Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Marija Šintić, vlasnica Restorana Gabreku 1929.

Obnovljeni prostor za novi uzlet

Nakon velikih radova i kompletnog preuređenja, krajem 2010. održano je svečano otvorenje obnovljenog Restorana Gabreku 1929., a od tada stižu pohvale za učinjeno, iako ima i onih kojima je sve još čudno kada uđu restoran.

Koje su češće reakcije gostiju koji dođu?

Još su svakojake reakcije, i pozitivne i negativne. Puno ljudi nas hvali kako smo sve preuredili, a oni koji nas špotaju kažu da to više nije to. No, morali smo krenuti u preuređenje i znali smo što nam treba - najviše velika sala za veće proslave i svadbe, što smo sada dobili, a što gosti ne vole. No, zato smo uredili i manju salu na katu za pedesetak ljudi, a u prednjem je dijelu ostala prostorija za još tridesetak ljudi.

Zahvat je bio nužan i zbog starosti postojeće infrastrukture.

Izmijenjene su sve instalacije – struja, voda, plin, potom kanalizacija, ventilacija, krovište, vrata i prozori. Proširili smo kuhinju i povećali njene kapacitete te preuredili WC, jer je bio neprimjeren za ovaj restoran. Jednostavno smo sve morali postaviti novo, jer je staro bilo jako dotrajalo. Možemo reći da smo sve morali sanirati i mijenjati, od poda do krova.

Je li to bilo nužno zbog inspekcija, novih sanitarnih propisa i općeg dojma?

Tako je. Kada se krenulo u jedan dio tih radova, moralo se sve obnoviti, jer se ne može čekati da prođe neko vrijeme pa onda opet nešto mijenjati. Bili smo svjesni toga da će gostima biti čudno što nema one patine i što je sada sve bijelo i sterilno, ali ova obnova je bila zbilja nužnost, a ne naš hir. Nama je bila potrebna veća kuhinja te primjeren sanitarni čvor, kako bi se sve to lakše moglo održavati i čistiti. K tome, sve je napravljeno i prema europskim standardima, koji se već primjenjuju kod nas, a bit će ih još i više kada uđemo u Europsku Uniju. Zato smo uredili i veću kuhinju, koja zadovoljava sve te propise.

Najvažnije je da ima posla. Je li nova kuhinja u "jačem" pogonu nego prije?

Hvala Bogu, posla ima. Pet mjeseci smo bili zatvoreni zbog preuređenja, ali već su nam se vratili neki gosti, što nam je izuzetno važno. Uz njih stiglo je i puno novih gostiju, koji su već čuli da smo otvoreni i da je interijer nov i lijepo uređen. To je najbitnije u ova teška vremena.

Nažalost, teška vremena često moramo spominjati. Vjerujete li da će biti bolje?

Najbitnije je da već sada, na novom početku, dobro radimo, da se glas o nama što više proširi, a zadovoljni gosti su najbolja preporuka. Trebat će još malo vremena da još više ljudi čuje da smo ponovno otvoreni.

Treba istaknuti i da ste zaposlili nove ljude, što je svakako pozitivan primjer.

Zbog povećanja kapaciteta povećali smo i broj zaposlenih, dok drugi daju otkaze. Planiramo još otvoriti i vanjsku terasu, a s te strane se još uređuje vanjska fasada. Završetak tih radova bit će u proljeće. Nakon toga uredit ćemo i parkiralište. I unutrašnjost još dotjerujemo, postavljamo slike i druge sitnice, kako bi se gosti što ugodnije osjećali. To sada radimo u hodu.

Kolika je prednost i vlastito parkiralište?

Prednost našeg parkirališta je velika, jer gosti ne moraju brinuti gdje će parkirati i koliko mogu ostati, niti moraju li produžiti parkiranje.

Bilo je planova o gradnji nove zgrade restorana na dijelu parkirališta. Što je s time?

To smo planirali i željeli napraviti, ali i nas je zaustavila birokracija. Četiri godine smo čekali potrebne papire i još ih nismo dobili. To nas je zapravo i prisililo da krenemo u obnovu postojećeg objekta, jer ovdje više nismo mogli normalno raditi, a novo nismo mogli napraviti. Budući da smo već izgubili četiri godine, više nismo bili sigurni koliko bi morali dodatno čekati za sve dozvole pa smo od novog objekta morali odustati u ova vremena. On je trebao biti rekonstrukcija nekadašnje zgrade, spomenika nulte kategorije, ali su problemi oko toga bili preveliki. I ovu smo rekonstrukciju radili u najvećoj krizi i nije bilo lagano. Sada nam je prva briga vratiti kredite. Dobro radimo pa se ne bojim, ali mora se biti oprezan zbog opće gospodarske situacije u kojoj se nalazimo. Nikad se ne zna. No, vikendima smo često puni i traži se mjesto više. Poseban program odvija se petkom, kada u restoranu sviraju tamburaši od 20 do 24 sata.

Koliko sada ukupno imate mjesta u restoranu?

U velikoj sali za stotinjak ljudi, na katu za pedesetak, a u prednjoj prostoriji tridesetak pa možemo reći da ukupno stane dvjestotinjak ljudi. Očekujemo sve više svadbi i proslava u salama. Možemo organizirati i poslovne sastanke u tim odvojenim prostorima te ručkove, odvojeno od ostalih gostiju.

Hoće li se u novoj kuhinji pripremati i neka nova jela?

Jelovnik je ostao isti. I dalje su to jela koja već tradicionalno godinama pripremamo. I kuharica je ostala ista, a i cijene su ostale iste, nismo ih povećavali. Novost u ponudi je roštilj. To smo još ubacili, jer nas je dosta ljudi tražilo.

Dakle, Gabrek je i dalje onaj stari Gabrek, što mogu provjeriti svi stari gosti, a tu naviku dolaska steći i novi.

- Mi smo i dalje tu, u novom ruhu, ali s bogatom tradicijom.

Mato Šipuš

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)