Predsjednica Hrvatske sekcije ECOVASTA Tihana Stepinac Fabijanić govori o pokušajima zaustavljanja propadanja Gornjeg kraja
Krivi pristup Gornjem kraju treba promijeniti
Dok svojim zakonom propisanim tijekom Detaljni plan uređenja Gornjeg kraja lagano dolazi do završne faze utvrđivanja, jedna izložba organizirana u Otvorenoj galeriji u Starogradskoj izazvala je zanimanje javnosti, ali, što je puno bitnije, i samih stanovnika Gornjeg kraja. Udruga ECOVAST (Europsko vijeće za sela i male gradove), zaslugom predsjednice Hrvatske sekcije Tihane Stepinac Fabijanić, rođene Gornjokrajke, osmislila je izložbu koja je ujedno i poticaj sudjelovanju javnosti u javnoj raspravi plana uređenja Gornjeg kraja. Postavljajući pitanje radi li se o industrijskoj zoni ili povijesno-kulturnoj atrakciji, izložba je plod želje da se otvoreno progovori o planovima sa starom jezgrom Samobora. Kako Gornjokrajci vide svoj kraj, aktualne probleme i buduća rješenja koja bi spriječila propadanje tog izuzetno vrijednog prostora, porazgovarali smo s Tihanom Stepinac Fabijanić.
Za početak, što vas je nagnalo na ovu izložbu?
Uvijek sam odgajana da volim Samobor i zato mi je, i kao stručnjaku za tradicijsku arhitekturu i tradicijski život, teško gledati da je tako malo te tradicije ostalo i da se ono najvrednije što Samobor ima zapostavlja, negira, uništava, devastira, napušta - to je Gornji kraj danas, a to smo prikazali i na izložbi. Naime, kad se gleda graditeljsko naslijeđe, krajobraz i priroda Gornjeg kraja, to je uvelike zapušteno, napušteno i devastirano.
Otkud interes ECOVAST-a za Samobor, odnosno za Gornji kraj, osim, naravno, što je predsjednica Hrvatske sekcije, eto, rođena Samoborka?
Nekako se poklopilo da je ECOVAST prošle godine u Samoboru organizirao veliki međunarodni skup na temu uloge maloga grada u europskom razvoju. Zapravo je mali grad karakteristika Europe, a posebno Hrvatske, pa smo u Samoboru, kao lijepom primjeru takvoga grada, napravili Samoborsku deklaraciju koja govori upravo o tome da mali grad mora sagledavati svoju prošlost kako bi mogao svoju budućnost graditi na temeljima očuvanja prirode, baštine i gospodarskog razvoja koji omogućava ljudima kvalitetan život.
Međutim, Samobor se očito nije pokazao baš kao idealan primjer?
Samobor je dobar primjer utoliko što se razvijao kao trgovište, mali grad s obrtnicima, i bio je, rekli bismo, samodostatan. A onda je u jednoj fazi postao predgrađe velikoga grada koji je vršio svoj utjecaj na Samobor i u jednom času je Samobor naginjao tome da postane spavaonica Zagreba. Onda je ipak tradicija turizma povukla Samoborce i počeli su razvijati svoje sadržaje gostoprimstva, tradicije i tako dalje... Međutim, kada smo održavali konferenciju shvatili smo da se u dijelu Samobora događa nešto sasvim obrnuto od onoga što smo vidjeli u prekrasnom centralnom dijelu placa i tu smo odlučili reagirati.
Kako?
Prvo smo počeli prikupljati podatke o onome što se događa u Gornjem kraju. Shvatili smo da ljudi zapravo nisu niti upućeni u sve ono što mogu napraviti da bi to promijenili. Napravili smo upitnik za stanovnike Gornjeg kraja i pokazalo se da su ljudi ogorčeni te da su svi ukazivali na identične stvari. Počeli smo zatim raditi na jednom elaboratu, gdje smo popisali koje su to vrijednosti Gornjeg kraja, što ih ugrožava, a dali smo i neke prijedloge kako riješiti dio problema pa smo to sve skupa uputili Gradu. Odgovor nismo dobili.
Što su ljudi detektirali kao probleme?
Jedno od pitanja našeg upitnika bilo je kako vide identitet Gornjeg kraja i u tom smislu su ljudi uglavnom odgovarali da ga vide kao dio grada, malo izdvojeni, ali da su u dijelu grada koji ima određeno povijesno značenje. Napominjem da pritom govorimo o čitavom području koje čini cjelinu, znači Gornjem kraju, Taborcu i Rudarskoj dragi. Gotovo svi su na prvo mjesto stavili nesnosne probleme s prometom, koji ugrožava ljude, ali i njihove kuće koje pucaju uslijed strahovitog prometa velikih kamiona koji pretovareni jure prebrzo.
Koji su još problemi?
Stanovnici problematičnom vide industriju. Naveli smo kakve opasnosti vrebaju od postojeće industrije koja je zasjela, većim dijelom i bespravno, u nekadašnju tvornicu čarapa, a koja se proširila i na dio prostora koji je u sadašnjem GUP-u određen kao zelena, odnosno rekreativna površina. Ja se sjećam nogometnog igrališta na tom prostoru, sjećam se i izvora pitke vode na tom prostoru, a danas je utvrđeno da su i tlo i voda na tom području zagađeni i opasni za zdravlje ljudi. A da ne govorimo o ekscesima koji su se događali izljevom amonijaka i sličnim stvarima. Sama mesna industrija uz potok Gradnu također je nonsens. U Gradni se tako ponekad nalazi i biološki otpad. Na kraju krajeva, ni kanalizacija Gornjeg kraja baš ne funkcionira i to je treća stvar koja nikako nije riješena. Velik dio otpadnih voda odlazi u Gradnu, ne samo u Lipovačku, nego i u Rudarsku. To su tri stvari koje su svi spominjali i koje bi hitno trebalo riješiti.
Što je s prostorom, odnosno propadanjem tradicijskih građevina?
Često su stanovnici spominjali i nebrigu da se priđe uređenju tog prostora, odnosno tradicijskog fonda kuća koji tamo postoji i propada. Na primjer, kuća Fabković je spomen kuća, ali i jedan od najljepših primjera tradicijskog graditeljstva Samobora, a koja će se vrlo brzo srušiti. Mi apeliramo da se, na načine koji se danas u Europi uspješno koriste, osnuje fond za pomoć obnovi tradicijskih kuća. Samobor sasvim sigurno ima mogućnosti za to. Postoji spomenička renta, a tome bi se mogla pridodati sredstva s raznih strana, pa i kroz međunarodne projekte. Dogodi li se takva promjena razmišljanja, da se krene u obnovu, onda bi to nosilo razvoj, na dobrobit stanovnika Gornjeg kraja i cijelog Samobora. Smatram da bi se ono što se konačno počelo s Vugrinščakom, koji je šetnicom priključen u dio ponude centra Samobora, trebalo produžiti na Gornji kraj, Taborec i Rudarsku Dragu, jer imaju što za ponuditi u prirodnom, turističkom i povijesno-kulturnom smislu kao dio stare gradske jezgre.
Novi planovi koji su pred usvajanjem, kao i aktualni GUP, prema vašem mišljenju, ne sagledavaju na adekvatan način taj prostor?
Definitivno ne. Na izložbi smo prikazali i Generalni urbanistički plan, koji posve neadekvatno i pogrešno reže jednom suvremenom prometnicom s tunelima ispod Staroga grada tu staru gradsku jezgru. Siječe ju neprimjereno i negira longitudinalnost doline, postojeće prometnice i potoka koji tuda prolaze. Posebno pak treba riješiti dio koji tretira gospodarski dio tog kraja, rekreacijski i zeleni dio (livada između Rudarske i Lipovečke Gradne), gdje treba točno utvrditi što je što. Dapače, na dijelu preko ceste, uz sam dvorac Podolje imate pojavu da se industrija bespravno proširila na stambenu, zelenu i zaštićenu zonu. U starom Reiserovom mlinu, nasuprot dvorcu Podolje, imate pak strašni nesrazmjer korištenja starog mlina na način da je u njemu metalna industrija, prostor se pretvara u smetlište, a na samoj zgradi starog mlina, usput budi rečeno pogrešno obnovljenoj, osvanule su karikature koje najbolje opisuju cijelu situaciju i na neki način su simbol svega što se gore događa. Tu je i problematika Gradne, koja se pretvara u betonirani kanal koji više ne poštuje nikakvu vezu prirode Gornjeg kraja, voda i tradicijskog ambijenta. Općenito se radi o krivom pristupu Gornjem kraju i njegovom razvoju i to treba promijenti.
Kako promijeniti takav pristup?
Rješenje je u gradskim aktima koje treba mijenjati, počevši od GUP-a, dokumenata koji detaljno uređuju prostor, ali ga i kontroliraju. Uzalud mi imamo na papiru i najbolja rješenja, ako se to ne poštuje u stvarnosti pa se događa to što se događa – bespravno se podižu betonski mostovi, širi se industrija i bespravno se šire volumeni te industrije. Predložit ćemo Gradu promjene što se tiču GUP-a na način da se postojeća industrija svede na ono što odgovara prostoru, odnosno da se u planu predvidi da se neodgovarajuća industrija izmjesti. Dakle, da gospodarski sadržaji koji bi bili tamo budu adekvatni prostoru, što bi, zajedno s obnovom i revitalizacijom Gornjega kraja dovelo do prosperiteta. Ne zato što to ja tako kažem, nego zato što to pokazuju brojni europski primjeri gradića koji itekako dobro žive od svoje spomeničke i prirodne baštine, a u zadnje vrijeme imamo i domaće primjere, poput Varaždina ili Križevaca. To je nešto što će u Samobor još više dovoditi goste, posebno kad shvate što Gornji kraj u stvari jest.
Kruno Solenički
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (1)