Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Atelje sudskog vještaka Josipa Dujmovića u Kompareovoj 5 zaokružuje svoju drugu godinu djelovanja

Mali atelje s velikom misijom

Atelje stalnog sudskog vještaka za arheologiju i predmete likovne kulture profesora Josipa Dujmovića, kako glasi puni službeni naziv jednog od najfriškijih izložbenih prostora u Samoboru, zaokružuje i svoju drugu izložbenu sezonu. Premijerna 2006. godina najavila je smjer kojim će krenuti Atelje, a 2007. je potvrdila kako se radi o jednoj od netipičnih samoborskih kulturnih oaza. Ne zato što se izložbe događaju u, za više ljude, klaustrofobičnom prostoru, nego i zato što izložbena ponuda s jedne strane odudara od standardne ponude, a s druge strane prati bilo grada u kojem se nalazi. Što se sprema do kraja godine i kakvi su planovi za 2008., najavio nam je sudski vještak, prof. Josip Dujmović.

Nakon ljetne pauze Atelje u Kompareovoj 5 otvorio je svoja vrata izložbom Parisov sud Ivana Šebalja. Što još slijedi do kraja godine?

Do kraja godine spremamo još 3 izložbe, što bi značilo da ćemo ove godine imati ukupno 14 izložaba. Planiram do kraja godine još izložbu ulja i crteža Vasilija Jordana. Opći naslov te izložbe je O, tempora (O, vremena). I zbog toga što se u njegovom tonskom slikarstvu uvijek osjeća jedan nostalgični, gotovo barokni štih za prošlim vremenima, ali i zbog toga što je Jordan prepoznatljiv kao autor izražene poetike. Nakon toga slijedila bi izložba Ljube Stahova, čiji se izlošci zovu Forma. Riječ je o manje-više apstraktnom dijelu njegovih zapisa, a u Ateljeu će se pokazati skulpturama, crtežima i grafikama. I, na koncu, krajem godine je izložba tradicionalnog hrvatskog božićnog nakita. No, osim umjetničkih ukrasnih kuglica naših keramičara, tu će biti i suvremeni hrvatski autori kao Branimir Dorotić koji izlaže svoj triptih rađen u vitraju, i Ljubo Stahov koji će izložiti svoje anđele. Ta izložba bi bila otvorena do 6. siječnja i time bi bila zatvorena ova izložbena godina.

Je li se nakon dvije godine rada profilirala publika Ateljea? Naime, od prvog je dana izborom izložbi i autora bilo jasno da Atelje ima i veće ambicije od pukog vješanja slika.

Ciljana publika Ateljea su prije svega Samoborci i ona publika koja vikendima dolazi u ovaj biser sjeverozapadne Hrvatske. Zato su otvorenja nedjeljama u podne. U Atelje dolaze brojni Zagrepčani, ali i ljudi iz drugih okolnih mjesta. Zadaća Ateljea je i educirati ljude. Ne pokazivati avangardu, ne raditi performanse, ne prikazivati instalacije kojima su nakrcane gotovo sve galerije, nego pokazivati što je moguće više hrvatsku klasiku ili autore koji rade od figuracije do apstrakcije. I uz to dati ljudima određeno objašnjenje zašto do toga zapravo dolazi. Riječ je o tome da je dobar dio populacije likovno needuciran, pogotovo kad je riječ o tehničkoj inteligenciji. Uvijek se postavlja pitanje što umjetnost donosi i koliko se od umjetnosti može zaraditi. A trebalo bi se koncentrirati na duhovni sadržaj koji pruža zadovoljstvo stvaranja. Isto tako, ako nekome možete svoj duhovni sadržaj prenijeti kroz vizualnu komunikaciju, onda je to najviše od svega što autor dobiva.

Ipak, materijalno se ne može izbjeći. Kakva je financijska strana priče?

Sve su izložbe financirane iz sredstava sudskog vještaka, no, postoji i pripomoć od nekih samoborskih obrtnika kao što su slastičarna U prolazu i Samoborska pivnica, koji su od prvog trenutka prepoznali što se ovdje radi i bili skloni pomoći cijeloj priči. Tu je i Silex Kodrić, u zadnje vrijeme i restoran Zeleni papar, gospodarstvo Francetić, gospodarstvo Milonjić, svatko pomogne onoliko koliko može i to jako puno znači. Baš kao i podrška medija.

A podrška Grada?

Do sada program Ateljea nije naišao na razumijevanje u Gradu Samoboru. Mi smo dali program, ali za sada to još nije bilo na sjednicama. Toplo se nadamo da će dogoditi barem nekakva sitna pripomoć, ako ni za što drugo, a onda za tiskovni materijal. Naime, za sada kvalitetu autora koji izlažu u ovom prostoru ne podržava tiskovni materijal, koji je, iskreno, mizeran. Izložba je izložba, ona traje i ima početak i kraj, ali nakon nje osnovni element koji ostaje je program, plakat i pozivnica. A to bi trebalo imati trajniju vrijednost i biti kvalitetnije, odnosno, bogatije.

Planira li se još kakav iskorak u djelovanju Ateljea?

Kako je u podrumu ove zgrade u Kompareovoj 5 (Penzionerac, op.n.) dosta veliki prostor, razmišlja se tražiti od vlasnika zgrade da se obijeli drugi dio podruma i da tu budu jednodnevne izložbe. Naime, upravo subota i nedjelja, kad je masu svijeta ovdje nazočno, idealna je podloga za veće izložbe od jutra do navečer. Jer, svijet je već uveo praksu jednodnevnih izložaba konstatirajući da koga to zanima doći će je pogledati tada. Osim toga, što se tiče eventualne kupnje umjetnina, kod nas u stvari nema pravih prodajnih galerija gdje bi ljudi kupovali slike kao u bijelom svijetu. Zato vani i postoji praksa izložbi od jednoga dana, jer tada se može napraviti selekcija od nekoliko slika koje uzima galerija u svoju akviziciju i svoju prodaju. Mislim da bi takve izložbe u ovom prostoru, na primjer dva puta mjesečno, bile dizanje Ateljea na jednu višu razinu u odnosu na ovaj prostor gdje stane 20-ak slika.

Pisali smo prije nekoliko mjeseci o inicijativi u koju ste i vi uključeni, a radi se o postavljanju skulpture mlinarima u Mlinskoj ulici. U kojoj je to fazi?

Što se tiče spomenika u Mlinskoj ulici, napravljena je maketa, napravljeni su projekti, međutim, došao je problem s osnovnim materijalom u kojem je trebala biti napravljena skulptura – s drvetom. Drvo treba biti najmanje 95 centimetara u promjeru, i to hrastovine, da bi se iz njega moglo to napraviti. Međutim, mi sve do Spačve nismo nigdje to mogli naći. Kako je ovo sve volonterski rad, tako smo tu došli do problema. Srećom, Elektra podmlađuje svoja noseća tijela i stare drvene bandere zamijenjuju betonskim stupovima pa imaju kvalitetnog, impregniranog drva koje im je višak. Vjerujem da ćemo od Elektre dobiti to drvo, koje ćemo onda povezati raznim obručima, šarafima ili čime već što će autorica Irena Podvorac osmisliti. Tako da smo to u principu riješili. A onda sve ostalo imamo, i očekujemo da ćemo riješiti sve dozvole i potrebne papire. Budući da je to privatna čestica i da se radi o afirmiranoj kiparici, ne vidim razloga zašto ne bi nastao još jedan detalj kao ukras grada, kao hommage mlinarima u Mlinskoj ulici i kao memento na mlinove koji su nekad život značili u Samoboru i ovom dijelu Hrvatske.

Što nam Atelje nudi u 2008. godini?

Za siječanj je predviđena izložba Krešimira Ivića, koji izlaže pejsaže Hrvatski kraj. Zatim bi slijedili Edo Murtić i Edo Kovačević sa svojim grafikama, radnog naziva Čista forma. Predstavljen bi bio i Željko Hegedušić s ciklusom crteža, grafika i ulja naziva Moj svijet. Zatim bi imali izložbu grupe hrvatskih autora uz Uskrs, nakon toga Vilka Gecana i njegove grafike i crteži iz '28. godine. Predstavili bi i Aleksandra Augustinčića koji je inače u zemlji i svijetu poznat kao majstor svijetla, i to s malim pejsažima Zagorja, Samobora i okolice. Nakon njega slijedio bi Branimir Dorotić s izložbom slika za vitraje hrvatskih crkava u kojima je postavio svoje vitraje. Nakon toga izložba velikog, pokojnog Miroslava Šuteja i njegovih 5 grafika velikih formata kao hommage Puškinu. Riječ je o mobilnim grafikama po kojima je poznat. Potom Ivica Šiško s uljima na platnu naziva U potrazi za rajem i, na kraju, ponovno se približavamo Božiću uz Franju Kodrića koji bi izložio svoje viđenje hrvatskog Božića.

Krunoslav Solenički

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)