Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Predsjednik samoborskog HNS-a Mladen Guliš govori o 20 godina lokalne podružnice i aktualnim gradskim koalicijskim odnosima

Koalicijski sukobi ne bi se trebali rješavati u javnosti

Samoborski HNS obilježio je ovih dana na prigodnoj svečanosti 20. godišnjicu svog djelovanja u Samoboru. Iako do sada još nisu imali gradonačelnika iz svojih redova, "narodnjaci" su u tih 20 godina redovito bili važan, a često i ključan element u samoborskim političkim slaganjima i preslagivanjima gradske vlasti. Tako su početkom 90-ih bili na vlasti, da bi se sredinom 90-ih dio vijećnika te stranke malo "prekombinirao", što je samoborski HNS stajalo potpunog gubitka rejtinga u gradu, no nakon toga slijedi razdoblje kontinuiranog rasta pa je u zadnja dva mandata HNS partner u vladajućim koalicijama.

Aktualni predsjednik Mladen Guliš u stranci je gotovo od samih njenih početaka (učlanio se u samoborski HNS 1992. godine), a od aktualnog koalicijskog predsjedničkog trolista (HSS-SPD-HNS) medijski je najmanje eksponiran. Može li se zato reći da je HNS "tihi" koalicijski partner te kakva su razmišljanja i planovi samoborskih "narodnjaka" saznali smo u razgovoru s Mladenom Gulišom.

Za početak, s obzirom da se radi o slavljeničkoj prigodi, da čujemo što si je poželio slavljenik, samoborski HNS, za svoj 20. rođendan?

Poželjeli smo si još 20 godina i da nam ide onako kao što nam je išlo ovih zadnjih godina.

Ipak, u tih 20 godina bilo je i uspona i padova. U samoborskom HNS-u možda čak i najviše u odnosu na ostale lokalne stranke u gradu; od činjenice da je u više mandata bio u vladajućoj garnituri pa do sredine 90-ih kada je rejting samoborskog HNS-a bio izuzetno nizak?

Bilo je padova, a oni su često bili uzrokovani "vanjskim utjecajima". Pogotovo nas je koštao izlazak dijela našeg članstva iz HNS-a koji je "zovom pretvorbe" bio pozvan u neke druge stranke. Međutim, ono što je lijepo u samoborskom HNS-u je to što nikad nismo imali velikih lomova ili raskola, frakcijskih razdvajanja i odlazaka tog tipa. Jezgra je i dalje tu i svi dosadašnji predsjednici su i dalje u stranci ili su bili do kraja svog života, a ta se jezgra kontinuirano nadopunjuje i novim članovima.

Jesu li takvom stanju u stranci u stvari i pomogle te najniže točke, konkretno 1997. godina, kad HNS nije imao niti jednog gradskog vijećnika? Što se naučilo iz tog iskustva?

Istina je, mi smo tada od najvećeg kluba vijećnika u koaliciji toliko pali da nismo prešli niti izborni prag i od tada se to više nije ponovilo. Naučilo se da je od svega najvažnije imati povjerenja u ljude koji se delegiraju u određena tijela. U tom su razdoblju tri naša vijećnika srušila vladajuću koaliciju, doveli su do promjene vlasti u Samoboru, a nas kao stranku je to koštalo neprolaska praga i gubitka povjerenja građana. Nakon toga je povjerenje trebalo strpljivo godinama graditi da bismo došli na današnji nivo, s kojim smo zadovoljni, no ne u potpunosti.

Kako točno danas stoji stranka u Samoboru?

Trenutno imamo 450 članova i 32 ogranka. Kako ponovno dolazi novi izborni ciklus, onda to obično znači i novi ciklus rasta stranke, interes novih članova i slično. U tom smislu smo i mi, nakon otprilike 8 mjeseci pauze, počeli upisivati nove članove, organizirati nove ogranke i očekujem da ćemo do narednih lokalnih izbora imati ograncima pokrivene sve mjesne odbore.

Koja bi bila neka specifičnost samoborskog HNS-a u odnosu na ono što zastupa središnjica i ono što nude ostale stranke u Samoboru?

Ono što bismo mi htjeli provesti, a do sada nismo imali prevelikog uspjeha u tome, jer smo u svim dosadašnjim koalicijama bili "manji" partner, je stvaranje svojevrsne suverenosti Grada Samobora. To bi bio najvažniji cilj, jer trenutno nemamo utjecaj ni nad čime. Znači, govorim o gradu kao o samoodrživoj zajednici, koja u današnjim vremenima globalizacije ne bi bila toliko ovisna o vanjskim utjecajima. Koliko ćemo mi biti suvereni toliko ćemo lakše podnositi razne pritiske iz bliže ili šire okolice, a Samobor ima uvjete i resurse biti suveren. To je i temelj našeg političkog programa, jer on uključuje i pitanja školstva, infrastrukture i druga pitanja koja bi trebala biti podređena tom osnovnom cilju. Nije to nešto nemoguće, niti je to bajka, nego nešto što pametni, razvijeni gradovi u određenim državama već poduzimaju. Kod nas to nitko ne radi, a bilo bi zgodno od nekud početi. Zašto ne od Samobora?

Kad govorimo o samoborskom HNS-u danas, biste li se složili s određenim mišljenjima da ste "(pre)tihi koalicijski partner"?

Moguće da i jesmo, u određenoj mjeri. Ali, prema našem shvaćanju, kad si s nekim u koaliciji onda pokušavaš stvari rješavati prvenstveno unutar nje, a ne pritiskom javnosti, što je često bio slučaj s našim sadašnjim i prošlim koalicijskim partnerima, koji sukobe s nama rješavaju u javnosti. Mi to ne prakticiramo, jer to prije svega nije politički pristojno. Činjenica je da se u svakoj koaliciji treba sve dogovoriti, sve usuglasiti, a ako se to ne može, onda koalicija više nema smisla. No, do tog trenutka i glasnog istupanja dolazi tek kad dolazi do razilaženja. Ako se sjećate, prije 6-7 godina HNS je (tada u partnerstvu s LS-om) istupio iz jedne koalicije, no s time nismo izlazili javno dok odluka o istupanju nije bila definitivna. Znam da bi ljudi radije slušali forme poput svađa i razilaženja u mišljenjima, umjesto da se usmjere na sadržaj, koji je puno bitniji.

Možda ste "tihi" u smislu da nema projekata koje bi se jednoznačno moglo povezati s HNS-om, odnosno ne percipira ih se kao HNS-ovu inicijativu?

Iskreno ću reći da mi do sada, u ova dva mandata koliko participiramo u vlasti, nismo uspjeli rezultirati konkretnim projektom kojeg smo htjeli provesti. Mi smo htjeli prije svega razviti osnovno školstvo i paralelno s njim predškolski odgoj do razine više kvalitete, jednosmjenske nastave, bez lista čekanja za vrtiće. Ideja je bila da kroz projekte u tom sektoru i našem gospodarstvu damo priliku da nešto odradi i kasnije ima kroz to određenu sigurnost za dugi niz godina; bilo kroz gradnju, prijevoz, opskrbu hranom... Na to bi se nadovezali i projekti vezani uz gradnju energetski učinkovitih objekata i slične stvari koje bi mogle pokrenuti brojne poduzetnike i biti na korist građanima. Međutim, to sve ide jako teško. To nije problem samo s današnjim koalicijskim partnerima, nego i s bivšima, gdje je bilo oko toga puno nerazumijevanja.

Je li isto nerazumijevanje rezultiralo i činjenicom da do sada u Samoboru nije proveden niti jedan projekt u modelu javno-privatnog partnerstva? Naime, HNS je bio stranka koja je najviše propagirala upravo taj model financiranja?

Mi još uvijek nismo odustali od toga. I dalje tvrdimo da je to najefikasniji i najjeftiniji način financiranja. Iako su početne brojke u takvim projektima možda velike, njih treba promatrati na razdoblje od 25 do 30 godina, što je optimum za takav model finanaciranja. Jasno, ne treba taj model brkati s "javno-privatnim partnerstvima" tipa zagrebačka Arena i sličnima. Treba razlikovati objekte koji jesu isplativi od onih koji to nisu kroz taj model financiranja.

Hoće li možda objekti koje je ova garnitura obećala na prostoru bivše vojarne biti financirani kroz model JPP-a? Raspravlja li se o tome unutar koalicije?

Što će biti u vojarni i kojim modelom će se to financirati, to je sve pitanje procjene i izračuna. O tome se raspravlja unutar koalicije, ali su do sada to bili dosta kaotični razgovori, jer nije bilo sigurno što će biti s vojarnom. Sve se može financirati po svim modelima, samo je pitanje što je najisplativije. No, ne bih u to ulazio, jer ne znam što se sve u vojarni planira napraviti. A tu je i "začkoljica" u darovnom ugovoru prema kojoj u bilo kojem trenutku država može iskazati interes za pojedini objekt u vojarni. Otprilike, kao da vam dam auto na poklon, ali kad god mi treba moraš mi ga dati, napuniti mu rezervoar i servisirati ga. Hoće li što od toga država koristiti, ne znam. Da sam na njihovom mjestu, ja bih vjerojatno koristio tu mogućnost koju su si ostavili - da netko uredi objekt, a ja ga onda uzmem kad hoću, bez naknade.

Za kraj, u svojoj 20. godini postojanja, koji su kratkoročni, a koji dugoročni ciljevi samoborskog HNS-a?

Kratkoročni cilj nam je čim bolji rezultat na području Samobora na parlamentarnim izborima, a dugoročni cilj nam je isti kakav nam je bio na prošlim lokalnim izborima - pobjeda. Prošli put nam je malo nedostajalo, a poučeni tim iskustvom moramo paziti da nam se to ne ponovi.

K.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)