Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Siniša Leopold - Dugogodišnji voditelj starijeg orkestra "Ferdića", povodom završetka obljetničke godine Ferde Livadića

Ostale su trajne veze

Ime Siniše Leopolda već je godinama sinonim za kvalitetnu tamburašku glazbu. Dugogodišnji voditelj Tamburaškog orkestra HRT-a svoje prve glazbene korake napravio je u Samoboru, gdje je više od 20 godina bio dirigent Starijeg tamburaškog orkestra Ferde Livadića, ali i prvi dirigent Mlađeg tamburaškog orkestra. Iskoristivši veliku obljetničku godinu glazbenika po kojem su samoborski tamburaši dobili svoje ime, sa Sinišom Leopoldom popričali smo o njegovom pogledu na ovo uzorno tamburaško društvo i svoje mjesto u njemu.

Obljetničke godine idealna su prilika za rekapitulacije. Kada danas bacite pogled unatrag na svoje djelovanje u Livadićima, koja je prva misao?

Kad se osvrnem na to razdoblje, uz "Ferdiće" me vežu i mladost i zrelost, sjajna druženja, brojna prijateljstva, pa čak i kumstvo s dugogodišnjim primašem orkestra Bojanom Lindićem. Ustvari, ta prijateljstva su najbitnija, jer kad se podvuče crta ona nekako imaju najveću težinu.

Koji vam se trenutak najviše urezao u sjećanje ili vas je najviše ispunio ponosom u vaših više od 20 godina uz "Ferdiće"?

Jedan od vrhunaca je svakako bio na Festivalu tamburaške glazbe u Osijeku gdje su "Ferdići" od 1972. godine pa do danas redovito prisutni, da bi u zadnjoj godini mog aktivnog rada sa starijim orkestrom osvojili i rekordno velik broj bodova. Uz to vrijedi istaknuti i turneje po Kanadi, koje su svim članovima ostale u nezaboravnom sjećanju. To su neke stvari koje ću uvijek pamtiti, naravno, uz sva divna poznanstva sa sviračima koji su obilježili postojanje Tamburaškog društva Ferdo Livadić.

Zanimljivo je da kad god dođete u ulozi gosta - dirigenta, kao što je nedavno bio slučaj na obljetničkom koncertu u HGK, jasno se osjeti pozitivna reakcija orkestra i povezanost s "Ferdićima", iako najveći dio sadašnjih svirača nije imao priliku raditi s vama?

U svakom slučaju veza je ostala i trajna je. Iako je u sadašnjoj postavi vrlo malo svirača koji su svirali pod mojom dirigentskom palicom, postoji konkretna veza sa sjajnim samoborskim tamburašima na jedan drugačiji način. Naime, ja sam obično šef ocjenjivačke komisije na državnom natjecanju tamburaša, učenika osnovnih i srednjih glazbenih škola. Ove godine su neki svirači iz Glazbene škole u Samoboru zasjali punim sjajem i pokazali da u Samoboru sviranje na tamburi ide itekako uzlaznom linijom. A još jedna veza je i emisija Svirci moji na HTV-u, koju ja uređujem i u koju često pozivam samoborske tamburaše, ali i sve one samoborske KUD-ove i soliste koji mogu nešto značajno pokazati najširoj hrvatskoj javnosti. Nedavno su tako nastupale Klapa Samobor, Gradska glazba Samobor, brojni solisti, među kojima i tajnica "Ferdića" Đurđica Pleše, a nadam se da će ih uskoro biti i još.

U Hrvatskoj postoji čitav niz tamburaških orkestara. Neki imaju i dulju tradiciju od "Ferdića". Međutim, čini mi se da su se samoborski tamburaški orkestri uvijek isticali svojom kvalitetom, koja je i dokazana brojnim zlatnim plaketama. Je li to bilo svjesno usmjerenje Livadića ili plod sretnih okolnosti da se na jednom mjestu, u jednom vremenu, našlo obilje kvalitetnih svirača i glazbenih voditelja?

Samobor ima više od 100 godina dugu tradiciju orkestralnog muziciranja na tamburi pa je samim time tu bila prisutna i kvaliteta. Željko Bradić se na to nadovezao kad je započeo u Livadićima raditi na jedan seriozan način, a ja sam nastavio njegovim tragom, uz dodatno proširivanje repertoara orkestra. Istovremeno, koliko je to bilo moguće, pokušali smo i zagrepsti u afirmiranje tambure i izvan Samobora. Tako smo, osim gostovanja po Hrvatskoj, u dva navrata gostovali i u Kanadi, barem jednom godišnje nastupali bi u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Italiji... Samobor ima možda i najjaču tradiciju amaterskog orkestralnog muziciranja na tako visokom nivou u Hrvatskoj. Kao dokaz tome je i Tamburaški orkestar HRT-a, u kojem polovicu članova čine samoborski tamburaši, koji su nekad svirali u "Ferdićima". Konačno, i ja kao dirigent tog orkestra isto odavde vučem korijene i tu sam ispekao zanat.

Što se pak budućnosti tiče, vjerujem da je ona za "Ferdiće" svijetla, jer imam puno povjerenje u moju nasljednicu Anamariju Šimičić. Ona je bila i moja studentica na Muzičkoj akademiji i, koliko ja znam, riječ je o najboljoj tamburašici u Hrvatskoj. Zato mislim da su "Ferdići" u dobrim rukama, što oni i dokazuju iz koncerta u koncert.

K.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)