Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mirjana Dimnjaković, ravnateljica Gradske knjižnice Samobor

Čeka se novi prostor

Mjesec hrvatske knjige počeo je svečanim otvorenjem u Dubrovniku. Cijela manifestacija, a zapravo i cijela 2008. posvećena je našem poznatom komediografu Marinu Držiću. Mjesec knjige intenzivno traje i u našoj Gradskoj knjižnici.

Budući da je Mjesec knjige već počeo, što se sve u Gradskoj knjižnici Samobor već događalo, a što nas tek očekuje?

Samoborska knjižnica svoj je program počela i nešto prije službenog otvorenja Mjeseca knjige. Početak listopada rezervirali smo za naše sugrađane, pjesnike i književnike. Do sada smo predstavili tri zbirke pjesama - Ranke Novosel, Ljubice Braje i Gordana Črpića. Preostaje nam još 24. listopada predstavljanje 2. zbornika pjesničkih susreta djece samoborskog kraja na Odjelu za odrasle. Uratke naših učenika u proteklih pet godina čitat će glumac Vid Balog, a sudjelovat će i učenici dramskih družina OŠ Samobor i Područne škole iz Noršić Sela OŠ Milana Langa te, uz njih, Davorka Kuhar i glazbenik Marin Rimac. Slijedi predstavljanje zbirke eseja naše sugrađanke Jadranke Brnčić Biti katolik još. Knjigu će predstaviti novinar Darko Pavičić, urednik Obzora u Jutarnjem listu. Za suradnju nas je zamolio Klub samoborskih studenata pa će 29. listopada biti predstavljena najnovija dostignuća iz fizike. Studeni smo rezervirali za predstavljanje novih izdanja izdavačkih kuća. U goste nam prvo dolazi Vlado Štefančić, koji će zajedno s predstavnicima izdavačke kuće Prometej, te uz glazbenu asistenciju naših sugrađana Vlatke Burić i Đanija Stipaničeva predstaviti svoj životopis. Doći će nam Stipe Božić s knjigom Pustinje svijeta, Julijana Matanović s novom knjigom Tko se boji lika još, u planu je predstavljanje kuharice emisije Dobro jutro Hrvatska, u kojoj su uz ostale voditelje te popularne mozaičke emisije i recepti našeg sugrađanina Drage Celizića.

Znači, Mjesec knjige u samoborskoj knjižnici "otegnuo" se na dva mjeseca.

Provukao se na dva mjeseca, događanja su svakog tjedna, jer je i intencija Mjeseca knjige da se upravo kroz ta događanja pojačano govori o knjizi i pisanoj riječi, da se na taj način ukaže na značaj pisane riječi i knjižnice kao hrama kulture, koja je postojana bez obzira na sve nove medije koji se pojavljuju. Želja je potaknuti korisnike na dolazak u knjižnicu, na kontinuirano korištenje i praćenje svih sadržaja koje knjižničarska struka nudi.

Što je pripremljeno na dječjem odjelu?

I na dječjem odjelu se intenzivno obilježava Mjesec knjige. Prema planu i programu nastave hrvatskog jezika predviđen je posjet knjižnici, tako da imamo redovne posjete naših učenika svih uzrasta iz svih samoborskih škola, te učenike iz Sv. Nedelje. Program smo nazvali Upoznajmo knjižnicu, jer knjiga je baš fora. Uz to, imamo i književne susrete. Tako je 15. listopada gostovala Maja Brajko Livaković, dolaze nam Pajo Kanižaj i Hrvoje Hitrec, organiziramo kviz za učenike 6. razreda osnovnih škola pod nazivom "Dinko Šimunović i njegova Duga". Kviz je priređen u povodu 135. godišnjice rođenja književnika Dinka Šimunovića. Napomene radi, ove godine obilježavamo i 165. obljetnicu postojanja čitaonice. Pokrećemo i projekt "knjižnog pinkleca". Radi se o projektu koji nam je ustupila knjižnica Brežice, prvom takvom projektu u hrvatskim knjižnicama. Također, imamo i satove lektire koji se redovito održavaju za sve učenike od prvog do osmog razreda prema školskom planu, kako bi se približila djeci često omražena lektira na drugačiji način.

Možemo odmah otvoriti i bolnu temu o pomanjkanju prostora. Dolazimo do paradoksa da je kvadratura knjižnice godinama ista, ali ona je zapravo sve manja.

Samoborska knjižnica se sužuje svakim danom dolaskom novih knjiga i stavljanjem novih polica. Nadam se da će plan koji postoji i radnje koje su do sada poduzete uroditi plodom i da ćemo se kroz dvije – tri godine preseliti u novi prostor u zgradi bivše robne kuće Sama. Za one koji ne znaju, po Standardima za narodne knjižnice, koji su podzakonski akt Zakona o knjižnicama, postoje smjernice prema kojem mi planiramo prostor. Mi ulazimo u treću kategoriju narodnih knjižnica prema veličini fonda, broju korisnika i prema broju stanovnika grada. To znači da nemamo megalomanske zahtjeve, već da je propisima određena optimalna kvadratura potrebna za rad suvremene knjižnice, a to je oko 1800 kvadrata. Nadam se da ćemo tu kvadraturu i dobiti. U tim zakonskim aktima jasno je navedeno da se prostor knjižnice planira i za razdoblje od 20 godina unaprijed. Znači, rješavanjem ovog problema sada riješio bi se problem za dvadeset godina unaprijed. A koliko vidim i pratim, ovim planom naseljavanja i dolaska nekoliko tisuća novih stanovnika, mi ćemo očito ubrzo prijeći u kategoriju knjižnice broj dva. Trenutno radimo u 600 kvadrata, u vrlo skučenom i prenatrpanom prostoru, koji je već 1991. godine, kada smo se preselili, opisan kao neadekvatan i premali. Dio depoa već je pospremljen u kutije, poslije Nove godine i dio stručne literature s galerije morat ćemo spremiti u kutije, jer moramo napraviti mjesta za nova izdanja. S druge strane, politika nabave knjiga je takva da se sve što izlazi i ima interes kod korisnika mora naći i u narodnoj knjižnici. Sredstva koja dobivamo od Ministarstva kulture, Grada Samobora i Zagrebačke županije su dostatna za to, ali prostor nam ne dopušta da sve uguramo u police i zbog toga starija izdanja moramo micati. Stoga je preseljenje nužno. Prema informacijama koje posjedujem, a velikim dijelom i sudjelujem u svim fazama planiranja, rade se idejni projekti prema projektnom zadatku, usklađuju se odnosi sa suvlasnicima koji su još u toj zgradi i ja se nadam da bi već ove godine trebao krenuti postupak izdavanja lokacijske dozvole.

Preseljenje ne znači samo seljenje knjiga i polica, već otvara i nove mogućnosti.

Dakako. Osim knjige, knjižnice danas prikupljaju i sve ostale vrste građe na različitim medijima, dakle perodičku građu, sitni tisak, digitalnu i ostalu neknjižnu građu. U novoj knjižnici korisnici dobivaju mogućnost korištenja i CD-a, DVD-a te puno više programa u multimedijalnoj dvorani, za koje postoji interes. Za one koji ne znaju, posjedujemo bogatu zbirku s oko 1000 CD-a svih glazbenih područja, koji se mogu posuđivati na rok od sedam dana, zatim DVD-a glazbenih koncerta, znanstveno popularnih filmova, dječjih filmova, edukativnih igrica. U novom prostoru se može osigurati mjesto za igraonice i radionice za sve te vrste korisnika. Nama je potrebna i studijska čitaonica, koju sada uopće nemamo, pa naši učenici i studenti nemaju gdje učiti, istraživati literaturu, iako za to postoji velika potreba i interes. Sada djeca uče i jedni drugima pomažu u neprimjerenom prostoru, u kojem ostali korisnici čitaju dnevnu štampu. Iskustva iz knjižnica koje smo posjetili, i ostalih novootvorenih, govore o tome da se novim prostorom značajno povećava broj korisnika koji koriste usluge knjižnice.

Predstavili ste ono što najviše i očekujemo od djelatnosti knjižnice, no sudjeluje li knjižnica i u izdavačkoj djelatnosti?

Sudjeluje. Već dugi niz godina bavimo se izdavačkom djelatnošću. Zadnje smo izdali knjigu povodom Dana grada Samobora – Samoboru divnom gradu. Tu je još mnoštvo knjiga kao što su: Samobor na starim zemljopisnim kartama, Kuharica bake Ivke, pa Voda, most, mlin. To su izdanja koja se mogu i nabaviti isključivo u našoj knjižnici. Bit će izložene i na Interliberu, na štandu Zagrebačke županije, gdje redovno svake godine izlažemo pa će ih ljudi i tamo moći kupiti. Ovih dana iz tiska je izašao i 2. zbornik Pjesničkih susreta djece samoborskog kraja. Radi se o pjesmama nastalim u razdoblju od 2004. do 2008. godine u sklopu pjesničkih susreta na kajkavskom narječju, koje knjižnica organizira već deset godina u suradnji s osnovnim školama.

Ono što treba istaknuti su i stručna usavršavanja.

Da bi knjižnica mogla kvalitetno raditi potrebno je surađivati s kolegama i suradnicima iz drugih knjižnica, prikupljati nove informacije i znanja. Ove godine smo bili na dosta seminara i simpozija i još na neke planiramo ići. Plan je na razini knjižnica Grada Zagreba organizirati jednu informativnu srijedu upravo na temu izdavaštva u našoj knjižnici. Kolegica Željka Vrbančić je na dva skupa vezana za dječje knjižnice predstavila naše kvizove, koji su neobični i drugačiji od kvizova u drugim knjižnicama, pa smo čak te naše Powerpoint prezentacije poslali diljem Hrvatske, da se i ostale kolegice upoznaju s njima i izvuku nove ideje za rad. U sljedećoj godini želimo srediti i periodiku, da to ne bude više samo grubo listanje tiskovina. Upravo smo bili na skupu knjižničara i vidjeli projekt digitalizacije periodičke građe koji je pokrenulo Ministarstvo kulture RH, gdje se vrlo kvalitetno može skenirati sva perodička građa i onda se preko posebnog programa vrlo brzo i kvalitetno pronalaze podaci i pojmovi, pa se više neće morati satima listati i tražiti članke. Nadam se da ćemo bar dio toga vrlo složenog i skupog projekta ostvariti u sljedećoj godini. Naime, Samoborski list od 1904. do 1945. godine nije dostupan niti u jednom drugom obliku nego na mikrofilmovima. Tu građu nabavili smo u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, prebacili s mikrofilma u računalo i trenutno je ta građa dostupna u Zavičajnoj zbirci. Ako bude usvojen naš prijedlog u zahtjevu javnih potreba u kulturi, planiramo postaviti tu građu na našu web stranicu, te u skupni katalog sustava Zaki.

Očito dolazi novo vrijeme knjižnice.

Tako je, ali knjiga ipak ostaje knjiga. Na kraju još moram istaknuti da, osim standardne nabave kroz izvore koje osigurava Grad i kroz izdavačku djelatnost, dio fonda obnavljamo i darovima naših korisnika, pa koristim ovu priliku da im zahvalim. Naš princip je da ono što nam treba upišemo u fond i zamijenimo, a ostalo stavimo u košare da ostali korisnici, ako ih zanima, uzmu. Malo nam je teško sve to pospremiti, ali i dalje ćemo uzimati ono što nam je potrebno za naš fond. Također, kao informacija čitateljima, knjige iz otpisa nakon obavljene revizije 2006. godine, mogu se kupiti po popularnoj cijeni od 5 kuna u našoj knjižnici. Naime, cilj nam je da niti jednu knjigu ne bacimo već je ponudimo korisnicima, pa tko ima vremena i želju može doći provjeriti što se nalazi u košarama. Princip prodavanja knjiga iz otpisa uvriježeno je pravilo većine narodnih knjižnica i regulirano je Zakonom o otpisu i reviziji. Koristim priliku da na kraju pozovem sve naše sugrađane da prošeću do svoje i naše knjižnice, zavire na police, jer sigurno će pronaći nešto zanimljivo i vrijedno da ispune slobodno vrijeme, uče i zabave se.

M.Š.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (17)