Matej Ašanin, drugi najbolji golman Europskog prvenstva do 18 godina
Specijalist za sedmerce sa zlatom oko vrata
Hrvatski rukometaši i ovog su se ljeta pobrinuli za sjajne sportske vijeti, jer su igrači do 18 godina osvojili Europsko prvenstvo koje se igralo u Crnoj Gori. Jedini poraz na turniru zabilježili su od Danske, a redom su padale Poljska (26:23), Švedska (26:21), Norveška (30:26) i Srbija (26:21), u polufinalu Njemačka (25:20), dok su u finalu svladali Španjolsku 27:26. Svoj obol osvajanju zlata dao je i Samoborac Matej Ašanin. Donedavni igrač RK Rudara proglašen je i drugim vratarom ukupnog Europskog prvenstva, a mi smo iskoristili malo vremena koje je 17-godišnji Ašanin proveo u svom gradu nakon EP-a (trenutno igra za RK EMC Split) za kratki razgovor.
Čestitke na osvojenoj medalji i pojedinačnom priznanju. Jeste li očekivali baš takav uspjeh, jer kažu oni koji su vas pratili kroz turnir da ste izgledali iznimno moćno?
Iskreno, uoči odlaska u Crnu Goru znali smo da smo dobri i od samog početka smo imali ulogu favorita. To smo na kraju, eto, i opravdali.
Ti osobno također imaš razloga za zadovoljstvo, jer proglašen si drugim najboljim golmanom prvenstva.
To je lijepa stvar, ali ipak ne bih to jako isticao, jer kolektiv je taj koji pobjeđuje.
Koju bi utakmicu s turnira izdvojio kao najbolju?
Daleko najbolja mi je bila protiv Švedske. U njoj sam imao 21 obranu uz 50% efikasnosti. A najdraže su mi bile obrane sedmeraca u utakmici protiv Srbije. Na kraju sam sveukupno na Europskom prvenstvu imao prosjek od 43% obrana, a imao sam i 8 od 10 obrana sedmeraca. Mislim da smo čitavo prvenstvo Filip (Ivić, op.n.) i ja bili na visokoj razini.
Znači, novog Šolu imamo, odnosno čak dvojicu. Ima li i novih Balića i Dominikovića, naziru li se u ovoj reprezentaciji njihovi nasljednici?
Po meni bi Ante Kaleb, koji je i proglašen najboljim igračem prvenstva, mogao biti novi Balić. A nama golmanima je puno pomoglo i igranje Tea Čorića u obrani, jer kad je takav gorostas ispred tebe ipak je lakše skidati lopte.
Vratimo se na tvoje golmanske početke. Za svoje si godine izuzetno razvijen i praktički si mogao birati sport kojim ćeš se baviti. Kako to da si se odlučio baš za rukomet?
Kad sam na TV-u gledao rukometno prvensto u Portugalu, gdje su naši seniori 2003. godine osvojili medalju, tada je i mene "primilo" i zavolio sam rukomet. Treniram ga 5 godina i bio sam u RK Rudaru do siječnja 2010. Tada sam prešao u RK Croatia Osiguranje Zagreb, gdje sam bio do lipnja. Zatim sam otišao na pripreme za EP, a nakon toga sam startao s prvoligaškom sezonom u dresu Splita.
Kako je prošao prelazak iz jedne ipak manje sredine u Zagreb CO, naš najjači klub?
Nije mi bilo čudno, jer sam i prije poznavao dosta svojih vršnjaka iz Zagreb CO-a i oni su mi nakon prelaska dosta pomogli da se lakše naviknem na novo okruženje. Prvi treninzi su bili teški, ali sam se na kraju navikao, prilagodio i sve je prošlo dosta bezbolno, iako je konkurencija bila puno veća. No, to mi je samo dalo dodatni motiv da još više i bolje radim.
Ustvari, počeo si trenirati dosta kasno, s 12 godina, a već si reprezentativni golman. Radi li se o prirodnom talentu ili puno rada?
Puno rada prije svega. Kad sam prvi put došao na gol nije baš izgledalo da sam neki veliki talent. No, i bez obzira na talentiranost, samo se radom može postići nešto. Inače, svom treneru iz RK Rudara Vladimiru Šujsteru mogu zahvaliti to što sam postao vratar, jer on je, ustvari, prepoznao da mogu biti dobar na tom mjestu u momčadi.
Sjećaš li se svoje prve utakmice na vratima?
Joj, radije ne bih! (smijeh)
Imaš li možda golmanskog uzora?
Imam. To bi bio Arpad Šterbik.
Kakva je situacija s usklađivanjem škole i rukometa?
Kako sam sad otišao u Split, a učenik sam Ekonomske, trgovačke i ugostiteljske škole u Samoboru, profesori su mi izašli u susret i omogućili mi da dajem ispite jednom mjesečno. Bitno mi je završiti školu, jer treba imati i rezervnu opciju za slučaj kakve ozlijede. No, prvenstveno je plan da se nakon škole u potpunosti posvetim rukometu.
Očekivanja?
Kao klub želimo biti što bolje rangirani, a osobno želim što više napredovati, steći što više iskustva u 1. ligi. Što se reprezentacije tiče, tu nam je želja otići na Svjetsko prvenstvo i tamo ostvariti dobar rezultat.
A što se tiče tvojih želja u nekoj daljoj budućnosti?
Većina mladih koji se bave rukometom sanjaju jednog dana zaigrati u španjolskoj ili njemačkoj ligi, u velikim klubovima. Meni je najdraži Ciudad Real. Sviđa mi se njihova igra, najopušteniji su tim na terenu, znaju igrati i iz zabave i zato pobjeđuju. Nadam se da ću jednog dana i ja zaigrati u nekom od takvih vrhunskih klubova.
K.S.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (12)