Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zaslugom Jože Prudeusa u Osnovnoj školi Samobor stvoren je poseban prostor za dobre učenike – Dveri dobra

Soba, za nikoga zaključana

Joža Prudeus već godinama ostavlja svoj trag u Samoboru – kao pjesnik, novinar ili učitelj u samoborskim osnovnim školama, ali i kao čovjek koji se ne boji imati svoje mišljenje i jasno ga reći. Kao i svaki kreativan čovjek pun je ideja i prijedloga o kojima povremeno čitamo i na stranicama Glasnika. Još je jedna nedavno i ostvarena. Riječ je o stvaranju ekskluzivnog prostora u Osnovnoj školi Samobor, koji bi trebao biti mjesto za prijem zaslužnih učenika i druženje u ozračju oplemenjenom raznovrsnom zbirkom sabiranom tijekom 35 godina rada Jože Prudeusa, Samoborca, u rodnom gradu i diljem Hrvatske.

O čemu se tu točno radi, pojasnio nam je u razgovoru.

Dakle, Joža, o čemu se točno radi?

Riječ je o prostoru Dveri dobra (dveri- stara hrvatska riječ za vrata),kojeg čine tri prostorije – središnja prostorije s glavninom izložaka, hodnika u kojem je postavljeno neka vrsta osobne iskaznice koji i sobe u kojoj je pohranjeno sve što sam do sada napisao, bilo u rukopisima ili objavljeno u tisku. To je vlasništvo moje djece, Domagoja i Hrvatinke, koji, zajedno, nisu imali tu svu količinu materijala gdje staviti. Ima više od 1500 knjiga i časopisa, 200 keramika, na stotine VHS-a i DVD-a, 158 mojih uglazbljenih pjesama, od čega 36 o Samoboru, u notnim zapisima a neke i na nosačima zvuka. Tu je i mojih četvrt stoljeća rada u Školi stvaralaštva sdarovitom djecom, pismohrana Listopada u Novalji i Novigradskih proljeća, stvaralački rad u radionicama na DVD-ima. Uglavnom, sve i da su moja djeca imala prostora to sve negdje smjestiti, to bi bilo mrtvo, jer bi stajalo na zidu, u podrumu, u kutijama. Tako da se zahvaljujem svojoj školi što je prihvatila ideju i što smo je vrlo brzo realizirali.

Koja koja je svrha učinjeg?

Poglavito ovaj je prostor namijenjen djeci! Svečana soba bi trebala zaživjti kao mjesto u kojem će biti primana dobra djeca, zato se zove Dveri dobra. To je soba gdje može doći svaki zaposlenik ove škole, i koristiti tu sobu dobrim povodom i dobrom prigodom. To nije moja soba, samo su moje stvari pohranjene u ovoj sobi. Htio sam, i ove godine će to krenuti, da kad učenici osvoje neku nagradu to ne bude u razredu "evo,čestitamo", nego da se ti učenici pozovu u ovu sobu, da se tu lijepo popriča s njima, da im ravnateljica, pedagog, razrednik i učitelji čestitaju, pohvale,zahvale i počaste. Tako da oni dožive taj svoj uspjeh, da vide da netko cijeni to što su napravili. Isto se može dođagati tijekom cijele školske godine- na tromjesečju, polugodištu ili kraju gdje se upriliči susret s odličnim učenicima,te ih se nagradi za uspjeh i vladanje. Svaki uspjeh bi ovdje trebao biti označen.

I brojne video kazete?

Da, posebna vrijednost su VHS-i, video kazete na kojima su uglavnom filmovi o Samoboru – Samobor opisan srcem, Samobor potpisan tamburicom, Samoborsko gospodarstvo, film o Sudniku, a još su vredniji VHS-i iz Škole stvaralaštva Novigrad, vrijedni sadržaji za učenike i učitelje voditelje u scenskoh, plesnoj, likovnoj, glazbenoj radionici. Budući VHS-i imaju svoj rok trajanja i vremenom propadnu, sve sam to dao i digitalizirati. Tu se posebno zahvaljujem Poglavarstvu i Marici Jelenić koji su pomogli da se to sve prebaci na DVD. Sada je to trajno teće korisititi naraštajima u ovoj školi, te i posuditi (zašto ne ?) kojoj drugoj školi.

Hoće li Dveri biti otvorene i širem krugu ljudi, a ne samo učenicima i učiteljima?

Našu školu posjećuju brojni bivši dobri učenici. Zašto se ih ubudueće ne bismo primili u ovoj sobi, umjesto razgovara na hodniku. Prvi u ovoj sobi bili su, inače, učenici iz Ruda s razrednicom Anitom Kunić i donijeli rudarski košek pun darova. Obišli su školu, novu knjižnicu, prostoriju za dnevni boravak i završili ovdje. Sjeli smo, popričali i njima se svidjelo. Zašto tako ovdje ne bi došli i učenici iz ostalih samoborskih i drugih škola prijatelja. U Samoboru imamo 5 osnovnih škola, a nikako da se učenici i učitelji sretnu izvan osnih službeni počesto nespretnih službenih natjecanja. Nađimo sadržaj i evo ovaj prostor može biti dio priče. Dobrodošli su svi gosti, domaći i iz daleka umjetnici književnuici, slikari, kipari... ljudi iz kulture i gospodarstva,iz svjetovnih i crvenih krugova, iz Grada iz drugih gradova. Ovdje je među prvima bila Francuskinja gospođa iz Društva frankofona koja je bila oduševljena. Bio je tu i jedan skup samoborskih ravnatelja. Soba, dakle, dobre ugošćavati. Ako je ona zaključana, onda je sve ovo ništa.

Možda će Dveri dobra biti poticaj i ostalima da na neki način daju dodatni sadržaj školi?

Volio bih kad bi ovaj moj mali čin bio i poziv ostalima da se uključe i nešto daju svojoj školi. Nedavno smo imali izložbu umjetničkih uradaka bivših učenika u Muzeju i većina njih je ostavila svoju ponešto svojoj školi što sada krasi učeničke prostore ali još više djeluje poticajno.

I Dveri dobra trebali bi biti poziv i poticaj da se nečim vrati, oduži svojoj školi.Ostaje vezan uz školu, a najbolji je naći darovati ma i sitnicu djeci na korist i radost. Na bilo koji način, jer svatko se nečim bavi i nekako može pomoći. Sedam tisuća đaka je prošlo kroz ovu školu i kada bi makar polovica dala barem jednu knjigu, jednu slikovnicu,ili što drugo kakva bi to bila ponavljam i korist i radost sadašnjim i budućim naraštajima. Pa eto, jubilarna godina još je u tijeku i svaka je dobra odluka dsa se nešto dobro učini itekako dobro došla. Svaki dar je dobrodošao, pogotovo ako mnoge usrećuje, kao što će i Dveri dobra biti za to trajna prilika.

I, za kraj, što se sve može vidjeti u ovom prostoru?

Ukratko, sve ovo što je ovdje u sobi skupljao sam tijekom svog životnog i radnog vijeka. Što kupio, što dobio kao nagradu za vođenje školskih družina, ili pak dar od prijatelja djece i odraslih.. Trebalo je odlučiti - ili će sve to ostati kod mene u podrumu u kutijama (70 kutija!) ili naći neko drugo rješenje. Odluka je bila: kakvo god rješenje bude, ono mora biti korisno. Zahvaljujući razumijevanju suradnika u Školi, pronađen je prostor koji se zbog količine ponuđenog, proširio na predsoblje i treću sobu. Sve što je tu postavljeno – slike, knjige, keramika, batici... – sve to mora koristiti.U protivnom bilo bi zauzeće prostora kojim škola još uvijek oskudjeva. Netko će reći da su slike samo dekoracija. Nisu, nego je to i poruka djeci da sakupljaju i čuvaju. Ima puno knjiga i časopisa koji se mogu vidjeti, posuditi upotrjebiti u obrazovanju. Primjerice za Dan medija mogu se izložiti stari Vjesnik u srijedu, Telegram, Iskra, Polet, Start, gotovo svi listovi koji su izlazili u bivšoj Jugoslaviji na lokalnoj i državnoj razini dati djeci mali uvid u povijest novinstvana ovim prostorima. Stotine htvatskih , najviše pokojnih hrvatskih humorističkih časopisa. Zatim Srake itd. Ima tu i tehnike. Sve sam postavljajući u ovaj prostor nastojao dati u radnom stanju, a ne kao suvenir ili uspomenu. Tako je tu Grundig magnetofon-kolutar koji se gotovo više nigdje ne koristi, s 20-ak traka u kolutima na kojima je zabilježena glazba od 60-ih nadalje, susreti književnika i slične stvari. To je djeci interesantno vidjeti. Dolazi još i gramofon, tu je i stari ventilator iz 60-tih, stari radio, hrpa ploča...

Krunoslav Solenički

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (10)