Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mirko Dumić, predsjednik Samoborske vinogradarsko – vinarske udruge

Podrumski mandat

Samoborska vinogradarsko – vinarska udruga već skoro 15 godina okuplja vlasnike lokalnih vinograda, kako vinogradare - amatere tako i nekolicinu onih koji se vinogradarstvom i proizvodnjom vina bave na profesionalnim osnovama. Sami efekti takvog višegodišnjeg okupljanja i djelovanja jasni su svakomu tko uspoređuje kvalitetu vina danas i prije formiranja udruge. Kako kaže predsjednik Mirko Dumić, danas praktički u Samoboru nema lošeg vina što se tiče članova Samoborske vinogradarsko - vinarske udruge, a kvaliteta raste iz godine u godinu. U međuvremenu je udruga uredila i svoje prostorije - popularni podrum kod Hotela Lavica. Vincekovo nas je uvelo u novu vinogradarsku sezonu, a mi smo popričali s predsjednikom udruge Mirkom Dumićem pri kraju njegovog mandata.

Jedan ste od osnivača Samoborske vinogradarsko - vinarske udruge. Kako su izgledali počeci i s kojim ciljem se krenulo u osnivanje?

Prvi inicijativni sastanak datira od 7. prosinca 1992. godine. Bilo nas je ukupno šest, među njima i Ivica Sudnik, a sastali smo se u Župnom uredu. Iduće godine smo i službeno osnovani kao Samoborska vinogradarsko – vinarska udruga. U organiziranje društva krenulo se, između ostalog, i zato što je Samobor pun vinograda i vina od kojih su neka bila loša, a neka bolja. Grožđe je bilo onakvo kakvo bi izraslo i, sve u svemu, kvaliteta vina je varirala ovisno o čovjeku koji ga je radio, dakle o tome da li je poznavao tehnologiju, je li dovoljno educiran i radi li vino kao što su to radili njegovi preci ili drukčije. Ljudi nisu baš previše pazili na te stvari, jer su proizvodili uglavnom za svoje potrebe, a nisu međusobno dovoljno kontaktirali da bi mogli uočiti razlike u kvaliteti vina. Razlog za udrugu bio je upravo taj, da se podigne razina kvalitete proizvodnje vina i da se ljudi educiraju putem različitih predavanja i manifestacija. Uglavnom, ideja je bila da se naš čovjek upozna s tehnologijom proizvodnje vina, da prati svjetske trendove, upozna novu tehnologiju i proširi se među ljubiteljima dobre kapljice. Evo, nakon skoro 15 godina rada udruge osjeti se da je kvaliteta naših vina podignuta i danas skoro pa i nema lošeg vina u Samoboru.

Kakva je situacija s vinarima u Samoboru? Uglavnom se radi o entuzijastima.

U Samoboru većinu čine mali proizvođači vina. Ima možda 6-7 većih proizvođača koji buteljiraju svoja vina, imaju markice i registrirani su proizvođači sa zaštićenim markama. Nekolicina njih, tri ili četiri proizvođača, čak i žive od toga, njima je to osnovno zanimanje. Ostalo su sve uglavnom domaći amateri koji proizvode i dalje za svoje potrebe, a eventualni višak prodaju svojim prijateljima i susjedima da bi pokrili neke troškove koji tokom godine nastaju zbog proizvodnje grožđa, zaštite i slično. Proizvodnja vina je dosta zahtjevna ne samo financijski, već i po utrošenom vremenu. Kaže se da vinograd traži slugu, a ne gazdu.

Naglasak rada udruge bio bi, dakle, na educiranju članova. Na koji način je to organizirano?

Udruga tijekom godine organizira nekoliko predavanja koja u pravilu započinju s početkom vinogradarske godine predavanjem o zaštiti vinograda i gnojidbi. Potom, po mogućnosti, slijedi predavanje u prirodi o rezidbi vinograda, a onda, tijekom godine, kako vegetacija odmiče tako su i predavanja vezana uz stadij razvoja. U jesen, kad je grožđe pred berbu, organiziramo edukaciju članova vezano uz pospremanje grožđa i tretiranje mladog mošta. Tu se najbolje vidi da je takav način rada jako dobar, jer se kvaliteta rada jako poboljšala u zadnjih 10-ak godina. Stručna predavanja organiziramo u suradnji sa Zavodom za poljoprivrednu savjetodavnu službu, gdje nam agronomka Željka Aleksandra Radić jako puno pomaže, a predavanja nam drže stručnjaci - proizvođači ili naši enolozi. Svake godine organiziramo i ocjenjivanje vina. Također, pomagali smo ljudima kod subvencija za lozne cjepove, a organizirali smo i školu za podrumare koju je pohodilo 66 polaznika iz Samobora i Jaske, bez čega se, u principu, vino ne može davati u prodaju.

Rekli ste da je bavljenje vinarstvom zahtjevno, između ostalog i financijski. Također, treba platiti i sva predavanja koja ste nabrojili. Kako udruga stoji financijski?

Udruga je lani imala 130 članova, a trenutno ih ima stotinjak, jer se držimo Statuta koji kaže da član ne može biti onaj tko ne plati članarinu u roku dvije godine. Članarina je inače 100 kuna godišnje i time pokrivamo najnužnije potrebe, dok nam sve ostalo pomažu ljudi donacijama pa se uglavnom tako i snalazimo. Inače, lani i preklani nismo bili u gradskom proračunu, ali, koliko sam vidio u Službenim vijestima, ove bi godine naša udruga trebala dobiti 5.000 kuna. Zagrebačka županija uglavnom nam financira edukaciju i to s 5.000 kuna godišnje za konkretne projekte.

Uskoro će i godišnja skupština i vaš mandat je pri kraju. Koji su daljnji planovi udruge?

Udrugom upravlja predsjedništvo koje ima 9 članova, koje sam ja kao predsjednik naslijedio. Nažalost, kako nisam mogao birati, ponekad jako teško raditi, jer su neki članovi to samo formalno na papiru. Jako je puno posla, a njega obavlja jako malo ljudi. Najveći nam je problem obavještavanje članova; radimo to telefonom, iako obavijesti ostavljamo i u ormariću u Perkovčevoj, kod Librića. Međutim, još nema svijesti među ljudima da dođu do Perkovčeve i pročitaju što ima, što se događa. Umjesto toga moramo ih stalno potezati za rukav. Otkad nam je Joža Librić umro, a on je bio jedan od pokretača skoro svih akcija, praktički sve moramo "vući" tajnik udruge i ja. Za mjesec dana prestaje moj mandat i, iskreno, na ovakav način na koji se radi u zadnje vrijeme, uopće nema šanse da budem ponovno predsjednik.

Da se ipak okrenemo ljepšoj temi. Samoborska vinogradarsko - vinarska udruga je nedavno i službeno otvorila svoj podrum u Livadićevoj.

Podrum smo počeli graditi 2002., u mandatu predsjednika Sokolovića, kada smo dobili koncesiju od Grada na 20 godina korištenja, gdje smo ugovorom bili vezani da u roku 4 godine uložimo 400.000 kuna u taj prostor. To smo i učinili. Kad sam preuzeo mandat predsjednika 2003. godine bilo je puno entuzijazma mnogih članova, pogotovo u početku. Taj je podrum bio strašno devastiran i trebalo je imati hrabrosti uopće započeti s radovima. Srećom, žena našeg tajnika je građevinar po struci pa nam je ona radila sve troškovnike, nacrte, pomagala u "papirnatom" dijelu posla i uvijek bila na raspolaganju. Iskopali smo sve iz tog podruma, skinuli staru vlažnu žbuku do kamena, uz pomoć tehnologa iz Samoborke, gospodina Komeričkog i još nekih stručnjaka smo počeli s građevinskim radovima i uz pomoć prijatelja udruge, malo po malo, mi smo u skoro godinu dana napravili grube građevinske radove. Potom smo popravili instalacije, postavili šank i već smo godinu kasnije imali Fašnik unutra, koji je bio ludnica. Sljedeće godine išlo se dalje s uređenjem. Puno je potrošeno na izolaciju, uređen je sanitarni čvor i na kraju se došlo do prostora za vinoteku u kojoj su napravljeni grubi građevinski radovi, a sada treba urediti interijer. Grad nam je pomogao uvođenjem plina, dijela grijanja i bojanjem, na čemu zahvaljujemo. Doduše, zabranili su nam parkiranje, koje moramo rješavati jednom karticom. Koncem godine riješili smo i namještaj, koji ne bi imali da nije bilo dobrih ljudi koji su nam pomogli od srca.

Podrum je, znači, spreman za korištenje. Kako ćete iskoristiti njegov potencijal, jer radi se o prostoru u samom centru grada?

U prostorijama za sada održavamo naše fešte, a svaki član, uz minimalnu naknadu za pokrivanje troškova, može dobiti prostor na raspolaganje ukoliko on nešto organizira. I ostali građani mogu na taj način koristiti naše prostorije, ali samo preko članova udruge. Podrum služi i kao pozornica KUD-a Oštrc kada imaju program za izletnike iz Amerike. Prošlo ih je kroz naš podrum prošle godine skoro tisuću, a imamo potpisan ugovor i za ovu godinu. Otvoreni smo za održavanje raznih manifestacija, bilo da ih održava Grad ili neka od udruga - nema nikakvih problema. Uostalom, surađujemo i s Turističkom zajednicom na brojnim manifestacijama poput Martinja, Kestenijade, sudjelujemo na Proljetnom sajmu, održavamo Kruh i vino. Svaki prvi četvrtak u mjesecu predvečer je podrum otvoren za sve članove. Iako je, nažalost, za sada odaziv slab, jer još to nije zaživjelo. Grad je iznio ideju da se dio našeg prostora namijeni za prodavaonicu samoborskih delicija, no to nismo dopustili, jer nije fer da mi ulažemo i uredimo prostor, a onda tamo uđe neko d.o.o. poduzeće. Tražimo način kako otvoriti svojevrsnu prodavaonicu i pokušavamo za one koji su registrirani proizvođači vina organizirati da u dane vikenda imaju degustacije i eventualno prodaju to svoje vino, a da se, kad uredimo vinoteku, tamo predstavljaju i naši članovi amateri. Naravno, kad god Gradu treba prostor za njihove potrebe mi smo mu ga spremni ustupiti.

Kruno Solenički

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)