Mladi kartingaš Martin Kodrić odličnim rezultatima skreće pozornost na sebe
Korak po korak prema Formuli 1 kao ispunjenju sna
U brojnim tekstovima specijaliziranih časopisa i portala sve se češće spominje ime Samoborca Martina Kodrića kao velike nade hrvatskog automobilizma. Nedavno je uvršten i na listu osmorice Hrvata koji bi mogli voziti Formulu 1. Svoj talent Martin trenutno pokazuje na karting utrkama, odakle su svoj put počela i brojna poznata imena Formule 1. Posebnu pozornost na sebe skreće i zbog sjajnih ovosezonskih utrka u svojoj novoj momčadi Rick Flynn Motosport. Nakon nedavne pobjede na 23. Trofeo Andrea Margutti, najnoviji uspjeh je uvjerljiva pobjeda na drugoj utrci Prvenstva Britanije u klasi KF3 tijekom vikenda 12. i 13. svibnja. Dovoljno da prije nastavka sezone razgovaramo s Martinom.
Sport te oduvijek privlačio - nogomet, košarka, rukomet, tenis... Što je prevagnulo da si se na kraju odlučio za moto sport?
Budući da mi se brat bavio motokrosom, a kasnije i drugim moto sportovima, povukao je i mene u tom smjeru. Osim toga, karting mi se oduvijek sviđao, od kad sam ga prvi puta probao, i tako je jednostavno sve dovelo do toga da sam odlučio time se baviti.
Pretpostavljam da je problem bila činjenica što karting kod nas u zadnje vrijeme i nije na previsokoj razini.
Istina, karting u Hrvatskoj danas nije baš na nekoj razini. Prije je bio jako dobar, ali zadnjih nekoliko godina je to jako slabo. Zato sam i krenuo voziti u inozemstvu, jer u Hrvatskoj nije bilo dovoljno vozača da bi se moglo raditi kvalitetno prvenstvo. Počeci su bili na stazi u Španskom, nakon toga sam vozio na ostalim stazama u Hrvatskoj, s vremenom sam prešao na staze u Sloveniji i Italiji, a ulaskom u WSK natjecanja vozim na mnogim europskim stazama. Od kada sam počeo voziti za engleski tim Rick Flynn Motorsport (RFM), često treniram na engleskim stazama.
S prošlogodišnjim prelaskom u RFM dogodio se i skok u rezultatima.
Prošle godine, kada sam bio s talijanskim timom Intrepid Driver Program, nadao sam se da će biti jako dobro, ali taj je tim imao puno vozača i nije im baš bio interes stati do kraja iza mene. Meni se nisu posvećivali kao nekim drugim vozačima, materijali nisu bili isti za sve; netko je imao bolji motor, netko lošiji i na kraju prošle sezone sam htio probati s nekim drugim timom. Nakon testiranja nam se najboljim pokazao Rick Flynn Motosport i odlučeno je da ću nastaviti s njima. Plus je bio i što je s njima bila lakša komunikacija, jer u talijanskom timu je malo tko znao engleski, a ja pak nisam znao talijanski. No, ove godine je zato sve sjelo na svoje mjesto.
Koliko je podrška tima važna u ovom sportu?
Najvažnije je da netko stalno radi s vozačem, da mu se potpuno posveti. Ako samo voziš i nitko te ništa ne pita, onda nećeš nikad napredovati. Ovdje se svi trude oko tebe, kad vide da si napravio grešku na stazi oni te upozore na nju, i to svaki put, pa makar je ponovio sto puta. Ali, jedino se tako i može naučiti da ne radiš više grešku. Prije je pak bila situacija da ti ukažu na grešku jednom i misle da je time sve riješeno. Sad se svaki moj izlazak na stazu prati, bilo da je neslužbeni trening, kvalifikacije ili trka, sve se analizira i onda dobivam povratnu informaciju. Na primjer, ako ja mislim da moj motor ne ide dovoljno dobro, oni će ga zamijeniti s motorom drugog vozača iz tima i nakon povratka sa staze usporediti podatke kako bi se vidjelo je li problem stvarno bio u motoru ili u meni, odnosno mojoj vožnji. Sve je puno profesionalnije i omogućuje puni napredak.
S boljom situacijom u timu došli su i bolji rezultati, a kruna je sigurno titula na prestižnom Trofeo Andrea Margutti?
Definitivno je to za sada moj najbolji rezultat, ali i čitava sezona je za sada jako dobra, jer sam u svim utrkama bio u vrhu. Tu su vozači iz čitavog svijeta i konkurencija je stvarno jaka. Na Marguttiju sam prije utrke imao malo tremu, ali kad sam upalio karting ona je nestala i bio sam koncentriran samo na to da krenem što bolje naprijed. Trofej Margutti su vozili i neki od današnjih vozača Formule 1, ali nisu na njemu i pobjeđivali. Na primjer, tu je vozio Trulli, dok je Fisichella pobijedio čak četiri puta. Taj trofej je dobar pokazatelj potencijala vozača pa je dobar rezultat na njemu i dobar znak za budućnost. Uostalom, jednako je i s rezultatima u ostalim prvenstvima koje vozim. Evo, nedavno je Nyck de Vries, koji je u kartingu osvojio sve što se moglo, prešao u McLaren. Zanimljivo je da na mojim karting utrkama često voze i sinovi vozača Formule 1, kao Verstappen, Schumacher, Hakkinen...
Sanjaš li i ti Formulu 1?
Naravno. Ako će sve biti dobro, nadam se da ću možda doći i do Formule 1. Najdraža momčad mi je Ferrari, ali, općenito, da mi se pruži prilika biti u Formuli 1 ne bih birao momčad. Bitno je samo ući u neki tim.
Jedno su snovi, ali koja je trenutno realnost? Kakav je konkretan plan u narednim godinama?
Naravno, Formula 1 je nešto o čemu se sanja, ali postoji još puno faktora koji bi se morali poklopiti da se nešto takvo jednom dogodi. Zato idemo stepenicu po stepenicu, pa što bude. Sada bih mogao pobijediti u Europskom prvenstvu, a velike su šanse i za dobar rezultat u WSK. Realno bih mogao biti prvak u britanskom prvenstvu, a onda bi to bio neki temelj za Formulu 1. Sljedeće godine bio bih još u kartingu, a onda su tu Formula Renault pa Formula 3, iz koje se ide u Formulu 1, ne nužno kao vozač u natjecanju, nego kao dio vozačkog tima, test vozač. Samo, bitno je imati rezultate.
Tu se opet vraćamo na spoj talenta i tima koji stoji iza tebe.
Činjenica je da se lani nisam mogao nositi s prvima, uvijek je tu bila neka borba, pehovi i radilo se na stjecanju iskustva. Sada imam tim iza sebe, borim se s prvima i uvijek sam u "top" 3 ili "top" 5. Nisu to tako velike razlike među karting vozilima u smislu motora, ali svaka sekunda plusa ili minusa se vidi na kraju. Vrlo je bitno da tim zna "naštelati šasiju". Ako dobro usklade prednji i zadnji kraj za konkretnu stazu, onda ćeš ići brže, ali ako nisu dobri, onda ti karting pleše i gubiš vrijeme. Zato ja moram prenijeti dojmove sa staze u "box" da bi se znalo podesiti karting. Posebno se te razlike vide kad se vozi po kiši. Tada nije bitna razlika u motoru, koliko u načinu vožnje i postavkama kartinga.
Za razliku od prošle sezone, ove vrlo često startaš s prve pozicije. Koliko ti to olakšava okončanje trke na dobroj poziciji?
Prvi puta kada sam vozio s "pole positiona" nije mi bilo baš svejedno što se događa iza mene i na prvom zavoju sam malo počeo paničariti i tako često gubio tu poziciju. Zato mi je neko vrijeme bilo draže kretati s 2. pozicije, ili s nekog drugog mjesta, nego s prve. No, sada imam iza sebe 10-ak "pole positiona" i naučio sam da mi je puno lakše startati, nema straha da ću se razbiti ili stradati u prvom zavoju u gužvi, jer moram misliti samo na sebe i svoju liniju. Prošle godine sam bio sretan kada bih bio 5. u kvalifikacijskoj utrci, a sada mi teško pada kada sam na 2. mjestu. Tako da je ova sezona stvarno veliki napredak.
Je li bilo kakvih kontakata s nekime iz Formule 1?
Za sada ne. Bitno je prvo napraviti rezultate, a za sada su oni dobri. Nakon 10 odvoženih utrka se otvorila situacija da bih u tri različite kategorije mogao na kraju biti u TOP 3, tako da je ispred mene jasan cilj. Inače, imao sam priliku jednom biti na stazi s Lewisom Hamiltonom i Nicom Rosbergom. Vozači Formule 1 povremeno dođu na naše staze pa malo guštaju u kartingu. Tako sam se našao na stazi s njima i u jednom trenutku sam bio ispred Hamiltona, koji me je prešao, a onda sam iz štosa ja njemu vratio u narednom zavoju pa ga pretekao. Obojica su mi se kasnije potpisala na trkaći kombinezon. Moram reći i to da sam, zahvaljujući pobjedi na Marguttiju, dobio besplatno tesiranje Formule Abarth, ali moram prvo napuniti 15 godina da bih mogao na to testiranje.
Možda više uz stazu i kod kuće strah osjećaju roditelji Vlasta i Želimir, koji su Martinu velika podrška, baš kao i brat Ivan te sestra Vlatka. Martin uz ove sportske obaveze još završava i 8. razred OŠ Bogumila Tonija, uz svesrdnu pomoć razrednice prof. Vlatke Bišćan, predmetnih profesora, ravnateljice i učenika iz razreda. Nakon toga planira upisati Sportsku gimnaziju te potom Kineziološki fakultet, jer smatra da je to najbolja opcija. S ovakvim rezultatima i razišljanjima, od njega se sigurno može puno očekivati u budućnosti.
M.Š./K.S.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)