Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Krešo Beljak – predsjednik samoborskog HSS-a

Nekontrolirana izgradnja krade dušu Samoboru!

Nešto više od 6 mjeseci prije redovnih lokalnih izbora, kada se polako podiže intenzitet stranačkih aktivnosti samoborskih stranaka, zamolili smo predsjednika HSS-a Grada Samobora, profesora Krešu Beljaka da prokomentira neke od aktualnih događanja u državi, županiji i našem gradu.

Iako nikad niste obnašali ni jednu upravnu funkciju u Samoboru te čak nikad niste bili ni gradski vijećnik, opći je dojam da već sada nosite karizmu "kontroverzne" osobe i političara. Zašto je to tako? Zašto Vas jedni hvale, a drugi toliko omalovažavaju?

Hvala na pitanju, ali doista ne znam zašto je to tako. U početku je bilo stvarno teško slušati i čitati sve te uvrede i tračeve koji su kružili i još uvijek kruže o meni, ali svaki put kada sam pomislio: "Kaj to meni treba?" – došla je neka slučajna, usputna pohvala ili čestitka i to od ljudi koji su me površno poznavali, a koja mi je dala poticaj da ne odustanem. Osim toga, nisam osoba koja lako odustaje pa za sada uspješno podnosim sve te stvari. Razlozi širenja takvih tračeva su ili strah političke konkurencije ili zavist onih koji me poznaju, a u životu nisu postigli baš ništa, pa se sada iza krinke anonimnosti naslađuju kako, evo, i oni mogu nekome barem pokušati zagorčati život.

No, ne ljutim se na njih, sve je to normalno u životu i sve me to čini još jačim i odlučnijim, a publicitet koji mi usput nenamjerno daju koristi mi kao i svakoj osobi koja se želi baviti politikom.

Bivši kriminalac? Dezerter? Mason? To su tek neki od "epiteta" koje Vam pripisuju...

Ha, ha, ha...! Ne, naravno da nisam ništa od svega toga. U mladosti sam doista radio i svakave gluposti i nepodopštine, ali mislim da se sve to može svesti u okvire "mladenačke ludosti". Kriminalci su danas u Hrvatskoj manjim dijelom po zatvorima, a znatno više ih je iz tog miljea koji se slikaju i voze u novim mercedesima i plove na skupocjenim jahtama. A kako je, vjerujem svima koji me znaju, poznato da ja nemam ni mercedes ni jahtu, a nisam ni u zatvoru, niti sam bio, onda je sve jasno. Što se tiče rata, rekao sam već jednom da smatram da su svi stanovnici Republike Hrvatske koji su živjeli tu od 1991. do 1995. sudionici Domovinskog rata. Svatko na svoj način, od umirovljenika do djece koja su strepeći čekala svoje očeve ratnike. Druga je stvar što su neki svoj "doprinos" bogato unovčili, a drugi nisu, što registar branitelja ima pola milijuna imena, a realno ih je pola od tog broja imalo pušku u ruci, i tako dalje. Ja sam te 91. imao 20 godina, bio sam redovni student PMF-a i da nisam bio na ratištu nitko mi to ne bi zamjerio. A bio sam. Želim reći da to nevoljko spominjem, jer mislim da moje sudjelovanje u ratu nije bitno kad se uspoređuje s poginulim, nestalim ili ranjenim herojima i drugima koji su dali nemjerljivo puno više od mene u to nesretno vrijeme. Niti sam bio heroj niti sam bio junak, samo sam se odazvao na poziv za mobilizaciju i to je to. Ovo o sebi kao masonu ne bih ni komentirao.

Dobro, sada ćemo malo o politici. Zašto je "na nož" dočekana odluka HSS-a da koalira s HDZ-om na državnoj razini? Je li HSS time prevario svoje birače?

Zašto bi HSS prevario svoje birače? HSS je dobio povjerenje dijela birača za provedbu svojih predizbornih programa, a oni se mogu provoditi jedino ako si na vlasti. Stav je užeg vodstva HSS-a bio da se ide u pregovore najprije s relativnim izbornim pobjednicima, a to je bio HDZ. Jasno je da oni koji su glasali za SDP nisu zadovoljni odlukom HSS-a, ali to je njihov problem. Nekako je postalo normalno stajalište da je HSS podružnica SDP-a pa se podrazumijevalo da smo SDP-u bliži. Sada se namjerno stvara slična zabluda, samo se spominje HSS kao "zakrpa" HDZ-u. Ljudima je teško shvatiti da je HSS stranka sa svojim vlastitim programom, političkim idejama i ljudima koji u njih čvrsto vjeruju. Uostalom, ako je netko glasao za HSS onda nije glasao ni za HDZ ni za SDP, zar ne? Naš problem je jedino što je takvih bilo malo pa nismo mogli znatnije utjecati na formiranje državne koalicije. Drugim riječima, nije HSS odabrao za partnera HDZ, već je HDZ odabrao nas umjesto, recimo, HNS-a, s kojim bi imao čak i glas više u Saboru. A postojala je i takva mogućnost i to svi dobro znaju. Nije pošteno nazivati HSS trgovačkom strankom, dok u isto vrijeme HNS, dakle lijeva stranka, koalira u mnogim jedinicama s HDZ-om, pa i u Samoboru, dok SDP koalira s HSP-om u Osijeku i tako dalje. Priče da je HSS prevario svoje birače plasiraju oni koji nisu glasali za nas, što je u najmanju ruku smiješno.

Što je s "preslagivanjem" u županiji? Sada je jasno da postoji mogućnost da se i u Samoboru napravi nešto slično, što Vam je uostalom poručio i predsjednik samoborskog HDZ-a u govoru na svečanoj skupštini HSS-a u svibnju ove godine.

Što se tiče županijske razine, dogodila se svojevrsna pat pozicija. Zahtjevi manjih stranaka koje su činile koaliciju postali su nesrazmjerni u odnosu na njihovu snagu u Skupštini, upravo zato jer su čvrsto vjerovali da takozvanog "preslagivanja" neće biti. Tako je barem tu problematiku predstavio župan Kožić, koji najbolje zna što se sve tamo događalo. SDP kao partner nije predstavljao problem, ali HSS i SDP zajedno imaju premalo glasova u Skupštini pa je predloženo da se ta situacija anulira ulaskom HDZ-a u vlast, čime bi se onemogućile prvenstveno male stranke u svojim ucjenjivanjima. Župan je dobio podršku predsjednika Pankretića i svih vijećnika HSS-a jednoglasno i rasprava je bila završena. Vrijeme će pokazati da li je ta odluka bila mudra, ali nema razloga vjerovati da nije. I koalicija na državnoj razini je u početku primana sa skepsom, a pokazalo se da funkcionira vrlo dobro. Morate znati da stranke prestaju biti ideološki isključive i to je trend ne samo u Hrvatskoj, već i drugdje u Europi i u svijetu. Sve se mijenja pa tako i HDZ od prije deset godina nije ovaj današnji, što se vidi i po stavovima o homoseksualnim brakovima koji nisu baš demokršćanski. Isto tako ne možete nikoga uvjeriti da je primjerice Bandić klasični socijaldemokrat, a SDP-ova peticija protiv ulaska u NATO savez je čak izrazito konzervativan potez.

Dobro, a što je sa Samoborom? To nas ipak najviše zanima...

U Samoboru je HSS najjača opozicijska stranka i naš je posao da ukazujemo na pogrešne poteze vlasti koju trenutno čine HSLS, HDZ i HNS. Jesu li očite pogreške rezultat zajednički vođene politike tih stranaka ili je koja od njih manje ili više "kriva", to ne znam. Jedno što se da zaključiti je da između njih nema prevelikih trzavica, barem ne javno, pa to znači da su suglasni sa svim potezima koje čine. Stav članova HSS-a je vrlo jasan – na izbore ćemo samostalno, a dobijemo li znatnije povjerenje građana onda ćemo vidjeti želi li nam se netko pridružiti u realizaciji naših konkretnih programa. Pritom nećemo gledati kako se koja stranka zove, nego isključivo kompatibilnost stranačkih programa i imena i sposobnosti ljudi koji te programe mogu zajednički ostvariti.

Što Vas najviše smeta u Samoboru, odnosno što biste prvo promijenili kada biste bili u prilici?

Samobor je trenutačno u poziciji da ga nekontrolirana, stihijska izgradnja stambenih naselja ubrzano pretvara u samo još jedno prigradsko naselje Grada Zagreba poput recimo, Velike Gorice, Sesveta ili Zaprešića. Svaka čast spomenutim gradovima, ali Samobor je uvijek bio nešto drugo, zar ne? Usuđujem se reći da oni koji dozvoljavaju takvu izgradnju kradu dušu našem Samoboru. Osim toga, ako već moramo prihvatiti gotovo 100% povećanje stanovnika u narednim godinama, kako su si to zamislili oni koji su izradili i izglasali GUP, onda ja pitam gdje su dječji vrtići, gdje su škole, gdje je komunalna infrastruktura, kakav je kapacitet naših vodocrpilišta, gdje je rješavanje parkirnih mjesta za novo stanovništvo...? S tim problemima se trenutačno ne može nitko uhvatiti u koštac i da bi se to riješilo potrebno je barem desetak godina. Većina naših sugrađana se sjeća da su se paralelno s izgradnjom Južnog naselja gradile i osnovna škola Bogumila Tonija, dječji vrtić i jaslice. Isto tako, u isto vrijeme gradila se školska dvorana, toplana i stvarani su svi preduvjeti da Samobor primi nekoliko tisuća novih stanovnika. Dakle, dok se ne naprave nove škole i vrtići ne mogu se graditi nova naselja i stambene zgrade!

Mislite li da Samoborce treba biti strah od novih naseljenika?

Sljedeće pitanje je tko nam dolazi. Nitko nema ništa protiv doseljenika koji će prihvatiti i zavoljeti Samobor kao svoj grad. Takvih je svakako kroz povijest oduvijek bilo i Samobor ih je oduvijek dočekivao raširenih ruku. I nema straha od njih! Ali dođe li odjednom, u sljedećih par godina, velik broj novih stanovnika, Samobor će prestati postojati kao kulturološki autonomna sredina. Dogodit će nam se da će neki budući gradonačelnik biti samo "pro forme" prijavljen u Samoboru, a u stvarnosti će živjeti u Zagrebu. Nemamo li najbolji primjer za to u Velikoj Gorici, gdje su i gradonačelnik i predsjednica Gradskog vijeća stanovnici Grada Zagreba, a ne Velike Gorice?! Zato treba najhitnije zaustaviti izgradnju stambenih zgrada i naselja na užem području Grada Samobora. Tko želi doseliti u naš grad i izgraditi za sebe obiteljsku kuću taj je uvijek dobrodošao, a takvih sigurno neće biti par tisuća, već puno manji broj, što je najbolja garancija da će se ti novi stanovnici ubrzo osjećati pravim Samoborcima.

Rekli ste da biste zaustavili ovakav intenzitet stambene izgradnje u Samoboru. Mislite li da je to sada moguće? Mislite li da je moguće utjecati na privatni kapital i investicije?

Svakako je moguće, ali samo ako politika nije ovisna o tom istom kapitalu. Drugim riječima, investitori ne ulažu samo u stambene projekte, već i u one strukture koje će poslije potencijalno biti one koje će odlučivati kada, gdje i što će se smjeti graditi. Kada na vlast dođe stranka koja će biti neovisna o tom kapitalu, odnosno stranka koja će financirati predizbornu kampanju iz vlastitih sredstava, onda će biti najmanji problem izmijeniti GUP te izgradnju stambenih jedinica staviti pod kontrolu. Dođe li HSS u Samoboru u poziciju vlasti, ništa i nitko nas neće spriječiti da momentalno obustavimo izdavanje svih građevinskih i lokacijskih dozvola i da "de facto" zabranimo, ili bolje reći "zamrznemo", daljnju izgradnju stambenih naselja u našem gradu.

Kako riješiti problem prometne gužve u centru grada? Još ako uzmemo u obzir specifičnu "ljevkastu" konfiguraciju terena na kojem je smješten centar Samobora, može li se uopće riješiti taj problem?

Naravno da može, samo trebamo uključiti struku u rješavanje tih problema, a ne inzistirati na paušalnim planovima i prijedlozima. Osnovni problem Grada Samobora je lokacija njegovih centralnih funkcija. Sve je u staroj gradskoj jezgri: Gradsko poglavarstvo, Vijeće, upravni odjeli, katastar, sud, vatrogasci i gotovo sve ostalo! Kad se jednom sve te funkcije izmjeste iz centra, dobit će se reprezentativni prostor koji ćemo onda privesti drugoj svrsi - turizmu, kulturi i svemu onomu što će i dalje privlačiti goste i namjernike u Samobor. E sada, kamo izmjestiti sve ono o čemu je bilo riječi? Sada već bivša vojarna se nameće kao idealno mjesto, s dovoljno već izgrađenog prostora, s dovoljno parkirnih mjesta, 10 minuta pješice iz centra i najviše 20 minuta autom iz svakog naselja samoborskog kraja. Idealno i za sve udruge, društva, stranke, klubove..., pa čak i za novi veliki dječji vrtić koji našem gradu očajnički nedostaje. Izgradnja sveučilišnog kampusa na prostoru vojarne je ideja s kojom se uopće ne mogu složiti. Mislim da Samoboru to ne treba i da je inzistiranje na tome splet nepoznavanja razvojnih zakonitosti i lokacijskih čimbenika koji uvjetuju smještaj takvih sadržaja, te želje da se ostavi "spomenik" jednom razdoblju koje se neumoljivo bliži kraju. Izmještanjem centralnih funkcija i sadržaja na prostor bivše vojarne Samobor bi dobio novi centar i to bi bio prvi i osnovni preduvjet za daljnji razvoj. Težište javnog i poslovnog života grada bi se premjestilo na taj novi prostor, dok bi stari centar ostao reprezentativni ponos svakog Samoborca. Bez gužvi, bez pauka, bez dnevne buke i zagađenja.... I bez kamiona i kamionskog prometa, koji mora hitno zaobići centar.

Zašto ste onda bili toliko angažirani oko zastavljanja izgradnje obilaznice na području mjesnih odbora Otruševec, Velika Jazbina i Lug?

To je sasvim pogrešna i zlonamjerna interpretacija. Protiv obilaznice nije bio nitko. Dapače, začetnik ideje o obilaznici je bio upravo HSS. Međutim, sporna je trasa na kojoj bi ta obilaznica trebala biti izgrađena u svom završnom dijelu u Velikoj Jazbini i Lugu. Iako postoji varijanta koja je svima prihvatljiva, kroz šumu i izvan naselja, koja je uz to još i prilično kraća, uporno se pokušava premjestiti kamionski promet nekome drugome "pod nos"! Nismo htjeli dopustiti da se naši stanovnici varaju i da im se oduzimaju njihova dvorišta, kako bi se od kamionskog prometa zaštitilo područje koje još uopće nije izgrađeno i naseljeno. To je prava istina, a sve ostalo je podmetanje i iskrivljavanje činjenica.

Na kraju, hoćete li na predstojećm izborima biti kandidat za gradonačelnika Grada Samobora?

O tome će odlučiti moja stranka. Nisam osoba koja pokušava izbjegavati odgovornost i predloži li vodstvo moje stranke izbornu strategiju HSS-a sa mnom kao kandidatom za gradonačelnika, ni jednog trenutka neću oklijevati s odgovorom. Naravno, ne želim biti nikakav statist. Uđem li u "bitku" za čelnu poziciju u Samoboru, dat ću sve, ali baš sve od sebe da i pobijedim.

I.H.

Sponzorirani članak

Na rubu smo propasti

- Mislite li da Republika Hrvatska ide u dobrom smjeru?

- Mislim da ne ide. Zapravo, mislim da Hrvatska kao društvo ubrzano i neizbježno nestaje, odnosno izumire. Pritom ne mislim samo na demografsku situaciju, koja je uistinu najteža u našoj povijesti, nego i na kulturološku morfozu hrvatskog društva, što je paradoks kada se uzme u obzir da smo stotine godina odolijevali i opstali bez vlastite države, a u samo 18 godina samostalnosti doveli smo se, ne na rub propasti, već smo prešli točku s koje, bojim se, nema povratka. Najgori u širokoj lepezi problema odnos je hrvatskog društva prema mladima, koji se očituje kroz apsolutnu nebrigu o njihovom odgoju i njihovim potrebama. Od najmlađih uzrasta djeca nemaju "kontrolirani razvoj", jer oni koji bi ih trebali pratiti i odgajati nisu u mogućnosti kvalitetno obavljati svoj posao. Zbog suvremenog tempa života roditelji su vrlo malo sa svojom djecom i sve više prostora za odgoj mladih ostaje odgojno obrazovnim ustanovama. A tamo ništa nije regulirano na način koji bi dolikovao jednoj europskoj zemlji u 21. stoljeću. Ne može se sustav mijenjati od srednje škole ili od fakulteta (famozna Bologna) nego se mora graditi i modernizirati od vrtića ili barem od prvog razreda osnovne škole. Nisu regulirani ni međuodnosi između nastavnika i učenika u smislu čuvanja autoriteta i digniteta nastavnika, da ne govorim o apsolutnom izostanku stimulacije nastavnog kadra, koji je danas u financijski vrlo nezavidnom položaju. Zato nam se događa da cijele generacije izlaze iz sustava apsolutno nespremne na ono što ih čeka vani. Naši mladi imaju uglavnom vrlo iskrivljenu sliku o, recimo, fašizmu, vjerskoj i rasnoj toleranciji, kulturi, glazbi, te o općenito prihvatljivim ili neprihvatljivim normama ponašanja, a za to su odgovorni isključivo oni koji vode društvo, odnosno državu. Ti problemi su inače prilično rješivi, ali da bi se riješilo treba imati hrabrost, želju i viziju, te treba imati stručne timove. Nažalost, hrvatske vlade u zadnjih mnogo godina nemaju ni jedno ni drugo ni treće.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (113)