Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Dubravka Tunjić, šefica stručnog stožera ŽRK Samobor

Dugoročan rad jedini je ispravan put

Nova sezona u 1. Hrvatskoj rukometnoj ligi je počela pa je pravi trenutak i za razgovor sa šeficom stručnog stožera Ženskog rukometnog kluba Samobor Dubravkom Tunjić.

Bitna značajka koju na početku vrijedi istaknuti je kako je prošlosezonska ekipa ostala na okupu, kao i ono najvažnije njeno jezgro.

Ekipa koja je podnijela najveći teret u prošloj sezoni ostala je na okupu, a prvoj smo ekipi pridružili još četiri naše djevojke iz mlađeg pogona te će one s nama sada trenirati, po planu i programu njima prilagođenima. Nismo dovodili pojačanja, nego ćemo širinu pokušati postići s već postojećim igračicama i našim mlađim djevojkama pa ćemo vidjeti.

Uvijek smo više fokusirani na prvu ekipu, osobito sada u prvoligaškoj konkurenciji, ali ne zaboravljamo niti natjecanja mlađih ekipa. Može se uočiti da se i njima posvećuje velika pozornost, od treninga do natjecanja. O kojim se natjecanjima radi?

Mlađe kategorije i dalje će sudjelovati u svojim redovnim natjecanjima. Ekipa 1994. godišta natjecat će se u državnoj i međužupanijskoj ligi, isto tako i 1996. godište. Ove sezone kreće nam i 1998. godište u natjecanje, uz dosadašnju međužupanijsku i državnu ligu, dok će jedan dio minića krenuti s velikim rukometom. Naravno, i ovom prilikom pozivamo djevojčice i njihove roditelje da dođu i vide kako radimo te da nam se priključe, jer za svako godište postoji prilagođeni program pa se tako s najmlađima radi sa spužvastim loptama i slično.

Naravno, moramo se vratiti na prvu ekipu. Kakva je Vaša ocjena prošle sezone?

Uvijek se naglašava da je ona sezona kada se uđe u prvu ligu najteža, jer si novi. Jednim dijelom se s time slažem, jer kada si novi ideš u nešto nepoznato. Ali, to je i izazov. Često u prvoj godini sportaš ide i iznad svojih mogućnosti i želja. No, zapravo je svaka sezona teška, osobito kada izabereš put oslonca na vlastite snage, koji smo mi izabrali. Zato smatram da ni ove godine neće biti lako. Borit ćemo se za što bolji plasman i prvenstveno želimo osigurati ostanak u ligi, a sportski je, naravno, željeti napraviti iskorak i biti bolji nego prošle sezone. U tome, prije svega, treba sačuvati zdravlje svih djevojaka i po mogućnosti bez stresa pobjeđivati u utakmicama koje objektivno moramo dobiti pa da nam se rezultati u sezoni ostvare prema našim željama kako bi, ako bude mogućnosti, napravili iskorak prema gore. Sve to ovisi, dakako, i kako će u pojedinim trenucima reagirati druge ekipe u ligi, jer sezona je duga i treba izdržati svih 26 kola.

Čini mi se da je to pravi raritet u hrvatskim sportskim okvirima pa svakako treba i istaknuti da već 10 godina u kontinuitetu radite kao šefica stručnog stožera u ŽRK Samobor.

Istina, rijetkost je da jedna trenerica ili trener budu 10 godina u jednom klubu. No, to je ono za što se i vodstvo ovog kluba odredilo od samog početka i što volimo naglašavati, a to je upravo kontinuitet u radu u svim segmentima kluba, od upravljačkog dijela do stručnog i igračkog. Prije deset godina počelo se s tim projektom i pokazalo se kao dobar put. Većina djevojaka u sadašnjoj prvoj ekipi ponikla je u našoj rukometnoj školi i mogu reći da nam se ostvaruju želje i mislim da se dugoročno jedino tako nešto i može napraviti bez velikih tenzija i udaraca. To je teži put, jer treba imati strpljenja i tu mladost sačekati da ostvari svoju zrelost, kako sportsku, tako i osobnu. Uz puno rada i odricanja treba doći do željenog uspjeha.

Svaka sezona je svojevrsni izazov. Je li izazov i pratiti nečije odrastanje od mlađe kadetkinje do seniorke, od djevojke do žene, jer neke su igračice upravo u proteklih 10 godina prošle taj put?

Upravo tako. Kada se zaista odvrti film zadnjih deset godina, onda se prati razvoj sportske karijere ovih djevojaka, ali i njihovo odrastanje i sve što život nosi.

Je li tajna uspjeha u toj obiteljskoj atmosferi?

Na neki način mi tako i pokušavamo funkcionirati, da primjenjujemo ljudske vrijednosti koje proizlaze iz obitelji, da nam to bude oslonac za sve što radimo, jer smatram da je to jedini ispravan način. Stoga moram ponoviti da volim ovaj posao i težim uvijek boljem, ali kroz realan i jedino moguć način, a to je puno rada i razumijevanja, koje je jako bitno ako se radi ovako, korak po korak. Deset godina takvog rada i pristupa, od kadetkinja s kojima se krenulo još 2000. godine pa do prve lige 2010. godine, složit ćete se, pokazatelj je i potvrda dobrog rada ovog kluba u svim segmentima i poticaj za dalje.

Za kraj, prema običaju, pozivamo i samoborske navijače da podrže svoj klub.

Mi 10. rujna u prvom kolu idemo na jedno ozbiljno gostovanje u Varaždin kod Koke, a nakon toga 17. rujna kod kuće igramo protiv novog prvoligaša TVIN Trgocentra iz Virovitice i tu će nam podrška navijača, naših Samoborki i Samoboraca, puno značiti, kao i u svim utakmicama prošle sezone. Stoga ih pozivam da dođu na naše utakmice, jer to svima nama u klubu puno znači, osobito igračicama kada malo lošije krene na terenu pa pogledaju na tribine i vide ljude koji ih bodre. Hvala im i na podršci kada smo gubili, jer se osjetila želja i navijanje, koje nam je poticaj da onda sljedeći put bude bolje.

M.Š.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)