Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Fašnik je satira koliko god mi šutjeli o tome

Ljiljana Matejčić Samoborcima je poznata kao Lilika, nekima kao teta Lili, a posjetitelji Fašnika pamte je ponajviše po njezinim kreacijama maski. Jedne godine Vještica, druge Luda krava u letećem tanjuru, jednom Milijunašica - i gotovo svaki put uredno "uzme" neku od nagrada za najbolje maskirane. Ove godine niz je nastavljen maskom nazvanom Riba, konkretnije Samoborska pastrva. Grand Prix ili maska nad maskama te pripadajuća prva nagrada Fašnika Ljiljani Matejčić je pripala ne samo zahvaljujući plavom, krljuštavom kostimu u kojeg je uloženo puno truda, nego i popratnom nastupu u kojem se dotakla brojnih samoborskih priča, pričica, događaja i afera. Kao što se to u vrijeme Fašnika i podrazumijeva.

Čestitke na još jednoj u nizu nagrada. Prije nego se posvetimo aktualnoj ribljoj kreaciji vratimo se u prošlost uz standardno pitanje - otkud taj poriv za stalnim nastupima na Fašniku? Kada je počelo?

Mislim da sam se počela maskirati kad sam imala 5 godina. Prva maska koju sam nosila je bila Indijanac, a sašila mi ju je mama. Taj je kostim napravila od vreće, a šarene resice koje su ga krasile išla je tražiti kod gospođe Mučnjak koja je nekad u Stražničkoj radila poplune pa se tamo išlo po svilenkaste krpice i trakice. Bila sam oduševljena tim šarenilom. Ove je godine grad uređen na sličan, šareni način i svaka čast ljudima koji su radili na uređenju Grada, jer su me te trakice na središnjem trgu sjetile na djetinjstvo i na trakice s tog mog prvog kostima.

A kako i kada je počelo "profesionalno" maskiranje?

U stvari ne znam točno. Po prirodi sam jako kreativna i maštovita, po zanimanju odgajatelj. U srednjoj školi se više davao naglasak na likovnu i tehničku kulturu i tu sam se baš našla, a kasnije na Akademiji smo isto puno radili razne kostime i predmete i zapravo je od tuda to krenulo. U vrtiću sam kasnije sa svojim grupama isto radila vrlo maštovite kostime za djecu, tako da je to sve ispalo nekako prirodno, nadovezalo se.

Kad govorimo o maskama na Fašniku, onda znamo da je manje više poznat ambiciozniji krug maškara, nazovimo ih tako, koji iz godine u godinu ulažu u svoje maske i nastupe više truda nego ostali. Kakva je bila konkurencija ove godine?

Konkurencija je bila jako loša. Zapravo sam ostala malo žalosna kad sam vidjela koliko se malo maski pojavilo na natjecanju. U šator nisam išla, jer me on smeta i ne volim ići u njega, a ono što sam vidjela po gradu na dan izbora maski teško bi se moglo nazvati pravim maškarama. Bilo je malo osmišljenih maski i kostima. Bilo je, doduše, puno ljudi koji su imali bar neku masku na sebi, što je jako dobro, a zapazila sam u večernjim satima da je bilo puno mladih ljudi i to me jako veseli. Među njima je bilo prekrasnih i originalnih maski, ali jednostavno ti mladi ljudi, možda zbog straha ili srama, ne dolaze na pozornicu to pokazati.

Dakle, Riba je ove godine pobijedila. Otkud ideja?

Riba je moj dugogodišnji san, jer sam već prije imala ideju za nju. Konkretno, ovaj put me je potaknuo prošlogodišnji incident kad su naše ribice, pastrve, pokrepale u Gradni. A onda, tokom vremena, čitala sam naše novine, kretala se u društvu, promatrala ljude u našem lijepom Samoboru, posjećivala razne manifestacije i svaki put nešto mi je palo na pamet. Sve to je izrodilo Ribu – Samoborsku pastrvu. Kao cvjećar koji sakuplja u jesen plodove pa usred zime radi od njih razne aranžmane, tako i ja kroz čitavu godinu skupljam ideje i onda, kad dođe taj svečani trenutak, ta se ideja mora ostvariti, oživjeti.

I svemu se pošpotati, u skladu s fašničkim duhom...

Tako je, to je bit Fašnika. Ne znam, možda sam ja krivo shvatila, jer čovjek kad stari neke stvari i zaboravi pa sam možda i ja zaboravila što je to u stvari Samoborski fašnik. Možda su se promijenila pravila, ne znam, trebala bih posjetiti mjerodavne ustanove koje imaju u arhivi sačuvano što je Fašnik. Uvijek se govorilo da je to satira, a ako netko ne zna što je to može pogledati u rječnik. Dakle, radi se o britkom ismijavanju. E sad, možda sam ja to malo krivo pročitala, obzirom da imam dioptriju pa mi je pobjegao koji red. Možda humor ne bi smio biti britak. A možda su se i pravila igre promijenila od ove godine.

Nagrada je ipak tu. Je li već dogovoreno kako će se potrošiti Mercatorovih 10 tisuća kuna?

Nagrada još stoji doma. Taj veliki ček ima posebno mjesto u mom toplom domu i jako dobro se uklopio u spavaću sobu, jer onda mirnije zaspim. U koje god doba noći da se probudim prvo vidim Mercatorovih 10 hiljada. Znate koji je to predivan osjećaj. Ček još stoji, samo sam nešto malo potrošila na materijal za idući Fašnik, jer već se unaprijed treba sve pripremiti. No, sad ima dosta vremena.

Je li bilo kakve fešte nakon pobjede?

Je, bila je fešta. To je nešto prekrasno. Već je tradicija da svake godine nakon dodjele glavnih nagrada sve maske koje su bile na pozornici pozovu u našu gradsku vijećnicu koja je jako lijepo uređena i puna delicija. Svi se jako najedemo, a ove godine su nam priredili samoborske specijalitete – samoborsku pastrvu i ričet. Naravno, samoborska pastrva se nije mogla pojesti, jer se treba jesti rukama, što ne priliči prostoru vijećnice. A tu su i opasne riblje kosti koje mogu zastati u grlu. Kruha baš nije bilo puno, jer je igara i kruha bilo u šatoru pa smo se mi maske odlučile za ričet koji je ove godine bio fenomenalan. Mislim da bi trebala postati tradicija da se svake godine "upriliči" ričet za pobjedničke maske.

Za kraj, koja je poruka Ribe – riba ribi grize rep, riba smrdi od glave ili neka druga?

Ne, riba uopće ne smrdi, osim ako nije jako stara. A poruka je - maskirajte se! Godinu dana brzo prođe. Opet će doći neki novi ljudi, neke nove maškare, a "materijala" za maskiranje sigurno bude. Tko treba bilo kakvu pomoć u izradi kostima može se slobodno javiti meni.

K.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (17)