Ivica Vojvodić, vođa ekipe samoborskog Tehnoplasta zadužene za postavljanje prvih domaćih vjetroagregata
I Samoborci stvaraju megavate
Na Pometenom brdu u vjetrovitom splitskom zaleđu, dok je vruće dane kolovoza većina "odrađivala" na godišnjem odmoru, osmeročlana ekipa samoborske tvrtke Tehnoplast provela je viseći sa 60-metarskog tornja. Riječ je o ulasku u završnu fazu velikog projekta izrade vjetroelektrane, koja je oko zagrebačkog Končara okupila trust domaćih mozgova i tvrtki sposobnih stvoriti proizvod koji će biti konkurentan već postojećim stranim vjetroelektranama. Važnu ulogu u ostvarenju tog cilja odigrala je, dakle, i samoborska tvrtka Tehnoplast, pa otuda i njeni radnici na poprištu postavljanja ovih divova s gotovo 30-metarskim lopaticama. Kako je do toga došlo pojasnio nam je Ivica Vojvodić, voditelj Tehnoplastovog tima.
O kakvom se projektu točno radi?
Radi se o projektu koji objedinjuje prvi hrvatski vjetroagregat koji zajedno s još nekoliko elemenata čini vjetroelektranu. Končar se već 6-7 godina bavi razvojem vjetroagregata i 2006. godine su dovršili razvojni projekt pa se počelo s pripremama za proizvodnju, a i sa samom proizvodnjom. Radi se o proizvodu koji je nekih 80% domaći proizvod pa je specifičan po tome, kao i po svojim tehničkim karakteristikama.
Znači, i Hrvatska se uključila u rastući segment iskorištavanja alternativnih ili, preciznije rečeno, obnovljivih izvora energije?
Tako je. To je vjetroagregat koji je predviđen za korištenje obnovljivih izvora energije, konkretno vjetra, i prilagođen je proizvodnji struje iz tog izvora. Prototip koji je napravljen i koji je montiran, te je sada u fazi probnog rada, je od 1 megavata, a planira se razvoj manjih i većih vjetroelektrana. Inače, postoji čitav niz specifičnosti vezanih uz ovaj domaći vjetroagregat, jer se radi o korištenju vlastite tehnologije, a sa 140 tona ovaj je vjetroagregat oko 20% lakši od istih tipova ostalih proizvođača i znatna je ušteda materijala. Znači, radi se o proizvodu koji se može prodati bilo gdje u svijetu.
Otkud Samobor u tom poslu, odnosno, konkretno Tehnoplast?
Vjetroagregat se sastoji od jednog generatora koji proizvodi struju te od ostalih elemenata. Onaj dio koji vidimo na čeličnom stupu, kompletna obloga vjetroelektrane (gondola i spiner) su od plastike. Mi smo firma koja se još od '70-ih bavi plastikom i javili smo se na državni natječaj pa smo na njemu izabrani kao tvrtka koja je imala najkvalitetniju ponudu, ne samo što se tiče cijene nego smo mogli ponuditi garanciju kvalitete proizvoda na nekoliko desetljeća, uz održavanje, što je period koji je za takvu vrstu plastike dosta teško postići. Dokazali smo to i ispitivanjima u domaćim i europskim institucijama tako da imamo adekvatan certifikat koji je jamac naše kvalitete.
Koliko je bilo zahtjevno uhvatiti se u koštac s takvim poslom?
Mi smo u taj projekt ušli s par rečenica upita, a naknadno se iskristalizirala opsežna knjiga dimenzija, zahtjeva izdržljivosti, tehničkih karakteristika, odabira materijala, dodatnih zahtjeva i došli smo do proizvoda koji daje određenu čvrstoću, uz težinu koja je zanemariva u odnosu na konkurenciju. Tako smo, nakon detaljnih testiranja i zadovoljenja određenih normi, evidentirani i kao proizvođač na europskom nivou. Dobili smo i ISO certifikat, a sve što radimo pratimo i adekvatnim ispitivanjima. Problem je nabavka materijala, jer trenutno na domaćem tržištu nema proizvođača koji bi zadovoljio zahtjeve naše proizvodnje pa taj dio moramo uvoziti.
Kakav je plan rada?
Končar trenutno radi na postavljanju 16 vjetroagregata koji bi bili na Pometenom brdu u splitskom zaleđu, kod mjesta Konjsko, točno iznad tunela Dugopolje. Za sada je postavljen prvi vjetroagregat, rade se testiranja, ispituje se njegov rad, a onda će, uskoro, uslijediti službeno obilježavanje početka rada i postavljanje preostalih 15.
Jesu li predviđene i neke druge lokacije u Hrvatskoj, negdje bliže nama?
Končar vrši ispitivanja kod Ivanić Grada, gdje je ruža vjetrova pokazala da je tamo jedno dosta povoljno mjesto. Drugo povoljno mjesto u našoj blizini, ali ono nije još do kraja ispitano, je potez između Samobora i Svete Nedelje, na Svetonedeljskom gorju. Tu je ruža vjetrova pokazala, kada se htjelo formirati zrakoplovnu školu, da bi se tu moglo raditi na granici isplativosti. Drugim riječima, ima vjetra od minimalno nekih 2,5 metara u sekundi kroz 10 sati dnevno, što znači da bi tada vjetroelektrana pokrivala samu sebe i sama se isplatila, ali ne i zarađivala. Doduše, uzevši u obzir da je Samobor i turistički grad, treba odvagnuti jesu li vjetroelektrane primjerene u njegovoj okolici.
Koliko se potreba Hrvatske za električnom energijom može namiriti kroz vjetroelektrane?
Hrvatska bi trebala namiriti oko 27% svojih potreba energijom iz snage vjetrova. Ali, to je dosta skupa tehnologija u odnosu na, primjerice, hidroelektrane, pogotovo ako se gleda kratkoročno, jer se tek nakon 7-8 godina vjetroelektrana otplati. Dugoročno je, naravno, vrlo isplativa.
Konkretno, kolika je cijena jedne takve vjetroelektrane, odnosno vjetroagregata?
Možemo reći da se cijena jednog prototipa kakav je postavljen kod Splita kreće oko milijun eura, a sa svim ispitivanjima koja se još na njemu rade negdje oko 1,3 milijuna. Ali je sveukupno još uvijek 20-ak posto jeftiniji od ostalih pa je perspektiva, što se budućih narudžbi tiče, vrlo dobra, jer se već javio velik broj zainteresiranih.
Kruno Solenički
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)