Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Redatelj najboljeg filma ovogodišnje Pule Damir Čučić o uspjehu Pisma ćaći

Pismo ćaći sagrađeno je vlastitim odricanjem ekipe filma

Priča o uspjehu filma Pismo ćaći Samoborca Damira Čučića na prvi pogled djeluje kao klasična hollywoodska priča o autsajderu koji mimo svih očekivanja na kraju ostvari trijumf - nezavisni film koji je ujedno i dugometražni igrani redateljski prvijenac 40-godišnjeg redatelja, prikazan mimo glavnog programa 59. Festivala igranog filma u Puli (u kinu Valli umjesto u Areni) na kraju je oduševio filmske kritičare i žiri. Tako je Pismo ćaći osvojilo Veliku zlatnu arenu za najbolji film, te Zlatne arene za najbolju sporednu mušku ulogu (Mate Gulin), za ton (Martin Semenčić) i montažu (Hrvoje Mršić i Damir Čučić) i nagradu Breza za najboljeg redatelja – debitanta. Na drugi pak pogled, uspjeh filma ne bi trebao biti iznenađenje zna li se da Čučić iza sebe ima čitav niz kvalitetnih dokumentarnih i eksperimentalnih filmova te da je desetljećima aktivan sudionik svijeta filma. Na koji način je doživio uspjeh svog filma, kakvi su mu daljnji planovi te koliki je samoborski obol nastajanju filma rekao nam je Damir Čučić.

S obzirom da se radi o filmu nezavisne produkcije s malim budžetom, činjenici da se radi o Vašem dugometražnom redataljskom prvijencu u konkurenciji višestruko nagrađivanih filmaša (Papić, Schmidt...) te da Pismo ćaći čak nije niti prikazano u Areni, već u obližnjem kinu, koliko Vas (ni)je iznenadio uspjeh koji je zabilježen na 59. Puli?

Točno je da smo imali niskobudžetni film, no očekivanja nisu bila niska. Razlog tomu je što autorska ekipa ovog filma ima poprilično radnog iskustva i godina starosti. Kada to sljubite onda vam svima skupa kao grupi teško može promaći da ste stvorili zanimljivo filmsko djelo. Dakle, po završetku filma smo bili sigurni da imamo dobar film. Što se tiče uspjeha u Puli, za nas je presudno bilo to što je kvalitetu filma prepoznao festivalski žiri.

Poznavatelji filma i televizije ponajprije Vas poznaju kao tvorca dokumentaraca. Koliki je izazov bio prihvatiti se rada na dugometražnom igranom filmu i zašto baš Pismo ćaći kao prvi takav projekt? Uostalom, zašto je igrani prvijenac uslijedio tek u 40-ima?

Osim dokumentarnih, imam i podosta iskustava na području eksperimentalnog filma pa bih rekao da skoro dvadesetak godina istražujem ili, ako hoćete, izražavam se unutar hibridnih filmskih formi. Rado vežem eksperiment, zbilju i fikciju. Za takove procese potrebno je i vrijeme i autorska zrelost i produkcijski uvjeti. U trenutku kada se to poklopilo nastao je film Pismo ćaći.

Negdje je bilo napisano kako je Pismo ćaći snimljen uz "ekstremno mali budžet". Koliko je upravo činjenica da se nije raspolagalo većim financijskim sredstvima usmjerila sam film u smislu nametnutih ograničenja, a, s druge strane, koliko su takve okolnosti ujedno i poticale potragu za kreativnim rješenjima i improvizacijama?

Produkcija filma je ozbiljna stvar i nisam najsretniji što se naprečac baratalo ciframa u slučaju našeg filma. Šteta je što nas prije objavljivanja informacija nitko nije temeljitije propitivao. U konačnici je u Pismo ćaći uloženo približno 700 tisuća kuna. Pola u novcu, pola u našem radu koji ili uopće nismo naplatili ili su honorari bili mizerni. Dakle, ekipa filma je sagradila film vlastitim odricanjem. To držim hrabrim i vrlo sam zahvalan glumcima, direktoru fotografije i ostalim prijateljima. Što se tiče improvizacija, riječ je o redateljskom izboru. Odlučio sam tako raditi i kamo sreće da sam imao više sredstava, jer onda bi imali još više vremena za istraživanja. Improvizaciju držim vrlo kompleksnom i nikako je ne bih vezao uz niskobudžetne filmove, već uz autorski izričaj. Igrani film se može raditi bez pisanog predloška i takav način rada postoji od početaka filmske umjetnosti.

Kakav je daljnji put filma Pismo ćaći? Može li se očekivati da će se pojaviti u domaćoj kino distribuciji ili je to prenaivno pitanje pa slijedi čekanje da ga šira publika vidi u kakvom terminu na HTV-u? Razmišlja li se o inozemnim filmskim festivalima?

Producentica Vera Robić-Škarica dogovara kino distribuciju i film sigurno ide u kina. Potencijalna sudjelovanja na međunarodnim festivalima će pak trasirati umjetničku putanju i dosege filma, no prvo moramo biti uvršteni na neki od svjetskih festivala. Što se tiče nacionalne televizije, za očekivati je da će pozitivni odjeci filma utjecati i na televizijsko prikazivanje kada za to bude vrijeme.

Pretpostavljam da se nakon trijumfa u Puli može očekivati kako će novi projekti dobiti adekvatnu potporu "državnog filmaškog fonda". Planirate li taj svojevrstan kredit kojeg ste sada zaslužili usmjeriti traženju potpore za realizaciju novih igranih ili dokumentarnih projekata, odnosno, kakve su daljnje želje?

Uvijek radim na nekoliko projekata paralelno tako da ima novih radova, no oni su u stvaranju, a to kod mene može potrajati, pa o novitetima kada budu blizu kraja. Sve te projekte podržava Hrvatski audiovizualni centar i ja sam više nego zadovoljan rezultatima našeg filmskog fonda. Da nije bilo filmskih fondova teško bih snimio veći dio filmova, a ima ih tridesetak.

Na kraju nekoliko rečenica i o samoborskom FAGEP-u. Kakve su veze sa samoborskim filmašima i postoje li kakvi "lokalni planovi"?

FAGEP je koproducent filma Pismo ćaći; to je službeno i na odjavnoj špici filma. U našem podrumu montiran je čitav film. Članovi kluba Matko Burić, Fran Sokolić i Martin Semenčić nezamjenjiv su dio moje filmske ekipe. Imamo i nekolicinu mladih koji će tek stasati u filmske djelatnike. FAGEP je oduvijek bio filmska institucija za mlade u Samoboru, institucija koja se koncentrira na kvalitetu, jer poznato je da su svi Samoborci koji rade na filmu prošli kroz samoborski kino klub, a stvarno nas ima. Osim djelatnosti na području filmske proizvodnje organiziramo filmske projekcije i bavimo se edukacijom mladih. Dva mlađa člana kluba upravo se nalaze na desetodnevnoj radionici u Čakovcu, a iskoristio bih priliku i za ovu jesen najavio filmsku radionicu koju će voditi profesionalni filmski radnici, redom bivši članovi FAGEP-a.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)