11.03.2010.

Filip Merčep, predstavnik Hrvatske na 15. natjecanju mladih glazbenika

Promotor Hrvatske i marimbe

Filip Merčep, predstavnik Hrvatske na 15. natjecanju mladih glazbenika

Filip Merčep ušao je u fokus zanimanja pobjedom na hrvatskom natjecanju za Eurovizijsko natjecanje mladih glazbenika, koje će se 14. svibnja održati u Beču. Putem izravnog televizijskog prijenosa Filip je osvojio velike simpatije publike, ali i žirija. Kako je počeo, kakva su mu iskustva s natjecanja i što planira, pročitajte u nastavku.

Počeo si s klavirom, ali si od istoga odustao?

Da, počeo sam svirati klavir s devet ili deset godina, jer su mi roditelji rekli da je tako najbolje krenuti i svidjelo mi se. Ali, tada sam još bio dijete i bila mi je još igra na pameti pa sam od toga odustao, a onda sam nakon nekoliko godina upisao udaraljke.

Što je presudilo na tom putu da nakon klavira kreneš na udaraljke?

Oduvijek sam htio udaraljke. Njih sam prvo i upisao, ali su mi rekli da prvo moram upisati i svladati klavir. No, kad je došlo vrijeme za to, upisao sam udaraljke, a onda mi je već bilo previše klavira i nisam za to imao više vremena pa sam zato od njega odustao.

Sada si u razredu prof. Gorana Goršea.

Do sada sam već promijenio tri profesora. Prvo sam bio kod prof. Ivana Urlija, potom mi je profesorica Maja Ileković predavala nekih pola godine, a onda dolazi prof. Gorše i sada sam kod njega u razredu.

Koliko ti je pomogla Samoborska glazbena jesen i u sklopu nje održani seminari marimbe?

Naravno da takvi seminari koriste. Već i prije sam išao na neke druge velike svjetske udaraljkaške seminare. Prije dvije godine sam otišao na prvi veliki seminar u Poljsku, kod prof. Katarzyne Myćke. Udaraljkaši, naravno, sve moraju znati svirati, a ona mi je puno pomogla i uz nju sam se sve više i više počeo baviti marimbom, jer me tada sve više počela intrigirati.

Kada se dogodio tvoj prvi susret s marimbom?

Već prvih dana kada sam krenuo na udaraljke, ali mogu reći da je taj prvi seminar u Poljskoj bio prekretnica, da me baš razveselio i da sam se tada odlučio više posvetiti marimbi.

I na ovom natjecanju rekao si, između ostalog, da ti je cilj što više promovirati marimbu.

Naravno, jer marimba je još dosta nepoznat instrument, ali sve više postaje individualni instrument, izdvaja se iz udaraljki. To je nekima drago, a nekima ne. No, ona će uvijek biti udaraljka, ali će, vjerujem, za nekoliko godina postati i uobičajeni instrument, kao što su to violina i klavir.

I natjecanje u Beču je prigoda da prezenitraš marimbu.

Svakako. Velika mi je čast što uopće kao hrvatski predstavnik mogu prestavljati svoju zemlju i još dodatno marimbu.

Skrenut ćemo malo izvan teme pa pitati jesu li se novinari rastrčali za tobom kao pobjedikom kao što su to, primjerice, učinili za grupom Feminem, pobjedicama Dore? Ima li interesa?

Evo ima, i vi ste mi se javili. Dosta se novinara javilo, ali, nažalost, uvijek će te neke Dore i domaće estradne zvijezde biti na prvom mjestu.

Pitam i stoga što su komentari bili da si mlad, nadaren i zgodan. Pa, želiš li i ti jednom krenuti u taj estradni svijet?

Ne, nikako. To pokušavam zaobići u što većem luku. Već su me zvali da sviram u nekim bendovima, ali sam to odbio, jer se time ne želim baviti. Želim biti klasičar, baš muzičar.

Možda jedan nastup u svrhu promocije instrumenta?

Svi mi idemo trbuhom za kruhom. Kada bi to bio jedini način da preživim, onda bih i to mogao napraviti. No, dok me još mama i tata financiraju, zaista ne razmišljam o tome.

Došli smo, neminovno, i do tih teških egzistencijalnih tema, ali i to je normalno. Vratimo se s estrade na uobičajene teme. Nameće se pitanje što dalje, kakvi su planovi?

Vidjet ćemo, idemo po redu. Sada prvo dolazi nastup u Beču, zatim državna matura i onda prijemni na Muzičkoj akademiji.

Sve u kratkom roku, jer sada si četvrti razred samoborske Srednje glazbene škole, ali i maturant u zagrebačkoj Primijenjenoj. Je li te strah državne mature?

Moram priznati da je, ali vidjet ćemo kako će biti. Natjecanje u Beču je 14. svibnja, a već za desetak dana čeka me i državna matura. To je dosta blizu i nadam se da ću se uspjeti pripremiti. Tek onda me čeka prijemni na Muzičkoj akademiji.

Natjecanja su ti već postala "normalna", a osvojio si već i brojne nagrade. Ovo u Beču je ipak stepenica više. Postoji li strah od njega?

Ovo je zaista ta stepenica više i uvijek postoji ta mala trema. Bilo je tako i na natjecanju u Lisinskom, ali kada sam čuo publiku kako navija to me je opustilo i bilo mi je iznimno drago zbog toga. Zaista me opustilo to što je publika pozitivno reagirala na prikazan razgovor, onaj u samom uvodu. Sve je bilo dobro složeno i organizirano. U Beču će me, naravno, biti strah, ali navikao sam već na to.

Svirat ćeš iste kompozicije ili ćeš nešto mijenjati?

Predviđen je solo recital u trajanju 15 minuta pa ću tako u prvom dijelu svirati standardni repertoar za marimbu. Svirat ću i skladbu prof. Ivane Bilić kao hrvatskog autora, a super je što ta stvar sadrži i folklorne teme pa ću na taj način predstaviti i hrvatsku kulturu. Na kraju ću svirati 2. stavak Koncerta za marimbu i gudače Emmanuela Séjournéa, koji sam svirao i u Lisinskom, a i u finalu ću svirati isto, ako prođem.

Zapravo, još nismo razjasnili kako si uopće ušao u konkurenciju za hrvatskog predstavnika za ovo natjecanje?

Došao sam na poziv, jer su ove godine išli na pozive mladim glazbenicima, pa je i to bila velika čast što uopće mogu nastupiti na natjecanju u dvorani Lisinski, uz Simfonijski orkestar HRT-a i dirigenta Mladena Tarbuka. To je san snova svakog glazbenika. Zato sam se osjećao privilegirano što sam pozvan i što nastupam u punoj dvorani.

Misliš li da pomalo odudaraš od uobičajenog poimanja klasičnog glazbenika?

Mislim da mi je to pomoglo, upravo zato što je instrument užasno zanimljiv i što ga većina ljudi ne zna. Zvuk marimbe je predivan, topao, i tako pomaže u izboru stvari koje dobro zvuče na njoj.

Imaš li, uz sve obaveze, nekakav normalan društveni život?

Mislim da imam. Primjećujem kako neki mladi glazbenici imaju i previše tog društvenog života, ali onda ne napreduju. S druge strane, ima i onih koji samo vježbaju i nastupaju, ali su istrunuli iznutra i nemaju privatan život. Smatram da mora postojati taj neki kompromis između društvenog života, izlazaka i vježbanja. Sebe smatram normalnim. Vježbam puno, ali to smatram dijelom svog posla, onako kao i ljudi koji rade svoju smjenu. Kad imam vremena onda izađem s društvom van. Prijatelji su mi velika podrška i zbog toga im zahvaljujem.

Koliko mladih glazbenika u Hrvatskoj svira marimbu? Zna li se to?

Nema ih previše. Ima dosta udaraljkaša, ali se većina opredjeljuje za bubnjeve ili vibrafon. Na seminarima marimbe kod nas se još uvijek prijavljuje malo mladih glazbenika, ali u Europi i svijetu je sasvim drugačija situacija.

Je li marimba zapravo veliki ksilofon?

Svi slični instrumenti su proizašli iz ksilofona. Ksilofon je prvi instrument, koji je nastao u Africi, potom se širio po svijetu, a u Brazilu je modificiran u marimbu. Sada se već izrađuju sve veće i veće, a već sam vidio da izrađuju marimbe s 5 i pol, pa i šest oktava. Sve zapravo ovisi o skladateljima i skladbama koje se pišu za taj instrument pa se i proizvođači prilagođavaju.

Svima je jasno da imaš i podršku u obitelji, jer svi ste glazbenici. No, kako usklađujete termine vježbi?

Vježbanje je ono po čemu je naša obitelj i poznata. Silan trud ulažemo i nitko nikoga ne smeta kada vježba, a za termine se snalazimo. Tata mora vježbati, brat također kada se vrati iz Francuske, ja vježbam kad se vratim iz škole... Možda jedino mama u ovom trenutku kao ravnateljica najmanje mora vježbati.

Koliko vremena možete vježbati u Glazbenoj školi?

Kada je nastava, onda se ona ne može remetiti. Moja je prednost što kod kuće imam vlastitu marimbu pa mi je to pomoglo. Jer, tko zna što bi bilo da ne mogu vježbati kod kuće?

Mato Šipuš

Filip Merčep (1991.) učenik je IV. razreda Srednje glazbene škole Ferdo Livadić u Samoboru, u razredu Gorana Goršea. Tijekom samo pet godina učenja udaraljkaških instrumenata postigao je iznimne rezultate, zbog čega je 2006. i 2008. nagrađen posebnim priznanjem ministra znanosti, obrazovanja i športa kao najbolji udaraljkaš na državnom natjecanju u svojoj kategoriji. Među nagradama izdvaja: 1. nagradu na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa (regionalnom) u Zagrebu 2008. te dvije 1. nagrade na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa (državnom) u Varaždinu 2006. i 2008., potom 2. nagradu na Međunarodnom natjecanju za mlade instrumentaliste Euritmia u Povolettu u Italiji 2007., te 2. nagradu na Međunarodnom natjecanju glazbene mladeži Lions Grand Prix u Rijeci 2008. godine. Na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa u kategoriji komornih sastava u Opatiji 2008. primio je 1. nagradu. Posebno zanimanje pokazao je za marimbu, na kojoj bilježi najviše solističkih nastupa. Sudjeluje u radu komornih ansambala udaraljki Glazbene škole, čest je gost Puhačkog orkestra Muzičke akademije u Zagrebu, a kao član međunarodnog simfonijskog orkestra Jeunesse Leibnitz nastupio je na novogodišnjem koncertu u Leibnitzu 2008. godine. Snimao je za Hrvatsku televiziju te redovito sudjeluje na brojnim udaraljkaškim seminarima u zemlji i u inozemstvu. Dobitnik je stipendije Grada Samobora za mlade nadarene glazbenike.

 

Željko Radovanić, pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo i financije najavljuje 5. Samoborski proljetni sajam

Filip Merčep, predstavnik Hrvatske na 15. natjecanju mladih glazbenika

Arhiva 2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002