoku Bistrac i izgradnja ugostiteljskog objekta s brojnim popratnim sadržajima.
Marija Komerički u 2011. godini primila je i značajna društvena priznanja, pa je bilo dovoljno razloga za razgovor za Glasnik.
Dobitnica ste respektabilnih nagrada ove godine. Jedna je Nagrada Grada Samobora, a druga nagrada je ona Kruga žena za Ženu poduzetnicu godine. Kako ste ih zavrijedili?
Nagradu za poduzetnicu godine za 2011. godinu dobila sam na temelju ostvarenih rezultata. Rezultati, kako financijski, tako i poslovni, prikupljani su na području cijele Hrvatske za žene poduzetnice i ja sam se tu našla na prvom mjestu. Uz navedene zaposlene, u poslu je cijela obitelj – i suprug, i kćer, i sin. A, naravno, posebno sam ponmosna na Nagradu grada Samobora, jer ona svjedoči o tome da su naš rad i upornost prepoznati i ovdje gdje živimo.
Kako u današnje vrijeme uspijevate posao održati na stabilnoj razini, pogotovo bez otpuštanja radnika. To malo kome uspijeva?
U ovoj krizi je jako teško voditi posao. Pad prodaje i proizvodnje očit je u svakom segmentu poslovanja i vremena su zaista jako teška. Ne bih poželjela nikome danas biti u koži obrtnika. No, jedno je sigurno: zadnje o čemu ćemo razmišljati je smanjivanje broja zaposlenih. Do onda se dovijamo svim mogućim vrstama i načinima ušteda i racionalizacije. Čovjek se ne smije predati. Kroz sve ove godine naučili smo se boriti i uvijek gledati naprijed, odnosno kako se izvući iz teških situacija. Dakle, ako ne možete povećati prihod, treba pronaći način da smanjite rashode gdje god je to moguće. Istina, jedan od načina je i otpuštanje radnika. No, naši radnici svi imaju imena, oni nama nisu samo brojke na temelju kojih vodimo posao. Uvijek je teško otpustiti radnika pa prije toga "krešemo" sve ostalo.
Kako se, kao mala trgovina, a svjedoci smo zatvaranja brojnih takvih "kvartovskih" dućana, nosite s konkurencijom velikih trgovačkih centara?
Nama je utoliko lakše zato što imamo vlastitu proizvodnju pekarskih proizvoda, pa se onda trudimo u tome postići kvalitetu uz pristupačne cijene. Također, smatram da je vrlo važan odnos prema kupcu. Trebate uvijek biti ljubazni, nasmiješeni i susretljivi prema svakom svojem kupcu i nastojati ga zadovoljiti u svim segmentima. Takav kupac vam se onda i vraća.
Nedavno ste obnovili stari mlin na Bistracu i od njega osmislili potpuno novi ugostiteljski koncept. Kako je do toga došlo?
Ideja se nametnula sama od sebe, jer, kada smo otvorili pekaru, nosili smo kukuruz na mljevenje u taj mlin i to je bio stvarno poseban kruh. No, to je kratko trajalo, jer mlin je bio star i trebala mu je potpuna obnova. Vlasnici, obitelj Štefković, nisu ga imali mogućnosti renovirati i odlučili su se na prodaju. Ponudili su ga nama. Kako je mojem suprugu Božidaru oduvijek bila želja imati nekakav mlin uz potok, prihvatili smo ponudu i krenuli u obnovu. Trebalo nam je četiri godine da ga dovedemo u stanje u kojem je danas. Sve ideje i vizije oko tog mlina i njegove obnove su suprugove, pa ispada da mu se san ostvario. To je, u svakom pogledu njegov projekt, sve je on osmislio i svojim rukama, osim neizbježnih "grubih" građevinskih radova, on izgradio. U početku sam mislila da su to samo njegovi pusti snovi, ali se pokazalo da se upornost i vjera u vlastite snage ipak na kraju isplate.
Kako ste to sve financirali? Jeste li imali kakvu potporu ili ste uspjeli sve odraditi iz vlastitih sredstava?
Novčanu potporu dobili smo u jednom dijelu za obnovu od Grada Samobora, a nakon što smo mlin priveli svrsi i otvorili ga za seoski turizam uslijedila je i potpora iz Zagrebačke županije. NO, najveći smo dio financirali sami, kreditima i iz redovitog poslovanja.
U obnovljenom mlinu predviđeni su razni sadržaji, kao i edukativni dio za djecu.
Da, predvidjeli smo i radionice za djecu tipa "od zrna do pogače", gdje bi djeca mogla vidjeti i naučiti nešto o tom starom zanatu, kako mlin radi i općenito o tome kako nastaje kruh, kako se mijesi tijesto ili spravlja pecivo. Već smo ugostili nekoliko grupa i bilo je zanimljivo vidjeti i čuti što o tome misle, jer su se neki od njih po prvi puta susreli i s drugim vrstama brašna, kao što je integralno ili kukuruzno. Obično svi misle da se sve dobiva od bijelog brašna. Djecu animiramo da sami zamijese svoje pecivo i zatim ga ispeku i pojedu, a povratne informacije su jako dobre. Osim toga, djeca nauče da je zdravije jesti neki drugi kruh, možda ne toliko primamljiv, ali ne samo bijeli.
Koji su još sadržaji predviđeni i kome su oni namijenjeni?
Imamo prostoriju u koju možemo smjestiti do 50 osoba pa je ona prigodna za različite sadržaje; od krstitki, rođendana, za domjenke i slično.
Ima li interesa za takve komercijalne sadržaje?
Otvorili smo, zapravo možemo reći, tek nedavno, 5. rujna. S te strane još ne možemo vidjeti što i koliko zapravo donosi taj prostor i ta djelatnost. Treba proći malo više vremena, trebaju ljudi saznati da smo tu. Mislim da je najbolja reklama za to ona "od usta do usta", ali za to treba još podosta vode proteći kroz Bistrac i naš stari mlin. Radimo sve kako bi ovaj obnovljeni mlin sa svojim sadržajima postao samoborska turistička atrakcija.
Zapravo govorimo o zaokruženoj ponudi, jer imate i svoja vina.
Vinograde i podrume u Ponikvama iznad Bregane suprug je naslijedio od svojih roditelja, odnosno još od djedova, i već se dugo time bavi. Dio grožđa kupujemo i od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava iz okolice Požege, a najviše radimo graševinu. No, nije to sve. Ovdje, povrh mlina imamo još zemlje, gdje jednog dana namjeravamo izgraditi bungalove i time zaokružiti našu ponudu.
Već smo spomenuli da je to obiteljski posao. U njemu sudjeluju i Vaša djeca...
Nikolina i Renato, oboje u dvadesetim godinama, sudjeluju u svemu i vrlo su aktivni u svim zbivanjima na posjedu. To nas dodatno potiče na zaokruživanje i usavršavanje projekta, jer se i oni namjeravaju baviti ovim poslom i nastaviti obiteljsku tradiciju.
Robert Škiljan
Bez sumnji u sretan kraj
Obnovljeni stari mlin nije samo turistička atrakcija. U njemu se, zaista, melju žito i kukuruz. U obnovljenom, starom, pogonskom dijelu mlina melje se isključivo kukuruz, pa se u posljednje vrijeme javlja sve više "klijenata", alergičnih na pojedine vrste pšeničnog brašna, koji za svoju prehranu koriste isključivo kukuruzno brašno, zajamčeno bez primjesa ostalih sastojaka, a koje se više ne može gotovo nigdje kupiti. Oni su sve češći posjetitelji mlina na Bistracu, a na taj se način priča o starom mlinu širi i postaje "prava priča". A samo autentična priča, ispričana trudom, upornošću, entuzijazmom i obiteljskom predanošću u današnje vrijeme može polučiti uspjeh.
Naravno, ne sumnjamo u sretan završetak ove bajkovite priče obitelji Komerički o starom "Mlinu iz bajke", kako su ga nazvali, a za nastavke će se pobrinuti oni koji iza njih dolaze.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)