06.12.2010.

Predsjednik Uprave DIV-a Tomislav Debeljak govori za Glasnik o ulasku samoborskog poduzeća u brodogradnju i problemima poduzetnika

Samoborska "čarobna formula" za spas brodogradilišta

Predsjednik Uprave DIV-a Tomislav Debeljak govori za Glasnik o ulasku samoborskog poduzeća u brodogradnju i problemima poduzetnika

Kad je samoborski DIV predao ponudu za privatizaciju Brodosplita, predsjednik Uprave Tomislav Debeljak vjerojatno nije ni slutio da će to izazvati toliko medijsko zanimanje – u proteklih nekoliko mjeseci o DIV-u se pisalo koliko se nije od njegovih početaka. Činjenica kako je DIV unazad nekoliko godina jedna od rijetkih hrvatskih tvrtki koja konstantno ostvaruje rast, do priče o brodogradnji, rijetkima je bila zanimljiva. Nama, pak, koji iz susjedstva promatramo priču o razvoju nekadašnje "samoborske tvornice šarafa" i koji smo u nekoliko navrata i na stranicama Glasnika pratili gotovo svaki korak u širenju DIV-a na Knin, u regiji i Europi, ovaj medijski val dobro je došao da i iz naše perspektive od Tomislava Debeljaka saznamo zašto i kako DIV ulazi u brodogradnju te što će to značiti za ostale segmente njegovog poslovanja.

Počnimo onime što je najaktualnije i po čemu ste u ovom trenutku medijima najzanimljiviji, a to je ulazak DIV-a u privatizacijsku priču oko splitskog Brodosplita. Dojam je da se čitava stvar odužila i zakomplicirala. Jeste li time iznenađeni?

Kad smo ulazili u čitavu priču znali smo da će čitav proces trajati barem 6 mjeseci, ali nismo mislili da će se baš toliko odužiti. Osim toga, u trenutku kad smo ulazili u privatizaciju trebala se ugovoriti i gradnja nova dva broda za Brodosplit Plovidbu, koja bi riješila puno toga u ovom prijelaznom razdoblju. Međutim, oni nisu na vrijeme ugovoreni, što je dosta veliki propust, jer se sad stvaraju određene dubioze zbog neimanja posla, gomilanje gubitaka... Probat ćemo i to anulirati, ali treba brzo reagirati po tom pitanju.

Gdje se trenutno nalazite po pitanju privatizacije Brodosplita? Koliko je daleko konačna odluka o ulasku ili neulasku DIV-a u Brodosplit?

Sada smo otprilike na sredini puta. Plan restrukturiranja je napravljen, poslan je od strane Hrvatske u Bruxelles, trenutno je tamo na razmatranju i imamo već određene neslužbene povratne informacije o nekim, nazovimo ih, zamjerkama koje su relativno sitne. Tako da bi, prema mojem mišljenju, do kraja mjeseca trebao taj dio priče biti definiran.

Glavna zamjerka vašoj ponudi bila je vezana uz financijski dio ulaska DIV-a u Brodosplit. Spočitavalo vam se da u financijskoj konstrukciji nedostaju garancije fondova i banaka. Potom je u medije procurilo i da bi jedan od mogućih partnera mogla biti i grupacija vezana uz ruskog odvjetnika Vitalija Havkina. Kakva je sada situacija s financijama i koliko je još aktualna "ruska veza"?

Što se tiče "ruske veze" ona je izašla u medije, međutim mi smo imali osim toga barem još 15-ak razgovora s drugim ozbiljnim partnerima u svijetu, za što mediji ne znaju. Tako da ne bih previše komentirao taj dio priče koji je bio vezan uz Havkina. Znači, imali smo određenih razgovora s više zainteresiranih na temu Brodosplita. No, ispostavilo se da je većina njih bila zainteresirana za nekretnine Brodosplita, gdje bi DIV ispao "krvnik", a oni bi ubirali profit. Jasno da apsolutno nema šanse da si DIV tako nešto dozvoli i to sam svima jasno rekao i u početku srezao u korijenu takvu mogućnost. Mogu vam potvrditi da imamo nekoliko ozbiljnih i kvalitetnih vanjskih, a i domaćih ulagača, koji bi pokrili sve što treba u financijskoj konstrukciji, no dogovor je da ih još javno ne imenujem.

Međutim, i Vama je, pretpostavljam, logično da je vašu ponudu pratila skepsa. Niste se prije bavili brodogradnjom, a k tome se radi o manjoj firmi koja je iskazala namjeru preuzeti veću firmu.

U potpunosti mi je jasno da postoji skepsa, no DIV je grupacija od preko 800 ljudi s iskustvom, u stalnom porastu ljudi, organizacije i prometa, tako da smo u potpunosti ekipirani za navedeni zalogaj. Ali, evo kako je uopće došlo do našeg interesa. Bili smo zamoljeni od jednog jakog investicijskog fonda da napravimo dubinsko snimanje brodogradnje, od koje su oni odustali nakon pojave "plana B". Međutim, mi smo ostali zainteresirani. Naime, vidjeli smo da brodogradilištu treba sljedeće: netko tko je čvrst gazda koji zna štedjeti, a ne biti rasipan, onaj koji nema nikakve politike u sebi, nego se bavi biznisom i gleda isključivo naprijed. E sad, da bi se shvatila situacija mogu ukratko pojasniti: trošak plaća ljudi u brodogradilištu je 13,7% od ukupnog troška broda, odnosno manji nego što je to u Koreji. Na to još imamo razne režijske troškove, odnosno davanja državi, gradu i ostalima, za koje sam siguran da više neće biti tako visoki, jer ukoliko se nečemu želi dati potpora onda komunalna naknada ne može ostati na istoj razini ili se povećavati, nego baš naprotiv. Nedavno je i splitski gradonačelnik Kerum najavio da se razmišlja u tom smjeru. Nadam se da će se to i ostvariti, tako da i s te strane možemo ostati u granicama troškova kao u Koreji. Najveći problem je u nabavi materijala, koliko god neki mislili da to nije tako. Osobno sam pregledao 24 tisuće nabavnih artikala i vidio drastične stvari koje su stvarale najveći dodatni trošak. U tom segmentu se pojavljuju velike razlike između naših cijena i onih na svjetskom tržištu, tako da je na službi nabave najveći teret toga da se na materijalu, koji čini oko dvije trećine ukupne cijene broda, najviše uštedi.

Što s nagomilanim dugovima?

Problem je što je brodogradilište trenutno opterećeno kamatama na kredite koji su uzeti za pokrivanje gubitaka iz ranijih godina, generiranih u vrijeme dok je država bila vlasnik. Privatizacijom bi država na sebe preuzela taj dio, što je i logično, jer su oni potpisnici garancija i pod njihovom kapom je stvoren dug. Tako da u novom poslovanju tog bremena više ne bi trebalo biti. Međutim, javlja se pitanje generiranog gubitka tijekom procesa privatizacije zbog zastoja u gradnji brodova. Radi se o rupi koju netko mora pokriti i do kraja postupka privatizacije ćemo vidjeti kolika će ta rupa biti u konačnici i na koji način će se sanirati taj dug.

I dalje ostaje otvoreno pitanje unosa novog kapitala u Brodosplit na način da se zadovolje pravila koja su dogovorena između Hrvatske i Europske komisije. Kako mislite zadovoljiti prilično stroge zahtjeve i još učiniti poslovanje Brodosplita pozitivnim? Koja je to "čarobna formula"?

Europska Unija ima pravila da se brodogradilišta mogu restrukturirati na način da 60% ukupnog troška restrukturiranja može biti državno, a 40% mora biti privatno vlasništvo. U državnih 60% spadaju i sve dosadašnje potpore, a svaka garancija se obračunava i s dodatnih 4% kamate te je sve uvećano za kamate do danas, tako da je s te strane nakupljena jako velika brojka. Konkretno, prema tim pravilima ukupni državni trošak restrukturiranja za Brodosplit iznosi oko 6 milijardi kuna. Europska komisija je potom odobrila da se taj državni trošak može umanjiti za pomorsko dobro, odnosno zemljište Brodosplita, u kojem slučaju država ima vlasništvo nad zemljištem, a mi bismo ga samo dobili u koncesiju. Tim umanjenjem državni trošak restrukturiranja pada na 3 milijarde kuna, što znači da bi privatni trošak restrukturiranja bio oko 2 milijarde. U svojim pravilima EK je propisala i da se nakon restrukturiranja u roku od 10 godina proizvodnja mora smanjiti na 80% dosadašnje.

Druga strana priče je da je Brodosplit najkompletnije, najveće i najbolje postavljeno brodogradilište u cijeloj Hrvatskoj, u kojem je napravljena obnova 2000. i 2004. godine. Gledajući sve to došli smo na ideju da bi bilo najbolje, u trenutku kad je zbog recesije najjeftinija cijena brodova, krenuti u izgradnju brodova za vlastitu plovidbu. Ta gradnja bi bila investicija tih 2 milijarde koje se traže od privatnog vlasnika, ali bismo to realizirali kroz brodove koji će se koristiti i isplatiti. Na taj način smo riješili pravila EK i ostali profitabilni. Također, gradnjom brodova za vlastitu plovidbu u prvim godinama najlakše bismo držali pod kontrolom optimalan omjer kvalitete i cijene. Zato smo i izabrali da ćemo graditi jednostavne i moderne brodove, osmišljene u Brodosplitu i napravljene po svim najnovijim pravilima i standardima. Na taj način smo došli do "čarobne formule": mi bismo uložili taj novac u brodove kad su oni najjeftiniji, a kasnijom sinergijom plovidbe i brodogradilišta i njihovim međusobnim pokrivanjem imali bismo pozitivnu sliku u Brodosplitu. Najvažnije u svemu je da postoji gazda koji će samo gledati posao i onda će se uspjeti, samo trebamo biti složni, radnici i poslodavac raditi kao jedno, i onda ćemo biti uspješni.

Zanimljiva formula, ali otkuda DIV-u 2 milijarde kuna?

Prednost je što te 2 milijarde kuna ne treba odmah uplatiti, nego se njih može uložiti kroz partnere i kredite na brodove. Dakle, izgradnja brodova, odnosno širenje plovidbe riješilo bi se kreditom, odnosno na svojevrsni leasing, gdje mi dajemo 20% učešća, a 80% daje banka i onda se on s vremenom otplaćuje. Drugim riječima, ne moramo odmah imati dvije milijarde, nego čitavu priču možemo pokrenuti sa 400 milijuna kuna, a jedna od varijanti za financiranje su dva fonda koja su spremna ući u to - jedan preko DIV-a, a drugi direktno u plovidbu. Također imamo i varijantu da se financiranje riješi kroz vrlo moćne vanjske partnere, no za koju opciju ćemo se odlučiti u naredna dva tjedna. Uz navedeno imamo plan ulaganja u opremu brodogradilišta u iznosu više od 200 milijuna kuna tijekom 5 godina.

Međutim, za 5 godina, kad netko dođe u Brodosplit, kakva bi ga situacija tamo trebala dočekati? Hoće li biti više ili manje zaposlenih, hoće li im plaće biti veće ili manje i hoće li država ponovno morati uskakati ako se pokaže da priča ipak nije uspjela?

Potpuno otvoreno mogu odgovoriti na ovo pitanje, a to sam rekao i sindikatima. Od sada zaposlenih ljudi njih 20-ak posto je višak. Srećom pa ta brojka nije veća kao u nekim drugim državnim poduzećima, jer u Brodsplitu rade kvalitetni ljudi koji žele i znaju raditi svoj posao. Najvažnija je stvar da postoji kritična masa pozitivnih i kvalitetnih radnika, koji vide sebe i svoju djecu sutra u brodogradilištu. Međutim, zajedno s njima se moramo riješiti ponajprije onog dijela koji nikada do sada nije zaradio svoju plaću niti će to činiti u budućnosti. Jedan od naših uvjeta u privatizaciji je da Vlada sudjeluje u određenom trošku zbrinjavanja tog viška ljudi, da adekvatno budu zbinuti zadovoljavajućim otpremninama, otprilike oko 10 tisuća eura. To ne znači da je svatko onaj koji će otići iz brodogradilišta loš radnik. Jedan od problema je što Brodosplit ima i veliku administraciju, gdje rade krasni ljudi, ali mi si jednostavno ne možemo priuštiti imati toliko ljudi na opseg posla koji je tamo potreban. Ono do čega mi želimo doći je da svaki naš radnik u škveru zarađuje svoju plaću kvalitetno i kad on toga postane svjestan onda postaje i sretan i mi smo riješili jedan velik problem. Dakle, prema našem planu restrukturiranja u prvim godinama bismo nešto smanjili broj ljudi, ali bi ukupna masa plaća ostala ista, znači prosjek plaće bi se nešto povećao. Nakon toga bi povećali broj ljudi, a kooperaciju smanjili na dosta nizak nivo. Za 3 do 5 godna će Brodosplit imati isto ili nešto više ljudi nego danas, a plaća će biti nešto viša u odnosu sadašnjih plaća i hrvatskog prosjeka.

Prema planovima koje ste do sad iskazali očito je da ste uvjereni da će se privatizacija Brodosplita riješiti pozitivno za DIV. Koji je krajnji rok za donošenje konačne odluke? I što ako sve padne u vodu, ima li DIV "plan B"?

Bojim se roka, osnosno da ne dođemo u situaciju kad će ovo razdoblje privatizacije u kojem stoji posao u Brodosplitu biti vrlo teško ispraviti. No, ja uvijek pozitivno razmišljam i nadam se najboljem. Ali, ako bi se dogodilo da bismo bili odbijeni jednostavno bismo se zahvalili i nastavili svoj posao kojim se bavimo. Imamo sličnih iskustava, pozitivnih i negativnih. Jedna privatizacija nam je bila odbijena, jedna u Kninu super radi, povećali smo za 2,5 puta broj ljudi i deseterostruko proizvodnju, a jedna u Srbiji je proglašena najboljom privatizacijom u Srbiji. Tako da s te strane nema problema, išli bismo dalje. Ali, moram reći da me malo brine jedna druga stvar. Mislim da ne bih smio, ali reći ću pa makar platio kaznu - nakon što je u medije izašlo da smo krenuli u privatizaciju Brodosplita pojavilo se na našim vratima nebrojeno inspekcija i dobili smo oko pola milijuna kuna kazni. Konkretno, zbog jednog nedostajućeg dokumenta prilikom zbrinjavanja solne kiseline, koju nitko u Hrvatskoj ne zbrinjava, te smo ju zakonski izvezli iz Hrvatske, a što gotovo nitko ne radi, a na kraju dobili i kaznu, zatim zbog nedostajuće pločice na trafostanici koju smo bili obnovili da bude sigurna, zbog neimanja atesta za mali kompresor, jedini od 11 s atestima. Što će tek biti kad uđemo u Brodosplit, bolje je ne razmišljati. Ne govorim to zbog DIV-a, nego zato što mislim da ljudi moraju shvatiti da, ako ćemo ubijati privredu, onda pilimo granu na kojoj sjedimo svi skupa.

Ne možete reći da Vas to iznenađuje, jer bili ste do sad u tri privatizacije.

Naučeni smo, ali ja sam uvijek govorio "pametni znaju čemu služi pojas". No, dosta je to sve teško i frustrirajuće. Da me se krivo ne shvati, ova Vlada puno želi napraviti da to ne bude tako. Vjerujem da i današnja opozicija želi poboljšati te stvari, ali sve dok netko "diktatorski" ne sreže upravu, odnosno birokraciju, bez obzira na posljedice, gubljenje mandata ili ne znam što, dotle će Hrvatska patiti. Evo vam jedan primjer - DIV radi tvornicu od 25 milijuna eura u Kninu i kad je iz medija čuo da se spremamo za to ulaganje, zvao me ministar privrede Srbije, čovjek kojeg prije toga nisam nikad vidio ni čuo. Pitao me što Republika Srbija može napraviti da to ulaganje realiziram u njihovoj državi. Ja sam ga odbio, rekao mu da je priča oko Knina riješena, da imamo kredit kod HBOR-a i da nema šanse da odustanem od te investicije. No, dogovorili smo da DIV uloži u izgradnju Tvornice betonskih pragova u Srbiji, odradili sastanak s predsjedicom uprave Intesa banke i predsjednicom Fonda za razvoj i zapošljavanje i u 10 dana smo dobili kredit od 3 milijuna eura s kamatom od 1% pa sad imamo tvornicu betonskih pragova. Da ne kažem da nam je lokalna uprava također izašla u susret i na kraju svega sam bio ugodno šokiran koliko je sve brzo bilo gotovo. Važno im je bilo da se nešto izgradi i da se zaposli što više ljudi, bez trunke jala ili zavisti. U Kninu smo pak danas, nakon dvije godine postupka, još uvijek u početnoj fazi ishođenja građevinske dozvole. Već smo bili najavili da ćemo napisati knjigu naziva "Priručnik za ishođenje građevinske dozvole u Hrvatskoj" ili "Što smo sve prošli", gdje bismo pobrojali sve primjere birokratskih prepreka s kojima smo se susreli. Pritom moram reći da je gradonačelnica Knina strašno energična, pozitivna žena koja puno želi napraviti i poboljšati, no dok je birokracija kakva je i dok god ne bude političke odluke da se ta birokracija razbije, pa kud puklo da puklo, mi nemamo šanse i Hrvatska će nastaviti tonuti.

Kako se potonuće hrvatske privrede osjeća u DIV-u? Sudeći prema poslovnim rezultatima i najavljenim ulaganjima recesijska vremena se na vama nisu odrazila kao na nekim drugim firmama.

Vijaka treba svugdje. Nema industrije koja ga ne koristi i on je najbolji pokazatelj kakvo nam je trenutno stanje u industriji u Hrvatskoj. Radili smo statistiku 20 najvećih firmi koje su uzimale od nas vijke 2008. godine i usporedili s 2010. Smanjenje je 51%! To je najbolji dokaz stvarne situacije, koja je katastrofalna tim više što su industrija i izvoz jedini koji nas mogu izvući iz krize, a to se neće dogoditi dok ne srežemo birokraciju po broju ljudi ili po plaćama za onoliko koliko su pala primanja u privatnom sektoru. Druga je stvar što si nismo smjeli ni dozvoliti doći do toga. No, sad kad smo tu gdje jesmo, moramo to riješiti, a ne to ostaviti našoj djeci da rješavaju. Srećom, DIV - Hrvatska je jako povećao izvoz pa je promet ostao na istoj razini kao i 2008. A sama proizvodnja zbog jeftinijih cijena je porasla za 20-ak posto. U Srbiji je DIV grupacija imala pomak u ukupnom prometu, jer je izvoz isto tako povećan, a naredna godina bi trebala biti i bolja, jer se očekuju investicije u Srpske željeznice. Nadamo se da će se slično dogoditi i u Hrvatskoj, jer su i kod nas najavljene investicije u infrastrukturi u narednoj godini, no pitanje je hoće li krenuti.

Što dalje s DIV-om, kakva je Vaša vizija?

Još od malena sam sanjao o proizvodnji i razvoju raznih kombiniranih vozila te nacrtao i razradio vozilo koje ide po cesti, vodi i zraku, a kako smo se bavili vijcima, imao sam plan da objedinim svu proizvodnju vijčane robe u svijetu i postanemo najjeftiniji i najoptimalniji proizvođači te da tako pomognemo svijetu. Znači, uvijek sam gledao na način da probamo biti najbolji, najkvaliteniji, najjeftiniji pa tako uvijek imamo i ambiciozne planove. Konkretno, naš plan širenja je da se svake dvije godine udvostručimo. Ako se realizira projekt Brodosplit tada će se to ostvariti već ove godine, a ako ne, onda će se to dogoditi krajem 2011. godine s novom tvornicom u Kninu, za koju se stvarno nadam da će, uz svu birokraciju, tijekom 2011. godine biti gotova.

Što je s DIV-om u Samoboru? Ima li planova o proširenju pogona u Bobovici?

Ovdje u Bobovici smo na istoj razini kao i prethodnih godina, jer je Bobovica vezana uz poslove koji su relativno stabilni. Ako bi nam se smanjio ili povećao promet u Bobovici tako bi se mijenjao i broj zaposlenih. Ovdje nemamo neke velike planove proširenja ili izgradnje, jer niti nemamo prostora, a imamo i određenih manjih problema. Naime, prije nekoliko godina smo bili dobili neke poslove i hitno nam je trebao prostor pa smo napravili halu i počeli u njoj raditi dok su dozvole još bile u ishođenju. Ali, gradnja je počela nakon 6 mjeseci od predaje papira za dozvolu i da je birokracija bila ažurna bili bi papiri i gotovi prije same gradnje. Usput, mislim da 80% hala u Samoboru nema zatraženu ni lokacijsku ni građevinsku dozvolu. No, platili smo komunalnu naknadu oko milijun kuna za proizvodnu halu od 2000 m2, da bi nas nakon toga kaznili s oko 400 tisuća kuna kazne, jer smo gradili bez građevinske. Sada su konačno pale cijene komunalne naknade u Samoboru i bolje nam je stornirati čitavu ovu priču i tražiti nanovo građevinsku dozvolu, jer koštat će nas jeftinije pa makar i s kaznom. Moram reći da mi je malo teško za shvatiti da ako zaposlim 500-tinjak ljudi, platim komunalnu naknadu da mi još onda naplate i kaznu. Tako da u Samoboru imamo loša iskustva, a da bi se mogli širiti.

Prošli intervju vezan uz DIV izazvao je na web stranicama Glasnika puno komentara, negativnih i pozitivnih, no zanimljivo mi je bilo vidjeti da ste neke i Vi napisali. To često radite?

- Moram reći da su ti komentari meni bili užasan šok, jer sam cijeli život dao za firmu i ljude u firmi. I kada pročitaš nešto negativno, onda misliš da je to odraz svih ljudi. Sada kad smo zbog priče o Brodosplitu postali medijski zanimljivi, moram priznati da dosta čitam komentare, jer me zaintrigiralo sve to skupa. Zanimljivo da, osim u kulturi, gdje ili nema komentara ili se javi tek poneko koji kaže da je nešto bilo super, uglavnom uopće nema pozitivnih kometara i velika većina komentara su zločesti i zlonamjerni. Tako da kad pogledam na komentare u Glasniku od prije godinu dana još je to i super, jer se tamo ipak tada našao i koji pozitivni.

Imate li općenito osjećaj da vas se, nakon što ste kako kažete postali medijski zanimljivi i nakon što je DIV postao međunarodna grupacija, sad doživljava drugačije nego prije, da se na Vas gleda kao na neku vrstu tajkuna?

Ne gledaju me kao tajkuna, jer moji radnici u Samoboru znaju tko sam i što sam. Ja sam bio na neki način stvaratelj i direktor DIV-a Samobor, a sada to više nisam, nego sam predsjednik grupacije koja ima 6 firmi i dvije podružnice i Samobor je samo jedan mali udio u tome. To je možda i jedan šok za ovu sredinu, jer više nisam toliko s njima u Samoboru. A nisam jer moram brinuti i o tvrtkama - kćerima i namjerno pokušavam naviknuti Samobor da se osamostali. Možda im zato na neki način falim, a meni fali druženje s njima. No, mislim da većina, prema razgovorima s njima, to potpuno razumije.

Krunoslav Solenički

 

Predsjednik Uprave DIV-a Tomislav Debeljak govori za Glasnik o ulasku samoborskog poduzeća u brodogradnju i problemima poduzetnika

Arhiva 2010

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002