Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Svježe diplomirana violinistica Andrea Haber govori o svom glazbenom putu i planovima

Zaljubljena u Beethovena i djecu

Samoborka Andrea Haber koncertom u Samoborskom muzeju najavila je spremnost za najveći korak u svom glazbenom obrazovanju. Potvrda je stigla par dana nakon generalne probe - poslije godina školovanja ta je izuzetno simpatična 23-godišnjakinja diplomirala violinu na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. S mladom samoborskom violinisticom popričali smo o njenom dosadašnjem glazbenom putu i planovima.

Čestitke na diplomi. Očito je diplomski koncert prošao odlično?

Prošlo je super, jer sam se dan prije u Muzeju na neki način istestirala pa mi je bilo puno lakše na samom diplomskom koncertu. Spremala sam se otprilike godinu i pol, a srećom je diplomski u dva dijela.

Kada si počela sa sviranjem violine?

Sviram od sedme godine. Mama mi je profesorica gitare, a sestra također svira (violočnelo) tako da sam uvijek bila okružena glazbom. Tako je to nekako prirodno krenulo i za mene. U Glazbenoj školi Ferdo Livadić profesorica mi je "uvalila" violinu u ruke i tako je počelo. Išla sam ovdje u glazbenu školu, maturirala sam u Zagrebu i onda na Akademiju u klasi profesorice Maje Dešpalj.

Violina je sve samo ne lagan instrument za sviranje. Je li bilo kritičnih razdoblja i premišljanja?

Bilo je raznih faza, a čak sam jedno vrijeme i bila prestala svirati, tamo negdje krajem srednje škole kad sam mislila da su mi neke druge stvari važnije. To je trajalo nekih godinu dana, ali sam se onda vratila violini. Ipak sam shvatila da ju želim svirati. Ovo zadnje razdoblje je bilo isto prilično naporno, samo biti doma i vježbati, vježbati. Ali, normalno je to, za sve što se želi dobro napraviti treba puno volje i truda. Isto je s violinom, nekim drugim instrumentom, sportom...

Znači, sada slijedi mali odmor od violine. Što nakon toga?

Evo, baš jučer sam prvi puta bila na zamjeni iz glazbenog u Osnovnoj školi Samobor, uskočila sam umjesto jedne kolegice koja je na bolovanju i to je smjer kojim bih voljela ići dalje. Znači, raditi pedagoški dio posla, predavanja za djecu, prenositi znanje. Jako volim malu djecu, s njima se mora razgovarati na jedan drugi način, svemu ih učiti. Bila sam i na zamjeni u Glazbenoj školi i to je stvarno divan posao. Djecu, male glazbenike, sve zanima, sve žele znati.

Ništa od profesionalnog sviranja?

Kod nas se baš i ne može živjeti od sviranja violine. Jedino u orkestrima. A i više me zanima pedagogija.

Pretpostavljam da ćeš ipak nastupati povremeno, kao članica Samoborskog gudačkog kvarteta?

Da, nastupili smo nekoliko puta. Okupio nas je prije nekoliko godina Vladimir Sverak, ali sad smo u fazi mirovanja, jer nam je čelistica u Sarajevu. No, trebala bi se vratiti ovo ljeto pa bismo ponovno trebali krenuti s uvježbavanjem, a nadam se i nastupima.

Na čemu sviraš?

Imam majstorski instrument, ali mi je sad već malo preslab. Skupo je to, a treba imati vrhunski instrument da bi se sviralo kako treba, jer sa slabijim instrumentom zna biti frustrirajuće kad ne izlaze stvari kako treba.

Osobno, koji su ti glazbeni favoriti, tko su najdraži skladatelji?

Volim Brahmsa, Bacha i Beethovena. Beethoven mi je možda čak i najdraži, jer je skladatelj izvan svog vremena, poseban je. Jako je težak, jako ozbiljan, teški filozof.

A "za po doma"?

Volim poslušati nešto poput Peppersa, Stinga, taj stil. Hrvatsku glazbu ne slušam, to mi nije baš nešto. Znači, uglavnom rock.

Imaš li violinističke uzore?

Maxim Vengerov je vrh. Kad dođe na stage i počne svirat, to je jedan sasvim drugi svijet. Bila sam na njegovom koncetru u Zagrebu i to je bio poseban doživljaj. A i nije bio klasični koncert gdje glazbenik samo svira, nego je stalno nešto pričao, zafrkavao se, baš je drugačiji i ima odnos s publikom koja može i nešto naučiti, a ne samo slušati jednog glazbenika kako svira.

K.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)