Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Maja Lenard, srebrna karatašica s EP mlađih seniorki

Sport mi je puno donio

Članica Karate kluba Samobor Maja Lenard ponovno je ponijela titulu najbolje sportašice Samobora, a najbolja je i na županijskoj razini. Zajedno s Matejom Tomazinom vratila se nedavno okićena srebrom s EP mlađih seniora. Zbog uspjeha koje postižu na europskim i svjetskim prvenstvima oboje su gotovo najčešće intervjuirane osobe u Glasniku u posljednjih nekoliko godina.

Nakon posljednjih objavljenih razgovora stigao je upit zašto nismo pitali da kažete nešto o sebi. Mada takva pitanja u praksi ne treba postavljati baš na taj način, ipak slijedi vječno novinarsko pitanje – reci nam nešto o sebi.

Trenutno sam studentica druge godine Kineziološkog fakulteta u Zagrebu. Karateom se aktivno bavim već 13 godina, a to što sam se počela baviti ovim sportom moram zahvaliti mami i bratu Marku, jer brat je prvi krenuo i mi smo stalno dolazili gledati njega kako trenira. Tako smo sestra Ana i ja zavoljele karate. Kada sam krenula u osnovnu školu počela sam trenirati i do sada mi nikad nije palo na pamet prestati ili otići u neki drugi sport. Suradnja na treninzima je odlična, društvo je super i to nas drži i dan danas te će nas držati sigurno još nekoliko godina.

Zapravo, cijela jedna generacija u klubu je odrasla skupa, još od osnovne škole pa nadalje?

Stvarno mogu reći da smo jedna velika obitelj. Sestra trenira sa mnom, ima tu još ljudi koje poznam od malih nogu, a mogu reći da trenera Darka Šimunca gledam kao drugog tatu, a Davora Mrzaka kao starijeg brata. Svi smo velika obitelj koja si međusobno pomaže.

Je li nakon srednje škole uopće bilo drugih ideja osim Kineziološkog fakulteta?

Jedno vrijeme razmišljala sam da upišem povijest, ali je ipak prevladala ljubav prema sportu, jer je u obitelji sport ipak u krvi. Namjeravam ostati u karateu, možda kao trener ili nešto drugo, ali definitivno sport je obilježje za cijeli život.

U sport si uložila puno truda i odricanja, ali on ti je pružio i mnoga zadovoljstva. Osim medalja, tu su i brojna putovanja diljem svijeta.

Mogu reći da sam puno toga dobila s tim putovanjima, jer sigurno nikad ne bih išla u daleke države. Upoznajete nečiju kulturu i način života, što mene jako zanima. Ta putovanja uvijek pružaju mogućnost druženja i upoznavanja novih ljudi.

Što se tiče posljednjeg natjecanja u Novom Sadu čuli smo već neke dojmove. Je li ovaj puta bilo više vremena za upoznavanje grada?

Imali smo sreću što smo bili po rasporedu zadnji dan pa smo stigli razgledati grad. Novi Sad je krasan, jedino nam je žao što nismo mogli vidjeti i kakav je noćni život, ali možda se jednom nađe vremena i za to.

Podsjeti nas na sam turnir.

U prvom kolu pobijedila sam Bjeloruskinju. Za mene je ta borba bila najteža, jer je ona bila dosta viša od mene i u tim slučajevima taktički moram promijeniti cijeli svoj način borbe. Ostale suparnice sam lakše pobijedila i onda je došlo finale s Talijankom. Ona je zahtjevna suparnica, jer je kontrašica kao i ja. Pokušala sam biti aktivna i napraviti poen, ali nije išlo pa je na kraju odlučilo preglasavanje sudaca, koji su pobjedu dodijelili njoj. Srebro je tu pa se ne žalim previše, iako ostaje žal za zlatom.

Slijede novi treninzi i borbe. Koje od natjecanja je sljedeće prvo na redu?

Naravno. Slijedi seniorsko prvenstvo Hrvatske, a tu će mi u konkurenciji biti sestra pa će biti jako zanimljivo. Borim se za pravo nastupa na Europskom seniorskom prvenstvu i to bi bilo moje prvo seniorsko prvenstvo te sam zboga toga jako uzbuđena. Treniram više nego obično, jer bih voljela ići na EP i pokazati najviše što znam te vidjeti gdje sam u tim seniorskim vodama.

Kako gledaš na to da nisi u konkurenciji za najbolju sportašicu u Svetoj Nedelji, iako si iz Rakitja?

I meni je zanimljivo zašto je to tako. Kada sam se vratila s medaljom s posljednjeg europskog natjecanja nitko me nije došao ni pozdraviti, iako bih voljela da ponekad to učine. No, u drugu ruku, Samobor smatram također mjestom u kojem živim, a u Samoboru provodim i više vremena nego doma pa mi je s te strane drago što me smatraju svojim članom.

M.Š.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)